Dvanaesta godišnjica beatifikacije Miroslava Bulešića i Dan obitelji u Porečkoj i Pulskoj biskupiji
U nedjelju 28. rujna, u crkvi svete Eufemije u Rovinju, o 12. godišnjici beatifikacije Miroslava Bulešića, upriličen je Dan obitelji Porečke i Pulske biskupije.
U znaku oprosta, služenja Bogu i istinske ljubavi prema bližnjemu, nadahnutim primjerom blaženog Miroslava Bulešića, čiji je život svjedočanstvo vjere i neustrašive ljubavi prema svakom čovjeku, susret obitelji je započeo pokorničkim bogoslužjem i prigodom za sakrament svete ispovijedi.
Euharistijsko slavlje predvodio je porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja, uz koncelebraciju generalnog vikara preč. Rikarada Lekaja, župnika domaćina preč. Mladena Matike te desetak svećenika koji su bili na raspolaganju za sakrament svete ispovijedi.
Tumačeći naviješteno Evanđelje (Mt 5,1-12a) biskup je u propovijedi istaknuo lik blaženoga Miroslava Bulešića i njegovu hrabrost u suočavanju s progonom, posvećenost sakramentima i mladima. Poručio je obiteljima i vjernicima kako smo pozvani, u duhu nade na koju nas poziva Jubilejska godina, kao i u duhu vjere i ljubavi, tražiti ono što hrani dušu, a ne samo tijelo. U tome nas nadahnjuje evanđeosko svjetlo Blaženstava i primjer blaženoga Miroslava Bulešića, svećenika koji je svoju vjeru živio do mučeništva. On je u potpunosti, oslanjajući se na Boga, molitvu i euharistiju, prihvatio Isusov govor na Gori. Njegova smrt bila je posljedica vjernosti Evanđelju, a njegova posljednja molitva „Isuse, spasi moju dušu“ izraz čežnje za vječnošću, a ne za rajem na zemlji.
„Blaženi Miroslav Bulešić bio je svećenik duboke, radosne i žive vjere. Nije bio političar ni aktivist, već pastir koji je život posvetio Bogu i ljudima. Njegovo mučeništvo svjedoči o snazi svetosti nasuprot mržnji i progonu. Ubili su ga ne zbog grijeha, već zbog svetosti jer je donosio jedinstvo, mir i Božju prisutnost“, rekao je biskup.
U nastavku biskup Štironja se osvrnuo na svjedočanstvo vjere i vrijednost slobode u Blaženikovu životu. Blaženi Miroslav je vjerovao da istinska sloboda dolazi iz ljubavi prema Bogu. U svom dnevniku je zapisao: „Samo oni koji ljube Boga iznad svega mogu biti istinski slobodni.“ Njegova se sloboda temeljila na potpunom darivanju sebe, bez kompromisa. Čak i pod prijetnjom smrti, nastavio je služiti narodu slavljenjem sakramenata, opraštanjem i izgradnjom mira.
„Svjedočanstvo kršćanskoga života ovoga mladog svećenika i mučenika trajna je poruka svima nama a osobito mladima: svetost nije rezervirana za starost ili samostanske zidine. Bio je mlad svećenik, pun energije, vizije i ljubavi prema narodu. Ljudi su ga voljeli jer im je donosio Boga, jer ih je učio moliti, jer je bio blizu siromašnima, djeci, mladima i starima… A vlast ga se bojala jer je znao tko je njegov Gospodin, kome duguje vjernost i poslušnost, komu se jedino klanja.“
Obraćajući se supružnicima i roditeljima biskup je rekao kako su roditelji blaženoga Miroslava, osobito majka, imali važnu ulogu u njegovu duhovnom odrastanju, poučavajući ga vjeri, ljubavi, molitvi i praštanju. Obitelj je mjesto gdje se rađa svetost, uči vjernost Bogu i pobožnost. Obitelj koja moli i zajedno slavi sakramente, ostaje zajedno unatoč svim poteškoćama.
Biskup se prisjetio i riječi blagopokojnog pape Benedikta XVI. koji je obitelj nazvao “malom Crkvom” i “prirodnom zajednicom ljubavi i života”, koju je Bog utemeljio i povjerio muškarcu i ženi u svetom savezu braka. U obitelji se vjera rađa, raste i prenosi. „Papa nas uči da je ‘vjera prosvjetljenje srca i razuma’, a molitva snaga u kušnjama“, rekao je propovjednik.
Blaženi Miroslav bio je običan mladić i svećenik iz istarskog kraja koji je vjerovao i ljubio Boga te bližnjega poput sebe sama. „Bio je blizak svima. Njegova ljubav bila je herojska, ne sastavljena od razmetljivih gesta, već od ljubavi vjerne do kraja, poput Krista na križu. I upravo je u toj ljubavi pronašao pobjedu.“
Na kraju propovijedi, biskup je pozvao okupljene na zahvalnost Gospodinu za dar blaženog Miroslava Bulešića. On je naš zagovornik i svjetionik u oluji povijesti. Molimo njegov zagovor za obitelji, naše župne zajednice, za mlade koji traže smisao i za svećenike koji se suočavaju s izazovima današnjice, te za Crkvu – hrabru i vjernu.
U vremenu neistina i podjela, budimo ljudi istine, mira i vjere. Blaženi Miroslav je rekao: „Za Krista sam živio, za Krista želim i umrijeti.“ Stoga je biskup pozvao roditelje da budu hrabri u vjeri i odgajaju djecu u duhu Kristove ljubavi čineći obiteljski dom mjestom poštovanja, ljubavi i slavljenja Boga, a obitelj svjetlom ljubavi koje upućuje prema nebu.
„Draga braćo i sestre, ne slavimo danas samo sjećanje na beatifikaciju nego slavimo prisutnost Kristovu kao i prisutnost bl. Miroslava među nama. Miroslav je blaženik i zagovornik Crkve u Istri, Crkve u Hrvata, naših obitelji, djece, krizmanika i mladeži. Neka nam njegova vjera, hrabrost i čisto srce budu nadahnuće da i mi – u svojim obiteljima, na radnim mjestima, u Crkvi – budemo svjedoci istine, nositelji mira i ljudi koji ostaju vjerni Bogu i Crkvi do kraja“, zaključio je biskup.
Foto: D. Fattorich