U Barbanu je u petak, 9.7.2021., održan već tradicionalni humanitarni koncert „Srce na dlanu“. Organizator susreta bila je Župa sv. Nikole Barban i vlč. Bernard Jurjević. Pripomogli su Općina Barban, gostionica „Prstenac“ i „Roy bar“ iz Barbana. U realizaciji su najveću pomoć pružili brojni volonteri, mahom članovi Župnog zbora iz Barbana i ostali. Sredstva su se prikupljala za potrebite u Župi i za Odjel dječje onkologije bolnice Kantrida u Rijeci gdje se liječi i puno djece iz Istre.

Župa sv. Mihovila arkanđela u mjestu Pazinski Novaki, u Pićanskom dekanatu, proslavila je u nedjelju, 4. srpnja spomendan sv. Ulricha biskupa, kojeg povijest hagiografije pamti kao prvog sveca kojeg je kanonizirao jedan papa, i to papa Ivan XV., godine 993. Do tada su biskupije i samostani sami odabirali svoje zaštitnike i slavili ih kao svece. U Pazinskim Novakima se sv. Ulrich slavi od davnina, a prema kazivanju mještana, to je i toponim za mjesto nedaleko naselja gdje se je nekada nalazila drevna njemu posvećena crkva. Njemu je posvećena župna crkva iz XVII. stoljeća, koja je vjerojatno sagrađena na mjestu starije, ranije građevine.

 1410644

Misno slavlje u nedjelju, 4. lipnja, predvodio je župnik, vlč. Mladen Pranjić. On je u prigodnoj homiliji podsjetio da je sv. Ulrich bio biskup Augsburga koji je umro na glasu svetosti. I tada, kao i danas, bila su teška vremena, zato od njega možemo puno naučiti za naš put svetosti. Na tom putu nam je potrebna Riječ Božja, rekao je propovjednik, i mi smo poput Ezekijela pozvani biti proroci, pozvani smo ne isključiti se iz Riječi. Mi imamo potrebe Duha Svetoga, snage Božje, milosti, da nas Bog „podigne na noge“, citirao je predslavitelj proroka. Bog poziva Ezekijela i šalje ga sinovima Izraelovim. Prorok poziva narod koji je skrenuo sputa, to nikada nije bilo lako, ni onda ni sada, kao ni u vrijeme biskupa Ulricha. Vjerujem da je i sv. Ulrich kušao ono što kaže prorok Ezekijel, „uđe u me Duh“. Nije bilo jednostavno biti biskup, tada kao ni danas, rekao je vlč. Pranjić, ista su vremena, teška vremena,  biti biskup znači ispravljati svećenike, suočavati se s narodom, stalno se nositi s problemima, živjeti u neprestanom stresu zbog problema, u takvim okolnostima je zbilja potrebno da, kao i proroka Ezekijela „Bog podigne na noge“. „Oči su naše vazda uprte u Gospodina“, to je činio prorok Ezekijel i sv. Pavao i sv. Ulrich, svi su oni gledali u Krista i od tuda sva ta njihova snaga, svaka milost. Govoreći o trnu sv. Pavla koji se spominje u Poslanici vlč. Pranjić je istaknuo riječi 'snaga se u slabosti usavršuje', u slabosti i neimaštini,  tek kada smo u potrebi u nama se nastanjuje snaga Božja, milost Božja, Duh Sveti. Moramo biti svjesni da ne kontroliramo stvarnost svojega života već da smo potrebiti Božje milosti, naglasio je između ostalog vlč. Pranjić.

Lik sv. Ulricha nalazi se na glavnoj oltarnoj pali, uz lik Blažene djevice Marije, a crkva posjeduje i povijesni drveni kip svoga zaštitnika, koji čeka restauraciju.

U Župi Pazinski Novaki, u župnoj kući je sjedište redovničke družbe Istarskih župskih sestara, ondje žive 4 sestre koje se brinu o crkvi te služe župi: s. Branimira Salomon, s. Davorka Bertoša, s. Branka Matika i s. Dolores Zornada.

Na kraju mise svi okupljeni su zajedno izmolili Molitvu za nova duhovna zvanja te Molitvu sv. Mihovilu arkanđelu, koje se uobičajeno ondje mole na kraju svake mise.

Mjesto Pazinski Novaki spominje se od 1341. a župa od 1487. godine. Župni arhiv se vodi od 1774. Župna crkva sv. Ulricha je jednobrodna, sa svetištem te 4 kapele i sakristijom. U župi je nastanjeno oko 240 stanovnika. (G. Krizman)

 

O sv. Ulrichu biskupu

U svijetu hagiografije sveti je Ulrich poznat kao prvi od pape svečano proglašeni svetac. Prije njega su pojedine biskupije i samostani sami odabirali svoje zaštitnike, slavili ih kao svece. Koncem X. stoljeća papa je to pridržao sebi i tako je ostalo do danas. Prva je, dakle, službena kanonizacija bila god. 993. u Lateranskoj bazilici, kad je Papa proglasio svetim augsburškoga biskupa Ulricha. Bilo je to 20 godina nakon njegove smrti. Papinska bula, upućena biskupima Galije i Germanije, govori da se u Božjoj Crkvi na slavu Svevišnjega sveti Ulrich, biskup, uvijek može slaviti kao svetac. Oko te kanonizacije radio je treći Ulrichov nasljednik na augsburškoj biskupskoj stolici biskup Liutolf. Inače je Ulrich odmah nakon smrti bio općenito štovan kao svetac.

Starodrevna augsburška biskupija počela je odmah svoga svetoga biskupa sa starokršćanskom mučenicom Afrom štovati kao svoga zaštitnika. On je i pokopan u njezinoj crkvi, u grobu koji si je sam pripremio. Münster sv. Ulricha i sv. Afre – današnja je zgrada veličanstvena kasnogotska i renesansna građevina – uz mjesnu katedralu najslavnija su svetišta Augsburga, mjesta za hodočašća iz cijele biskupije, ali i izvan njezinih granica. Svecu su po njemačkim zemljama podignute brojne crkve, a ima ih i u Sloveniji. Slovenci ga nazivaju sveti Urh. Na svojim se putovanjima blaženi Petar Faber iz Družbe Isusove rado zaustavljao na grobovima sv. Ulricha i sv. Afre u Augsburgu. Koliko je sv. Ulrich bio popularan i štovan svetac svjedoči jedno pismo monaha Otloka iz St. Emmerama iz g. 1050., u kojem stoji da miomiris svetosti svetog Ulricha struji kroz cijeli kršćanski svijet. U kasnom srednjem vijeku sveti je Ulrich bio često zazivan u raznim potrebama kao opće poznati pučki svetac. On je već za života bio poznat i ljubljen kao pravedan i blag čovjek, kome se mogao svatko bez straha približiti, pa je i kasnije kao svetac za puk postao privlačiv svetački lik.

Ulrich je po rođenju pripadao plemićkoj obitelji grofova iz Dillingena. Rodio se kao sin Ukbalda i Ditberge iz Švapske g. 890. u Augsburgu, u Bavarskoj. Crkveni je odgoj i izobrazbu primio u švicarskom samostanu San Gallen, jednom od žarišta vjere i kulture. Ondje ostade do g. 908. Zatim je godinu dana proboravio kod svoga rođaka Adalberona, biskupa u Augsburgu. Njega je naslijedio na biskupskoj stolici Iltin, a njegov će nasljednik biti Ulrich, koji će biskupovati pedesetak godina. Njegovo je biskupovanje prorekla sveta Viborada. Ulrich je kao augsburški biskup bio u svakom pogledu revan duhovni pastir, dobar upravitelj i u duhovnom i u materijalnom pogledu, čovjek sveta života, koji je i sam veoma strogo živio.

Vjerojatno je dobrota svetoga biskupa postala tako popularna i zbog njegove velike ljubavi i dobrohotnosti prema siromasima. Ti su osjetili njegovu darežljivu ruku. Ulrich je bio i veliki promicatelj redovničkoga života. Radi toga je g. 968. osnovao samostan Sv. Stjepana i obnovio samostan Sv. Afre. Taj je veoma stradao uslijed provale Mađara. Te je provale baš na Leškom polju kod Augsburga zaustavio car Oton I. Veliki potukavši 10. kolovoza 955. glavninu mađarske vojske. I Ulrich se mnogo brinuo za obranu svoga grada Augsburga te ga je zato opasao i zidinama.

Ulrich je bio uvjereni potpomagač politike cara Otona I. pa ga je podržavao protiv autonomaških težnja njemačkih feudalaca. Smatrao je da će jako carstvo biti u stanju promicati ispravan društveni poredak te da će u njemu i Crkva bolje i sigurnije moći vršiti svoju misiju. U ono doba kad se Europa tek počela oblikovati, to je bilo od velikog značenja. Ulrich je nastupio i kao mirotvorni posrednik između careva buntovnoga sina, a švapskoga vojvode Liudolfa, koga je pomirio s ocem.

Godine 972. Ulrich se našao u Ravenni kod cara Otona I. te se odrekao biskupije da bi ostatak života proveo u samostanu. Nakon napornoga biskupskoga rada umro je u Augsburgu 4. srpnja 973. godine. Bio je sahranjen u katedrali Svete Afre, koja je kasnije bila njemu posvećena. Svetim ga je proglasio 31. siječnja 993. na koncu Lateranske sinode papa Ivan XV. Sveti Ulrich je napisao nekoliko biskupskih poslanica, ali su se, na žalost, sve izgubile.

Osim u Augsburgu sveti se Urlich svečano slavi i u Ivreji u Italiji, gdje je na svom trećem putovanju u Rim godine 971. uskrsnuo mrtvoga dječaka. Ondje mu je već koncem X. stoljeća bila podignuta crkva, kasnije posve preuređena. Svetog Ulricha zazivaju u pomoć umirući, bolesnici raznih bolesti te porodilje moleći za lak porod.

Svetkovina sv. Petra i Pavla ap. u pulskoj Župi sv. Pavla ap. proslavljena je s više misnih slavlja, a prethodila je i trodnevna duhovna priprava. Svečano večernje misno slavlje o svetkovini predvodio je generalni vikar Porečke i Pulske biskupije mons. Vilim Grbac, uz koncelebraciju župnika Župe sv. Josipa vlč. Ivana Prodana, o. Nikice Battiste iz pulskog Franjevačkog samostana sv. Franje Asiškog, te župnika domaćina, pulskog dekana preč. Milana Mužine.

Svečanost je započela ulaznom procesijom kroz sredinu crkve. Na početku je prigodni uvodni pozdrav izrekao župnik domaćin preč. Mužina. Mons. Grbac je, u uvodnom obraćanju, zahvaljujuće se preč. Mužini na pozivu, rekao kako mu je uvijek drago doći u župu sv. Pavla ap. u Puli jer je ondje proveo neko vrijeme kao mladi svećenik na početku svoje svećeničke službe.  

 1410382

Mons. Grbac je u prigodnoj homiliji istaknuo da se je nekada, u neka starija vremena svetkovini sv. Petra i Pavla ap. pridavao veći značaj nego je to danas slučaj, na neki način se je vrijeme na početku ljeta dijelilo prema toj svetkovini, „prije ili poslije Petrove“, znale su reći starije generacije. Danas se pak više slave neki drugi sveci, čak iz nekih drugih krajeva, što nije loše, ali moramo biti svjesni da bi kršćanstvo bilo nezamislivo bez doprinosa tih Prvaka apostola. Mons. Grbac je naglasio da nas je sv. Pavao nemjerljivo zadužio svojim zapisima, od njega, uz ostalo, saznajemo puno i o životu  prvih kršćanskih zajednica. No, ono što u ličnostima sv. Pavla i Pavla ap. ima veliki značaj za nas u našem duhovnom rastu je saznanje da nisu bili savršeni, no trudili su se i rasli, uz pomoć Božju. Petar je zanijekao Isusa, koliko puta mi u svakodnevnom životu svojim ponašanjem zaniječemo Isusa kada ne živimo kršćanskim životom?, zapitao se je propovjednik. Podsjetio je nadalje da je sv. Pavao doživio obraćenje, ali tek nakon što je, pavši s konja, i oslijepivši, osjetio što znači biti na dnu, to nam je poticaj da je i nama, bez obzira na našu situaciju, moguće obraćenje. No, propovjednik je napomenuo da je danas gotovo postala moda govoriti o svom obraćenju. Poput s. Pavla moramo biti ponizni, tek tada možemo naviještati Isusa Krista. Osim što su oboje skončali svoj ovozemaljski život u Rimu mučeničkom smrću, Sv. Petru i Sv Pavlu je zajedničko i da su oba dobili drugu priliku. Teško da bi bilo tko od nas ukazao sv. Petru povjerenje koje mu je i nakon što ga je zanijekao, dao Isus. On mu daje novu priliku jer želi da bude novi čovjek, želi da postane odgovoran. I sveti Pavao je znao iskoristiti drugu priliku, riječima „vjeru sačuvao“  govori nam da je vjera za njega nakon obraćenja postala najveća vrednota.

 1410389

Sveti Petar i sv. Pavao nisu bili savršeni, ali su izvršili svoje poslanje, ni mi nismo savršeni, stoga pogledajmo na njih i neka nam kao i njima uzor bude Isus Krist, budimo i mi ti koji ćemo svjedočiti vjeru.

Od nas se danas ne traži „crveno mučeništvo“, mučeništvo krvlju, kao, ne tako davno, od bl. Miroslava Bulešića, ali imamo prigodu za „bijelo mučeništvo“, koje nas možda zadesi kada unatoč svemu želimo živjeti prema kršćanskim načelima, napomenuo je propovjednik.

I mi si danas trebamo postaviti pitanje koje je Isus postavio učenicima „A što vi kažete, tko sam ja?“, tko je Bog u našemu životu? Da li je on za nas, kako sam kaže „Put, Istina i Život“? Put je to kalvarije, ali koji vodi životu koji ne prestaje, rekao je mons. Grbac. Dao Bog da i zahvaljujući sudjelovanju na ovoj misi možemo dosljednije i bolje živjeti svoju vjeru u Boga, zaključio je mons. Grbac.

U Završnim zahvalama preč. Mužina je zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli uspjehu ovogodišnje proslave zaštitnika te velike pulske župe.

Svetkovini je prethodila trodnevna duhovna priprava koju su predvodili vlč. Vladimir Brizić, preč. Ilija Jakovljević i vlč. Leonard Škec.

(Txt i foto: G. Krizman)

 

Kako svake godine, tako i ove, blagdan sv. Petra i Pavla, u utorak, 29. lipnja 2021., svečano je proslavljen u starodrevnoj crkvici u Brdima župe Završje. Ove je godine proslava bila skromnija zbog poznate situacije.

Župnik je u prigodonoj homiliji između ostalog istaknuo kako su nam sv. Petar i Pavao, svojim životnim putovima i svjedočanstvom vjere, a napose mučeništvom iz vjernosti Isusu Kristu, uzori koji nam mogu biti bliski i poučni u mnogim našim svakodnevnim životnim situacijama, koje su danas, kao i u vrijeme Prvaka apsotola, zahtijevne, ali i daju mogućnost svjedočanstva vajere onima koji svoju vjeru žele djelima potvrditi. 

Vjernici su prije proslave očistili crkvu koja je nedavno temeljito obnovljena iznutra i izvana. Zahvaljujući načelniku Općine Grožnjan Claudiju Stocovzu okoliš crkvice je temeljito uređen, te ga je župnik Jukopila pohvalio i uputio mu zahvalu na kraju misnoga slavlja. Spriječenog orguljaša Brozola zamijenio je susjed Antonac Denis sa harmonikom pa je tako misno slavlje ipak popraćeno prigodnim liturgijskim pjesmama. Orila se pjesma na misi i poslije mise. Domaćini su pripremili obilje pića i kolača. (Txt: Deni Bašaneže; Foto: Eda Antonac)

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.