Pok. vlč. Lino Rakar, svećenik Porečke i Pulske biskupije, koji je preminuo 8. travnja, pokopan je u subotu, 10. travnja, u rodnoj župi, na groblju u Čepiću. Sprovodnu misu u crkvi Majke Božje Snježne predvodio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan. Koncelebrirali su generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac, umaško-oprtaljski dekan preč. dr. Josip Grbac, mjesni župnik vlč. Marcin Madej te još nekolicina svećenika.

"Sabrani smo danas u ovoj drevnoj hodočasničkoj crkvi Majke Božje Snježne s tugom u srcu zbog iznenadne smrti našega dragoga vlč. Linā Rakara, svećenika naše biskupije, rodom iz ove župe Šterna, smrti koja nas je iznenadila i pogodila. Stojimo ovdje danas ovdje s vjerom u Boga Oca milosrđa i dobrote, koji nas u svojoj Svetoj Providnosti u životu vodi, doduše često kroz mnoga iskušenja i nevolje, ali uvijek nas i jača da ustrajemo u vjeri i nadi prema blaženoj vječnosti.", rekao je u propovjedi mons. Milovan. 

Homiliju mons. Milovana, te obraćanje generalnog vikara i župnika poslušajte ovdje:

"Na ovoj smo se misi danas okupili s poštovanjem prem našem pokojniku i sa zahvalnošću za sve što je on u životu dobra činio i danas želimo u vjeri i molitvi ispratiti njegovo tijelo do svetoga mjesta ukopa na mjesnom groblju. Ova je misa žarka molitva Crkve, svih nas okupljenih, kojom ispraćamo našeg preminulog svećenika na njegovom prijelazu iz ovoga svijeta u Očev vječni dom. Ova euharistija je zahvala za život i rad vlč. Lina Rakara. On je kao dječak, potaknut od tadašnjeg vrijednog oprtaljskog župnika vlč. Zvonimira Brumnića krenuo u sjemenište, školovao se u Pazinu i Rijeci, a potom kao svećenik sav svoj radni vijek službovao u župama koje su mu bile povjerene. I nakon umirovljenja rado je pomagao u župama diljem Istre, napose kod sakramenta ispovijedi. Naš vlč. Lino odlazi s ovoga svijeta obilježen znakom vjere i neizbrisivim biljegom svećeništva, te znakom križa Isusa Krista, a to je znak i muke i smrti, ali i konačnoga uskrsnuća. Ovo su upravo dani kada slavimo Kristovu vazmenu pobjednu nad svim silama zla. Naš je pokojnik služio svoje posljednje svete mise baš na Uskrs i Uskrsni ponedjeljak. Tješe nas stoga i hrabre pred ovom smrću ove Isusove riječi „Ja sam uskrsnuće i život, tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada, živjet će zauvijek u slavi Božjoj.". Kada s Kristom živimo, s njim ustrajemo i umiremo vjerujemo da ćemo živjeti zajedno s njime u istoj slavi, to je nada i pouzdanje koje imamo od Boga. Očima vjere shvaćamo i prihvaćamo da je sav ovaj naš zemaljski život s tako puno nevolja, a s tako malo pravih radosti samo priprava za vječnost u koju ulazimo trenutkom smrti. Naš je pokojni don Lino kao svećenik vjerovao u Kristovu riječ u Evanđelju te je tijekom života i naviještao tu poruku vjere i nade, Kao svećenik je mnogima pomagao, trajno za sve molio, prikazivao mise za žive i mrtve, dijelio sakramente i molitvom ispraćao s ovoga svijeta pokojne. U svakoj je misi ponavljao s vjernicima riječi „Tvoju smrt Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.". To što je kao svećenik s Crkvom naviještao, slavio i čemu se nadao, sada se ispunilo. On smrt Isusovu više ne treba naviještati, jer se u njoj potpuno s Kristom združio, te na posve drugi način sada slavi i Kristovo uskrsnuće.

Okupljeni dans na ovo pogrebnoj misi i mi ispovijedamo vjeru u Isusa Krista umrloga i uskrsloga, u toj je vjeri sva naša nada i utjeha. Našeg dragog pokojnika, vlč. Lina, preporučujemo Božjem milosrđu moleći da Bog nagradi sve što je naš pokojnik u životu dobra činio i zla podnosio, te da oprosti pogreške i propuste života", zaključio je mons. Milovan.

 

 

Na kraju misnoga slavlja generalni vikar mons. Vilim Grbac prenio je izraz sućuti apostolskog upravitelja mons. dr. Dražena Kutleše te izrazio sućut u ime svećenika, redovnika i redovnica cijele biskupije. Nakon kratkog osvrta na životni put pokojnika naglasio je kako je pokojnik, "nakon umirovljenja, prvenstveno iz zdravstvenih razloga, i dalje, prema svojim mogućnostima, ostao vezan uz pastoral i pomagao ponajviše ispovijedanjem u župama naše biskupije. I ovih Vazmenih blagdana bio je na raspolaganju u žminjskoj župi“. Danas, kada se opraštamo od njegovog ovozemnog životnoga puta, želimo uputiti svoje molitve Bogu kojemu je nastojao služiti, da ga nagradi Vječnošću za njegov život. Mi ćemo mu u ime svih, posebno vjernika u župama u kojima je vršio svećeničku službu, izreći iskrenu zahvalnost za sva dobra koja je činio, tumačeći Božju Riječ i dijeleći sakramente svima koji su mu bili povjereni. Svi smo mi svjesni toga da svatko od nas ima vrline koje ga krase, ali znamo i to da se cijeloga života moramo nositi s nedostacima, pa i s propustima i da nas drugi s njima prihvaćaju. Vlč. Lino je svoje svećeništvo živio na svoj način i to nije uvijek bilo lako razumjeti, ali mi vjerujemo u Boga koji je ljubav i dobrota, jer se vrata milosrđa nikad, ni pred kime ne zatvaraju. Upravo stoga vjerujemo da pokojni svećenik Lino nije pred Boga došao praznih ruku, dopratila su ga dobra djela i dobre nakane. Vjerujemo da je u njegovom životu bilo vrednota koje nisu prolazne i od koji se danas nećemo oprostiti, veće se nadamo da je po njima zaslužio život vječni. Isto tako vjerujemo da je Bog i u njegovu životu prepoznao strpljivost i požrtvovnost, posebno u trenutcima bolesti u zadnjim godinama njegova života. Upravo nas ovih dana hrabri vjera u Isusovo uskrsnuće, stoga vjerujemo da će ga u Vječnosti dočekati Uskrsli Krist, kojemu je svojim životom nastojao služiti. Neka ga na putu Vječnosti i prema životu kojim je druge hrabrio i koji nikad ne prestaje, prate naše molitve, istaknuo je mons. Grbac.

U ime cijele župne zajednice Šterne i Zrenja od pokojnika se oprostio župnik vlč. Marcin Madej. On je izrazio sućut i blizinu obitelji. „Dragi Lino, hvala ti za tvoj život, za tvoju požrtvovnost, za tvoju ljubav koja je bila vidljiva i koju smo svi iskusili, zahvaljujemo ti na svim dobročinstvima i nadamo se, sigurni smo, da ćeš nas zagovarati s neba.“

Sprovodni obred na groblju u Čepiću predvodio je biskup Milovan.

Vlč. Rakar pokopan je uz ogradni zid tog malog, drevnog mjesnog groblja, na uzvisini s koje se pruža pogled na okolnu dolinu posred koje se nalazi njegovo rodno selo Prišti te crkva koju je volio, crkva Majke Božje Snježne, gdje je primio red đakonata te kojoj je posvetio i svoj diplomski rad.

Vlč. Lino Rakar, umirovljeni svećenik Porečke i Pulske biskupije, osnažen svetim sakramentima, blago je u Gospodinu preminuo 8. travnja 2021. godine, u 75. godini života i 48. godini svećeništva.

Vlč. Rakar rođen je u selu Prišti, u Župi Šterna, u Umaško-oprtaljskom dekanatu, 2. 4. 1946. godine, od oca Ivana i majke Antice r. Križman, kao prvi od petero braće. Kršten je u 7. 4. 1946. u rodnoj župi, a ondje je primio i sakrament potvrde 5. 8. 1954. godine. Osnovnu školu pohađao je u Oprtlju od 1953. do 1962., a srednju u Biskupskom sjemeništu u Pazinu od 1962. do 1966., ispit zrelosti položio je u Pazinu 22. 6. 1966. Potom upisuje Filozofsko-teološki studij u Rijeci kojeg pohađa od 1966. do 1973. godine. Diplomirao je na Visokoj teološkoj školi u Rijeci s diplomskim radom na temu „Crkva MB Snježne - Čepić (kod Oprtlja)“. Od stranih jezika služio se talijanskim i njemačkim.

Za đakona je, po rukama mons. dr. Dragutina Nežića, zaređen u rodnoj župi Šterna 26. 12. 1972. godine, a po istom reditelju primio je red prezbiterata 24. 6. 1973. godine. Mladu misu proslavio je u rodnoj župi, 5. 8. 1973., na blagdan Gospe Snježne u Crkvi Majke Božje Snježne.

Nakon mlade mise, u rujnu 1973. godine poslan je na službu u Juršiće gdje ostaje do 1980. Tada preuzima upravljanje rodnom župom Šterna i susjednom Župom Zrenj. Tim župama upravlja do umirovljenja, 2017. godine, no i dalje ostaje živjeti ondje. Rado je pomagao svećenicima u svim dijelovima biskupije, za ispovijedi, mise i ostalo. Bio je uvijek redovito prisutan u koncelebraciji na svim biskupijskim svečanostima, te sprovodima kolega svećenika dajući tako primjer poštovanja prema svojoj mjesnoj Crkvi.

Osnažen svetim sakramentima preminuo je u KBC Rijeka.

Poštovanog pokojnika preporučujemo u molitve, počivao u miru Božjem.

(G. Krizman)

Devetnaestu obljetnicu smrti mons. Antuna Heka, prvog ravnatelja Pazinskog Kolegija i jednog od začetnika osnivanja te prve katoličke škole s pravom javnosti u Istri, učenici i djelatnici Kolegija obilježili su 24. veljače 2021. molitvom učenika prvog razredu i ravnatelja Maksimiljana Ferlina na pazinskom groblju, popodnevnim posjetom skupine učenika i djelatnika rodnoj kući mons. Heka u Hekima te sudjelovanjem na sv. misi zadušnici u obližnjoj crkvi sv. Lucije, koju je predvodio vlč. Bartosz Pawlik. Sljedećeg su se dana u Kolegiju mons. Heka prisjetili bivši suradnici, a posebno tadašnji voditelj učeničkog doma vlč. Milan Zgrablić, navedeno je na službenoj mrežnoj stranici Pazinskog kolegija povodom obilježavanja obljetnice smrti tog velikana suvremene povijesti istarske Crkve, koji je dao nemjerljivi doprinos u mnogim segmentima djelovanja Porečke i Pulske biskupije, napose u izdavaštvu i medijskom segmentu, a najveća njegova zasluga, njegov životni projekt bilo je osnivanje Pazinskog kolegija – klasične gimnazije, čiji je bio prvi ravnatelj od 1993., pa sve do smrti 2002. godine.

Više o obilježavanju obljetnica smrti mons. Antuna Heka pročitajte ovdje:

http://www.biskupija-porecko-pulska.hr/novosti/41-svecenici-biskupije/2063-obiljezena-15-obljetnica-smrti-mons-antuna-heka.html


Mons. Antun Hek rođen je u mjestu Heki, nedaleko Pazina, 15. srpnja 1944. godine. U rodnim Hekima na Pazinštini polazio je pučku školu. U Pazinu je pohađao gimnaziju, prva dva razreda u državnoj gimnaziji, a treći i četvrti u gimnaziji Biskupskog sjemeništa. Na bogosloviji je bio u Zadru i Rijeci. Za svećenika je zaređen u Pazinu 15. kolovoza 1968.; a mladu je misu slavio u Pazinu 25. kolovoza 1968. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1973. godine diplomirao je hrvatski jezik i književnost i latinski jezik. Službovao je u Rovinjskom selu (1971). Bio je kancelar u Biskupskom ordinarijatu u Poreču (1973), profesor i ravnatelj škole u pazinskom sjemeništu (1973), župnik Župe Pazinski Novaki (1979 – 1992), ravnatelj biskupijskog Caritasa (1992. -1994); i član Zbora konzultora (1994). Bio je član Svećeničkog vijeća, te je imenovan monsignorom kapelanom Njegove Svetosti Ivana Pavla II. (1994). Bio je inicijator osnivanja i prvi ravnatelj Pazinskog kolegija, predsjednik IKD “Juraj Dobrila”, član nadzornog odbora Tvrtke za grafičku i nakladničku djelatnost Josip Turčinović d. o. o. te odgovorni urednik “Ladonje” i “Istarske Danice”.
Zauzimanjem Antuna Heka osnovan je Pazinski kolegij - klasična gimnazija, čiji je bio prvi ravnatelj (od 1993.). Njegovim zauzimanjem izgrađena je i športska dvorana, a za potrebe smještaja učenika Porečka i Pulska biskupija izgradila je 2004. novi učenički dom Kolegija. Bio je koordinator opsežnih radova na preuređenju stare sjemenišne zgrade u koju je Kolegij smješten. Bio je predsjednik Saveza hrvatskih katoličkih škola, član Prosvjetno-školskog vijeća Ministarstva prosvjete RH, pokretač Centra za informacije i komunikacije "Božo Milanović", obnašao je i mnoge druge dužnosti u obrazovanju i izdavaštvu, zabilježeno je na mrežnim stranicama Pazinskog Kolegija.

 

 

I sada, u vremenu pandemije, mnoge oboljele i izolirane svećenike zamjenjuje na župama da vjernička zajednica ne bi ostala bez nedjeljne mise, rekao je preč. Jakovljević govoreći o biskupu Milovanu.

Najave i obavijesti

Ponedjeljak: 1 Stu 2021
Nadbiskup Kutleša o svetkovini Svih svetih u Poreču

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.