Sveta Marija od Zdravlja proslavljena je 21. studenoga svečanom misom u crkvi njoj posvećenoj u Sošićima, u Župi sv. Silvestra u Kanfanaru.

Gospa od Zdravlja od starina je u Sošićima bila velik i svečan blagdan, a zbog epidemioloških mjera spomendan Marijinog prikazanja u Hramu proslavljen je uz manji broj vjernika nego inače, ali su zato vjernici na trodnevnici pripremali svoja srca za ovo slavlje.

Osobito je vrijeme pandemije vrijeme za molitvu za zdravlje duše i tijela, a duhovnu je pripravu u vidu trodnevnice predvodio vlč. Darko Zgrablić, koji je nadahnuto u svojim propovijedima pripremao vjernike, s posebnim naglaskom na traženju spasenja i onoga dobra koje će čovjeka dovesti tom cilju. Vlč. Zgrablić svoje je propovijedi oslonio na biblijska čitanja, s naglaskom na Otkrivenju sv. Ivana apostola, pojašnjavajući simbole koje apostol u svojem pisanju koristi, aktualizirajući te misli u današnjem vremenu za osobe koje trpe svoju svakodnevicu na duhu, duši ili tijelu.

Euharistijsko slavlje kojim je proslavljena Sveta Marija od Zdravlja predvodio je gvardijan franjevačkog samostana u Rovinju fra Ivan Vrdoljak uz koncelebraciju župnika don Joška Listeša, a pjevao je župni zbor iz Kanfanara, dok su mladi misu „streamali“ u svojoj Facebook grupi za one koji zbog izolacije, bolesti i nemogućnosti dolaska slavlju nisu osobno mogli biti nazočni. Fra Ilija se u propovijedi osvrnuo na Gospu kojoj se ljudi utječu u svojim potrebama, a koja se slavi i na Trsatu, kojoj su uvijek vjernici dolazili po zagovor za zdravlje, zazivajući je kao svoju majku. Osobito su joj se ljudi zagovarali za zdravlje i dobar povratak svojih najmilijih s putovanja, posebno ako su bili mornari. Na kraju slavlja župnik vlč. Listeš najavio je ideju i inicijativu o restauraciji oltarne slike, za koju će zatražiti i službeno proglašenje kulturnom baštinom.

Ovaj dan je i spomendan sv. Maura, zaštitnika biskupije Porečke biskupije, a tim je ljepše slavlje bilo s malim ministrantom Maurom koji je, kao i obično, revno posluživao kod oltara.

U Vrsaru, župi Porečkog dekanata, blagdan župnoga zaštitnika, sv. Martina biskupa, proslavljen je u srijedu, 11. studenog 2020. godine, svečanim misnim slavljem koje je predvodio preč. mr. Ilija Jakovljević, dekan vodnjanskog dekanata, župnik Fažane, postulator kauze Bl. Miroslava Bulešića i sudski vikar Porečke i Pulske biskupije. Koncelebrirao je župnik domaćin, vlč. mr. Lino Zohil, a misi su nazočili župljani Vrsara i okolnih župa.

Dok Vam čestitam sv. Martina, zaštitnika Vaše župe želim zajedno s Vama, u ovom vremenu pandemije kad nam treba „plašt“ zaštite i snage, moliti zagovor sv. Martina. Ali ne samo da nas sv. Martin očuva od tjelesnih i duhovnih pogibelji, nego da se mi nadahnemo na njegovu primjeru da poput njega ovaj svijet, posebno duhovno opustjelog, siromašnog i nezasitnog čovjeka ogrnemo plaštem evanđelja, rekao je propovjednik na početku prigodne homilije.

Ne slavimo sv. Martina da bi kušali mlado vino, već prvotno da svatko od nas, u svom staležu, izgrađuje ovo mjesto. Svatko od nas u svom staležu znači: kao načelnik, kao gospodarstvenik, profesor i svećenik, kao stanovnik ovog mjesta, pozvan je ovaj svijet zagrijati ljudskom osjećajnošću i ljubavlju, pojasnio je propovjednik.

Papa Franjo često u svojim javnim nastupima zna sv. Martina stavljati za uzor odgovornim osobama u društvu. U jednoj prigodi je istaknuo kako se sv. Martin još dok nije bio kršćanin po svojim karitativnim djelima ponašao kao kandidat za krštenje: pomagao je bolesnima, pružao pomoć unesrećenima, hranio gladne, oblačio gole, od svoje vojničke plaće ništa nije zadržavao za sebe, osim onoliko koliko mu je bilo potrebno za svakodnevni život. Već je od tada bio slušatelj, koji nije bio gluh na zapovijedi iz Evanđelja, i nije se brinuo za budućnost.

Svako mjesto ima svoje siromahe, možda Vrsar ne toliko one koji oskudijevaju u materijalnom, ali što je mjesto materijalno bogatije ne znači da su njegovi stanovnici automatizmom sretniji i zadovoljniji. Ima puno ljudi oko nas kojima fali ljubavi, pažnja, lijepa riječ. Dajmo bratu čovjeku dio sebe, dio svoga srca. Bližnji nas trebaju, ali ne trebaju uvijek ono materijalno, već trebaju dio našeg srca – ljubavi, pažnje , vremena. Ako pokažemo ljubav prema bližnjem, pokazali smo ljubav i prema Bogu. Ne možemo ljubiti iskreno Boga, ako zaboravimo brata čovjeka. 

Svako mjesto ima svoje siromahe, kaže papa Franjo, i mi prolazimo kraj njih, citirao je propovjednik.  Martin se, naprotiv, zaustavio kraj siromaha i smilovao se nad njegovom sudbinom: mačem je razrezao svoj plašt i polovicu dao siromahu. Taj siromah nije samo osoba koja ne može doprinijeti boljem standardu društva, već isto slika Boga Oca, rekao je preč. Jakovljević, te nadalje podsjetio, sljedeće je noći sv. Martin usnuo san vidjevši samoga Gospodina, zaogrnuta u polovicu plašta, koji mu je govorio: »Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin.« Bio je to veliki milosni čas njegova života. On se je tada još više oduševio za kršćanske ideale, prema kojima je nastojao živjeti. Martin čina djela milosrđa iako još nije kršćanin po sakramentu krštenja, ali je kršćanin po djelima ljubavi.

Sv. Martin danas poziva i nas da dadnemo dio svoga srce svojim ukućanima; dajmo dio ljubavi i topline ovom našem društvu. Izgradimo mostove ljubavi prema bližnjima, jer svi smo mi braća, kako u svojoj zadnjoj enciklici naglašava papa Franjo, citirao je preč. Jakovljević.

Čuli smo u današnjem evanđelju: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega!“ Dođi, ti koji si me napojio dok sam bio žedan; dođi ti koji si me primio kad nisam ima gdje prenoćiti, koji se me zaogrnuo kad sam bio gol, koji si me pohodio kad sam bio bolestan! Dođi ti koji si me utješio kad sam bio žalostan. Dođi ti koji si oprostio svom bližnjem kad je pogriješio. Dođi, ti koji su činio djela milosrđa iz ljubavi. Dođi, ti koji imaš srce za svakog čovjeka. Nitko od nas nije toliko siromašan da ne bi mogao drugom dati osmjeh, progovoriti toplu i utješnu riječ. Svatko od nas ima srce koje treba otvoriti za drugoga; oči kojima trebamo promatrati dobro u drugima; ruke kojima možeš drugome pomoći ili sklopiti na molitvu za drugoga. Siromašan je onaj tko ne zna reći o drugome lijepu riječ; tko ne zna za drugoga sklopiti ruke na molitvu ili nešto plemenito učiniti. Siromašan je onaj tko ne zna suosjećati s drugim. Najsiromašniji je onaj tko ima škrto srce i bešćutno, onaj koji nikad nije zadovoljan i svi su mu za sve krivi, a takvih siromaha je sve više među nama, posebno u ovom vremenu pandemije.

Ova Božja riječ koju smo čuli potaknula je sv. Martina da napusti časnu vojničku službu te započne svim srcem i svom dušom službu služenja bližnjem. U toj će službi sve više otkrivati ljepotu kršćanskog života i na kraju će postati kršćanin, svećenik i biskup. Sve je to postigao zahvaćajući ljudskim dušama na periferiji društva. Ne iz neke kancelarije ili traženjem nedostataka i mana kod onoga s kim se nije slagao. Zbog svojih humanih djela narod ga je izabrao za biskupa. Djela ljubavi nas čine velikima.

„Još jedan Martinov san ostavio je na njega duboki dojam. Sanjao je da mora obratiti svoje stare roditelje. San je doživio kao Božji znak i poziv. Odmah je krenuo na put. Biskupu je obećao da će se vratiti. Prelazeći preko Alpa upao je u ruke razbojnika i jedva je izvukao živu glavu. Jednog od njih je obratio i to ga je spasilo. S velikom radošću susreo je svoje roditelje. Njegova majka je prigrlila kršćanstvo. Otac je ostao tvrd kao alpska stijena, nepopustiv u svome stavu prema kršćanstvu. To je tajna ljudske slobode!, rekao je propovjednik.

Ovih dana, boraveći i sam u izolaciji i čekajući test na covid, čitajući propovijedi bl. Miroslava Bulešića, čije relikvije i prekrasnu oltaru palu imate, zahvaljujući zauzimanju vašeg župnika i vašim djelima ljubavi, pročitao sam kako kaže „sv. Ivan Zlatousti: „Ako ti Bog dadne dar da činiš čudesa, to ti sigurno daje nešto veliko, ali ne tako veliko kao onda kada ti nevolju šalje. Za danim čudesima ti si dužan Bogu zahvalnost, ali po nevoljama postaje Bog tvojim dužnikom, jer ti mora po svojem obećanju dati za to neizmjernu nagradu.“

Kada nam Bog u svojoj neizmjernoj dobroti šalje nevolje, on nam šalje toliko i takvih nevolja, da ih možemo podnijeti. On zna što je najzgodnije za spas svakoga, pa svako može biti siguran, da je Bog i njemu dao ono što je za nj najbolje. Bez trpljenja nema spasenja.“ (Bl. Miroslav Bulešić, propovijed, 31. siječnja 1944.).

Molimo da mognemo činiti čudesa Božje ljubavi, to sigurno svi želimo. Još više molimo da budemo spremni u nevoljama i teškoćama života, pa i covida i drugih nevolja ljubiti i u patnji se približiti Isusu Kristu. Samo onaj tko ljubi može činiti djela ljubavi, zaključio je preč. Jakovljević.

Na kraju misnoga slavlja župnik, vlč. Zohil, izrekao je prigodne zahvale. Misu je glazbeno uzveličao župni zbor pod ravnanjem s. Ane Iveljić.

U mjestu Loborika, nedaleko Pule blagdan župnog zaštitnika, sv. Flora svečanim misnim slavljem proslavljen je u utorak, 27. listopada 2020. Misno slavlje predvodio je župnik, vlč. Jure Purkić, uz koncelebraciju vlč. Carlosa Artura Fonseca Farfana, župnika Materade, Kršeta i Petrovije.

https://www.mixcloud.com/PorečkaiPulskabiskupija/blagdan-sv-flora-loborika-27-10-2020-homilija-vlč-jure-purkić/

Župnik je u prigodnoj homiliji istaknuo važnost poniznosti, te vrlina koja je uvielike krasila tog drevnog Božjeg ugodnika, sv. Flora. Danas poniznosti jako nedostaje u ovome svijetu u kojem se svi žele uzdignuti i biti važni i čašćeni, čak je ljudi nerijetko smatraju manom, brkajući je s poniženišću, no znamo da su sveci živjeli ponizno i u tome nam trebaju biti uzor, istaknuo je između ostalog vlč. Purkić te naveo primjere svetaca koji su se isticali poniznošću, poput sv. Flora i sv. Ciprijana. Sv. Flor je bio biskup u mjestu Optigerium na području današnje sjeveroistočne Italije, koji je svojevoljno predao biskupiju svome nasljedniku, te se je, živeći isposničkim životom nastanio na području današnje Fažane. Prema povijesnim izvorima živio je na prijelazu IV. i V. stoljeća. Njegove se relikvije čuvaju u oltaru pulske katedrale.

Po završetku misnoga slavlja održano je kraće klanjanje pred Presveti Oltarskim Sakramentom.

 

Na Misijsku nedjelju, 18. listopada 2020., u župi Navještenja Marijina u Pićnu svečano misno slavlje u 10,30 sati predvodio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, nakon kojeg je blagoslovio nove kamene križeve pićanske kalvarije.

Prije početka misnog slavlja u ime Župnog pastoralnog vijeća Biskupa je pozdravila gđa. Neva Gržinić. Zahvalila je pritom svima koji su sudjelovali u ovom župnom projektu obnove pićanske kalvarije o njezinoj 90. obljetnici.

Uvodeći u misno slavlje Biskup je izrazio radost što u toj lijepoj prigodi može biti dionikom slavlja i čestitao župljanima na obnovi kalvarije i na drugim materijalnim i duhovnim zahvatima koje u župi provode skupa s vrijednim župnikom, preč. Antunom Kurelovićem.   

U homiliji, u razmišljanju nad evanđeoskim ulomkom 29. nedjelje kroz godinu (Mt 22, 15-21), biskup Milovan je pojasnio kako su se farizeji (uzor opsluživanja židovskog Zakona) i herodovci (htjeli se dodvoriti rimskoj vlasti) raspravom o tome treba li ili ne treba plaćati porez caru, ujedinili da Isusa zaskoče, uhvate u zamci, da štogod on odgovorio, u očima naroda ispadne kriv. Ako kaže da treba caru plaćati porez, bit će proglašen suradnikom rimskog okupatora. Ako pak rekne da caru ne treba plaćati porez, ogriješit će se o rimsku vlast. No Isus je brzo prozreo njihovo licemjerje pa ih je on zaskočio. Nakon što su protivnici na njegov upit kazali da se na kovanici rimskog novca nalaze careva slika i natpis, on im odgovara glasovitom rečenicom: „Podajte caru carevo, a Bogu Božje!“ Dati „caru carevo“ znači da vlast treba poštivati, država ima svoje ovlasti da bi društvo funkcioniralo. Nadalje, biskup je podsjetio da je slika Božja u svakom čovjeku pa „dati Bogu Božje“ znači čovjek pripada Bogu, srce čovjekovo treba uvijek ostati netaknuto od ljudske vlasti, kazao je biskup. Na kraju se osvrnuo na značenje i poruku misijske nedjelje – svjetskog dana misija. Cijela se Crkva danas sjeća naših misionara, tih junaka vjere; prikazujemo svetu misu, molimo za njih, što je naša trajna obaveza, istaknuo je biskup i zaključio citirajući dijelove papine poruke uz svjetski dan misija. Poslanje je slobodan i svjestan odgovor na Božji poziv. No, taj poziv prepoznajemo samo kad živimo osobni odnos s Isusom živim u njegovoj Crkvi. (...) Shvatiti što nam Bog govori u ovim vremenima pandemije predstavlja također izazov za poslanje Crkve. Bolest, patnja, strah i izolacija stavljaju pred nas određena pitanja. Kako biti bližnji onima koji više trpe? Po molitvi, kojom Bog dotiče i pokreće naša srca, postajemo otvoreni za potrebe naše braće i sestara. Proslava Svjetskog dana misija ujedno nam pruža priliku još jednom potvrditi kako su molitva, promišljanje i materijalna pomoć prigode za djelatno sudjelovanje u Isusovu poslanju u njegovoj Crkvi. Sjećajući se naših misionara koji imaju puno križeva i mogu biti vrlo teški, ali ih nose s ljubavlju i mi smo u sekulariziranom svijetu u kojem živimo pozvani naše životne kalvarije vjernički živjeti u svjetlu uskrsnog jutra.

Na kraju mise, prije misnog blagoslova, ministranti su svima podijelili spomen sličice s osnovnim podacima o pićanskoj kalvariji, a pićanski župnik preč. Kurelović je ukratko predstavio ključne trenutke iz njezine povijesti. Pićanska župa ima kalvariju od 1930. i tad je imala tri drvena križa koji su 1938. zamijenjeni betonskim. Dok su se procesije mogle slobodno održavati, na kalvariji je bila jedna postaja u prosnim danima, pred blagdan Uzašašća, na blagdan sv. Marka, a prema predaji i na Veliki Petak se išlo na kalvariju. Kad su procesije zabranjene, kalvarija je počela propadati i zarasla u šikarje, postolja su se urušila, križevi nakrivili.

Obnova uz pučke misije

U pripravi za pučke misije 2001. godine, postolja su nanovo uzidana, iz temelja su ih podigli Lucijan Belušić i sin Adelio iz Pićna. Križevi su poravnati, sav okoliš je pročišćen je i uređen dobrovoljnim radom mnogih župljana. Obnovljenu kalvariju blagoslovio je o. Zvjezdan Linić na blagdan Svih svetih 2003. godine uz veliko mnoštvo župljana. Od tada se kalvarija i okoliš redovito održavaju, a posebno druženje roditelja i djece na prostoru kalvarije redovito bude uoči prve svete pričesti.

 

Obnova uz 90. obljetnicu

Iako je pićanska kalvarija sa svojih devet desetljeća najmlađa u Istri, ove se godine dodatno „pomladila“ zahvaljujući mnogim donatorima – dobila je tri nova kamena križa, uređena su postolja, a  zatrpana je stara japlenica u blizini.

Ovom se obnovom uz njezinu 90. obljetnicu učinilo i puno više nego je u početku planirano, istaknuo je župnik Kurelović te poimence zahvalio zaslužnim pojedincima, a to su: g. Ivan Franković, načelnik Općine Pićan, g. Edo Vretenar, g. Dorijano Brenko, te poduzeću „Beton Tomišić“ i obrtu „Erman“ iz Žminja za donirani materijal. Lista zahvale obuhvatila je poimence sve zidare, električara za priključak struje, vlasnicu terena i druge. Župnik je također zahvalio predvoditelju slavlja biskupu Milovanu i vlč. Milanu Milovanu umirovljenom svećeniku što su uveličali ovo slavlje.

Kalvarija svojim sadržajem više govori nego što mi o njoj možemo reći. Gledajmo je kao mjesto mira i odmora za dušu i tijelo. Isus je križ pretvorio u stablo života. Kalvarija je mjesto na zemlji koje je najbliže Nebu, istaknuo je na kraju preč. Kurelović.

Nakon misnog blagoslova i završne pjesme nazočni su se u slobodnom hodu uputili prema kalvariji koja se nalazi na brežuljku iznad groblja gdje je biskup Milovan blagoslovio nove kamene križeve. Pićanska kalvarija sada upravo sjaji, privlači bjelinom kamenih križeva, uređenim okolišem, pozivajući hodočasnika ili slučajnog prolaznika da zastane, odmori i u molitvi usmjeri svoj pogled prema Nebu.  (np)

Najave i obavijesti

Petak: 4 Pro 2020
Raša: Proslava sv. Barbare

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.