Biskup Štironja zaredio dvojicu đakona za Porečku i Pulsku biskupiju

Predvodeći euharistijsko slavlje u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina, u subotu 29. studenoga, biskup Ivan Štironja zaredio je dvojicu bogoslova za đakone Porečke i Pulske biskupije: Cesara Augusta Madrigala Guavita i Ivana Petrašića. Koncelebrirali su odgojitelji Biskupijskog sjemeništa „Redemptoris mater“ u Puli te još četrdesetak svećenika.

Prije ulazne procesije pozdrav i dobrodošlicu rodbini i prijateljima ređenika uputio je rektor Sjemeništa „Redemptoris Mater“ vlč. Alejandro Castillo.

Biskup Štironja je u svojoj propovijedi podsjetio kako se ređenje događa u Jubilarnoj godini koja u naša srca i duše snažno doziva nadu koja ne postiđuje (usp. Rim 5,1-5). Duh Sveti darovan po Isusu Kristu izvor je nade kojom je bio ispunjen izabrani Božji narod kojemu Bog šalje Jeremiju da ga ohrabri i pozove na obraćenje.

Tumačeći prvo liturgijsko čitanje (Jr 1,4-5.17-19) biskup je poručio kako svaki Božji prorok nailazi na poteškoće i doživljava neuspjeh. Kako Jeremija, tako Isus i svi proroci do naših dana. „Onaj tko nije spreman na osporavanja i odbačenost ne može biti Kristov učenik. Ma koliko god to bilo teško shvatiti i prihvatiti, Kristova najava odbačenosti i križa postaje stvarnost čovjekova života.“

Obraćajući se ređenicima, biskup je rekao kako u njima prepoznajemo Jeremiju koji se, unatoč teškoćama, odaziva Božjem pozivu. Bog Jeremiji nije obećao udobnost, nego snagu u kušnjama i borbama, kao i svoju stalnu pomoć. „Kao što je Gospodin pozvao Jeremiju na budnost, tako poziva i vas dragi ređenici: ‘opašite bokove’, budni budite, vjerni i hrabri. Naviještajte Božju snagu i istinu, govorite sve što Gospodin zapovijeda, u zgodno i u nezgodno vrijeme (usp. 2 Tim 4,2). Budite poslužitelji Božje Riječi“, poručio je propovjednik.

„Gospodin vas poziva na poslušnost Riječi u kojoj je snaga, odvažnost i autoritet svakoga navjestitelja i proroka. Ta se snaga ne temelji na vašim ljudskim sposobnostima, na vašoj mladenačkoj snazi i ljepoti nego na Bogu koji vas poziva i šalje. Gospodin vas danas postavlja kao ‘grad utvrđeni’, ‘stup željezni’, ‘zidinu brončanu’, ne da budete tvrdi prema ljudima kojima ćete biti poslani, nego čvrsti u istini, postojani u ljubavi i nepokolebljivi u vjeri i nadi. Doći će razne poteškoće i nerazumijevanja, možda i protivljenja, no ostanite hrabri i vjerni jer niste sami u trenutcima borbe, Isus se bori s vama. On je uvijek na vašoj strani i nikakva zla sila neće vam moći nauditi. Stoga, prepustite se sili Duha Svetoga i snazi koju obećava Isus kada kaže: ‘Ne bojte se’“ (Mt 10,28).

Tumačeći drugo liturgijsko čitanje (Dj 6,1-7), biskup je naglasio da ono govori o izboru poslužitelja uz polaganje ruku za đakonsku službu. Oni koji su izabrani trebaju imati dar vjere, mudrosti i Duha Svetoga. Kad se potpuno predaju služenju, Riječ Božja se širi, broj učenika se množi i Crkva raste.

Osvrćući se pak na evanđeoski odlomak Iv 13,1-15), biskup je rekao kako Isus, činom pranja nogu apostolima, uzdiže služenje na razinu otajstva. Ljubav Božja ponizuje se pred čovjekovom bijedom i grijehom, kako bi mu darovala milosrđe i spasenje; Isus, služeći i perući noge učenicima, pokazuje kako Bog podiže i uzvisuje čovjeka kroz poniznost. „On koji je savršen prilazi nesavršenima, on koji je čist prilazi nečistima. Ovim činom Isus jednostavno poručuje: ne bojte se svoje nesavršenosti, računam na vas s onim što imate. Ne trebate se pretvarati niti glumiti. Budite ono što jeste.“

Ističući narav đakonske službe koja je duboko ukorijenjena u poniznosti i služenju, biskup Štironja je poručio ređenicima: „Crkva danas stavlja pred vas Isusov program služenja i poziva vas da to bude program vašega života. Đakonat nije samo liturgijska služba i prva stepenica svetoga reda nego je to sakrament Kristova služenja. Po vašem služenju u Crkvi će biti vidljiva ‘pregača’ evanđeoskog služenja. Svojom službom uz svećenike i biskupe, poslani narodu Božjemu, budite stalni podsjetnik identiteta Crkve koja pere noge i služi svima osobito siromašnima, nemoćnima, osamljenima, a napose onima s posebnim potrebama. Nemojte štedjeti vrijeme na njihov račun, nemojte žaliti za vremenom koje ste posvetili njima jer je to vrijeme darovano Kristu patniku u braći i sestrama koji su u potrebi. Ne bojte se težine služenja jer Onaj koji vas je pozvao nikada vas neće ostaviti same; sve što učinite u njegovo ime, iz ljubavi prema njemu, postat će živi štit koji će vas čuvati, pretočit će se u hrabrost koja će vam biti vjetar u leđa na moru života. Ostanite vjerni njegovoj riječi koja je istinski orijentir svakomu njegovu učeniku.“

Govoreći o svetom redu đakonata, biskup je naglasio Isusovu zapovijed kojom završava naviješteni evanđeoski odlomak: „Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih“, te poručio: „Ovo nije tek neki Kristov prijedlog nego zapovijed. Ovo nije tek neka moralna obveza nego poziv da se suobličite Kristu. Ovim ređenjem, koje nije neka nagrada za trud ili neka postignuća, dobivate milosni dar i službu, poslanje koje vam Crkva povjerava. Po sakramentalnoj službi budite trajni znak Krista koji se sagnuo da bi nas sve uzvisio. Danas kad dajete svoj pristanak ‘evo me’ i svoje obećanje ‘hoću’, izrecite to u potpunoj svijesti da vas Krist gleda onim istim pogledom kako je gledao svoje apostole na Posljednjoj večeri i da vam upućuje riječi: ‘Cezare, Ivane, ti si moj. Trebam te. Po tebi ću ljubiti ovaj svijet i svoju Crkvu; po tebi ću ljubiti svakoga čovjeka’.“

Na kraju svoje propovijedi biskup je podsjetio vjernike da Isus računa na sve nas, da smo po krštenju pozvani biti dionici Kristova kraljevstva te pozvao da molimo za naše ređenike, a ređenicima poručio da zahvale Gospodinu za roditelje, obitelj, Crkvu i za sve one koje im je Gospodin stavio kao pomoć životnom putu.

„Svi skupa upravimo svoje oči prema Kristu koji kaže: da nije došao da bude služen nego da služi, i to do kraja – eis telos – do potpuna predanja, do posljednje kapi krvi. Slijedimo ga na tom putu“, zaključio je mons. Štironja.

Prije otpusnog blagoslova i izlazne procesije čestitke đakonima, u ime svih svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova, vjeroučitelja i vjernika laika Porečke i Pulske biskupije, izrekao je generalni vikar preč. Rikardo Lekaj. Zaželio je ređenicima da ih Gospodin, koji poziva u svoju službu, uvijek vodi duhom poniznosti, predanja i radosna služenja. Obećao im je i molitvenu potporu kako bi njihov đakonski put bio plodonosan, ispunjen ljubavlju prema Božjoj riječi, Euharistiji i svakome čovjeku kojem će biti poslani. Liturgijsko pjevanje su naizmjence animirali članovi neokatekumenskog puta, zbor pulske katedralne Župe Uznesenja Marijina i pjevači Župnog zbora sv. Margarete u Štinjanu.

Foto: D. Fattorich