U četvrtak, 2. rujna 2021. započelo je jubilarno 25. hodočašće Istrana Majci Božjoj na Trsat. Nakon mise i hodočasničkog blagoslova u podne u samostanskoj crkvi pazinskog Franjevačkog samostana Marijina Pohođenja pedesetak hodočasnika pješaka krenulo je put Trsata kako bi za dva dana stigli propješačiti šezdesetak kilometara poljskih i brdskih staza koje su toliko puta propješačile generacije i generacije hodočasnika tijekom prošlih vremena.

Misno slavlje predvodio je o. Krzysztof Rodak, pavlin, višegodišnji sudionik hodočašća, u zajedništvu s vlč. Darkom Zgbarblićem,  župnikom Svetvinčenta, voditeljem toga hodočašća od samih početaka, te franjevcem domaćinom o. Josipom Šoštarićem.

Nakon dva dana hoda pješaci će Trsatskim stubama stići do Trsatskog svetišta gdje će u perivoju sudjelovati na svečanom misnom slavlju hodočašća Istrana na Trsat koje će u subotu, 4. rujna, s početkom u 11 sati predvoditi porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan.  

I ove su godine – o obilježavanju 74. obljetnice mučeničke smrti bl. Miroslava Bulešića – mnogi vjernici hodočastili u Svetvinčenat – mjesto gdje se nalaze njegovi zemni ostaci. Svoje svjedočanstvo s hodočašća i oduševljenje ovim hrvatskim mučenikom i blaženikom s nama je podijelila župljanka katedralne župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Puli.

“Život bl. Miroslava Bulešića poticaj mi je da se predajem za druge – na način na koji to Bog želi – kao supruga, majka i kći”, svjedoči 47-godišnja majka troje djece Gordana Slukan. Ova župljanka katedralne župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Puli i ove je godine – već četvrti put – hodočastila u Svetvinčenat bl. Miroslavu Bulešiću.

Za nju je to, ističe nam, uvijek avantura. Rado se odazove poticaju župnika don Rikarda Lekaja pa je tako i ove godine propješačila 30-ak kilometara u čast bl. Miroslavu. Hodočasnici su na blagdan bl. Miroslava Bulešića, u utorak 24. kolovoza, krenuli iz crkve Bl. Bulešića u Valbandonu gdje im je blagoslov udijelio vlč. Ivan Begović, policijski kapelan Policijske uprave vukovarsko-srijemske i župnik u Retkovcima.

Bl. Miroslava doživljavam kao nekoga svoga!

Zatim im se u Vodnjanu pridružila još jedna skupina hodočasnika. Tamo ih je, svjedoči nam, jedna gospođa ponudila kolačima i kavom. Okrijepljeni i zahvalni za gostoljubivost, nastavili su svoj put prema Svetvinčentu.

“Hodočastile su osobe različite dobi i iz različitih župa. Neki hodočaste svake godine, ali bude uvijek i nekoliko novih hodočasnika. Uvijek je avantura upustiti se u neizvjesnost putovanja jer nikada ne znamo kako će biti. No, Bog uistinu proviđa. Istarski čovjek je topao i uvijek se netko nađe na našem putu te nas ponudi kavom ili kolačima”, rekla je.

Slukan je 1992. došla u Istru kao izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Ostala je živjeti u Puli i tu se susrela s likom bl. Miroslava te se oduševila njegovim svjedočanstvom za Krista.

Vjerujem da nas je sve nosila snaga duha!

“Bl. Miroslava doživljavam kao nekoga svoga. Ponekad imam osjećaj kao da sam odrastala uz njega. On je univerzalan – blaženik za sve generacije i za cijeli svijet. Bio je posebna osoba koja se mogla svakome prilagoditi – od djeteta do starca, od mladića do djevojke. Kada molim i meditiram nad njegovim nagovorima, imam osjećaj kao da sam ga slušala dok je propovijedao, da sam odrastala uz njega i da sam mogla osjećati toplinu njegova bića”, rekla je Slukan.

Iako inače ima problema s bolovima u koljenu, nije joj bilo teško prehodati taj put. “Imala sam osjećaj da ću u Svetvinčentu duhovno susresti bl. Miroslava. Nije mi bilo teško, a hodočastili su i stariji. Vjerujem da nas je sve nosila snaga duha”, posvjedočila je.

Ono što joj je najljepše je radost koju hodočasnici nose u sebi. To je, kaže nam, dar Božji. “Tijekom hodočašća smo se zbližili, iako smo različitih karaktera i nismo se prije poznavali. Ne radi se tu o nekom umjetnom zbližavanju, već o istinskom kršćanskom zajedništvu koje svoj temelj ima u molitvi. Uživali smo na svakome koraku”, istaknula je naša sugovornica, rekavši kako se na misnom slavlju u Svetvinčentu vidjelo zajedništvo u organizaciji.

Toplina je izvirala iz njegova duha!

Ona je, kaže nam, oduševljena likom i djelom bl. Miroslava i žalosti je što mnogi vjernici nisu upoznati s njegovim životom. “On je uistinu bio poseban čovjek”, rekla je, ističući da bi svatko tko je zanesen njegovim životom trebao širiti tu pobožnost.

Ono što ju je najviše privuklo bl. Miroslavu je njegova malenost i jednostavnost. “Ne volim bahate i ohole ljude, a iz njegovih spisa zrači jednostavnost koja privlači. Ono što ljudi danas uvažavaju je poniznost, a on je to nosio u sebi. Ta toplina izvirala je iz njegova duha”, naglasila je naša sugovornica.

Slukan nam svjedoči kako i ona nastoji tu jednostavnost i poniznost svjedočiti u svakodnevnici – i u svojoj obitelji, ali i u društvu. “Ljudi ne mogu ne primijetiti poniznost. Svatko od nas primjećuje kada je netko drag i jednostavan. Naš blaženik je bio upravo takav i time je privlačio druge”, istaknula je.

Primjer predanja bl. Miroslava potiče je, kaže nam, da autentičnije živi kao supruga, majka i kći. Njegov joj je život poticaj da se nesebično daje za svoju obitelj i na taj način svjedoči Krista u svakodnevnici života.

Po uzoru na njega nastojim živjeti jednostavnost u svakodnevnici!

“U njegovom Dnevniku čitamo o njegovom potpunom predanju Bogu. On je znao da je od Boga dobio život pa ga je mogao u potpunosti i staviti Njemu na raspolaganje. To i mene potiče da u svojoj obitelji živim tu raspoloživost. Nekada je to jako teško, no njegov mi je život poticaj da se predajem za druge – na način na koji to Bog želi – kao supruga, majka i kći. Također, po uzoru na njega nastojim živjeti jednostavnost u svakodnevnici”, rekla je naša sugovornica, ističući da je danas malo jednostavnih ljudi.

Ono što je kod bl. Miroslava veličanstveno je i njegova spremnost na praštanje, kaže nam Slukan. “Opraštati je danas jako teško. Potrebni smo toga i u našim obiteljima, ali i drugdje. Bl. Miroslav potiče nas da opraštamo”, istaknula je.

Hodočastit će bl. Miroslavu, kaže nam, ponovno i sve dok joj zdravlje to bude dopuštalo. Uvijek u srcu nosi svoje, ali i nakane brojnih ljudi koji se preporuče u njene molitve. “Nadam se da će ovo svjedočanstvo potaknuti druge na upoznaju život bl. Miroslava, ali i da se odvaže hodočastiti njemu na čast. Njegov nas primjer potiče da otkrijemo jednostavnost i ljepotu života. Svi smo pozvani to živjeti u našoj svakodnevnici”, zaključila je Gordana Slukan.

(Hana Kilijan/HKM)

Oko 90-ak hodočasnika iz Barbana, Sutivanca i Cera hodočastilo je 15.02.2020. u Mariju Bistricu i Ludbreg. Župljani su krenuli rano ujutro iz svojih župa da bi već oko 11 sati stigli u Mariju Bistricu. To je jedno od najvećih, najpopularnijih i najposjećenijih Marijanskih svetišta u Hrvatskoj. Nakon kraćeg obilaska svetišta, ispovijedi i individualnih molitvi počela je sveta misa koju je predvodio župnik Bernard Jurjević a pjesmom uveličao župni zbor iz Barbana.

Svetište Majke Božje Bistričke najpoznatije je po kipu crne gospe koji potječe iz 15. st. i bio je prvotno u crkvi na Vinskom vrhu. Zbog opasnosti od turaka premješten je u župnu crkvu u Mariji Bistrici te 1650. zazidan u jedan prozor. Kip je pronađen 1684. te nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića stavljen na počasno mjesto. Hrvatski sabor je 1715. godine darovao glavni oltar. Od tada počinju brojna hodočašća vjernika. U povijesti crkve i svetišta posebno se ističe nekoliko događaja od kojih je znakovit veliki požar koji je 1880. godine znatno oštetio crkvu ali oltar s kipom ostao je neoštećen.

Papa Pio XI je proglasio crkvu Majke Božje Bistričke manjom bazilikom a zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer je 1935. čudotvorni kip Marije i malog Isusa okrunio zlatnim krunama te proglasio Mariju Kraljicom Hrvata. 1971. godine je bistričko svetište proglašeno Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda. U Mariji Bistrici je 3.10.1998. papa Ivan Pavao II proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Odlukom kardinala Josipa Bozanića u godini Velikog jubileja 2000. bazilika Majke Božje Bistričke postala je jedna od četiri oprostne crkve. Podno obližnje Kalvarije papi Ivanu Pavlu II je 18.05.2003. godine podignut spomenik.

Nakon mise smo nastavili hodočasničko putovanje vožnjom pitomim krajolikom prema Ludbregu, središnjem naselju Ludbreške podravine u Varaždinskoj županiji. Prema jednoj od nepotvrđenih legendi naselje i vlastelinstvo je osnovao plemić Lodbring 1100. godine. Tijekom stoljeća naselje je mjenjalo razne vlasnike a službeno se spominje kao trgovište (oppidum) u oporuci Jurja Čuza 1461. godine. Krajem 16. st. su vlasnici bili obitelj Erdody (Erdedi) a od 17 st. nadalje obitelj Batthyany (Baćani). U novije vrijeme se Ludbreg razvija kao moderan centar Ludbreške podravine.

Posjetu Ludbregu započeli smo razgledavanjem župne crkve Presvetog trojstva, najznačajnije sakralne građevine u Ludbregu koja se spominje još 1334. godine a izgrađena je u baroknom stilu, oslikana freskama slikara Mirka Račkog. Kapelan župne crkve upoznao je hodočasnike ukratko s povješću Ludbrega i značajem relikvije Predragocjene Krvi Isusove koja se od 1513. godine čuva u župnoj crkvi. Ampulica sa Predragocjenom Krvi Isusovom nalazi se u pokaznici (mostranci) izrađenoj 1721. Prema predaji događaj čuda dogodio se u kapeli Svetog Križa u dvorcu Baćani 1411. godine. Od tada su se prema predaji počela događati čudesna ozdravljenja po zagovoru Presvetoj Krvi. O tome je obaviješten Papa koji je naložio opsežnu istragu. Dugotrajna i temeljita istraga u kojoj su sudjelovali eminentni plemići i župnici te ispitani brojni svjedoci čak iz udaljenih zemalja rezultirala je bulom pape Julija II. Na temelju te bule papa Leon X je naložio da se Relikvija za sva vremena čuva u Ludbregu a u nedjelju prije Male Gospe izlaže narodu na pobožnost i klanjanje. Ovom bulom je utemeljeno ludbreško proštenište Predragocjene Krvi Isusove. Svećenik Bernard Jurjević je predvodio molitvu i klanjanje hodočasnika pred relikvijom u župnoj crkvi Presvetog trojstva.

Obilazak Ludbrega nastavili smo posjetom dvorcu Baćani i kapeli Svetog Križa u kojoj se dogodilo čudo pretvorbe. U dvorcu je sada nalazi radionica Hrvatskog restauratorskog zavoda. Posjetili smo i u novije vrijeme izgrađeno Svetište Predragocjene Krvi Kristove koje se sastoji od Zavjetne kapele Hrvatskog sabora i postaja Križnog puta čineći izložbu mozaika od murano stakla na otvorenom.

Putovanje smo u večernjim satima nastavili do Varaždina, grada u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, smještenog uz rijeku Dravu. Varaždin je povijesno, kulturno, obrazovno, gospodarsko, sportsko i turističko sjedište Varaždinske županije. Prostorno se nalazi na raskrižju četiriju povijesnih regija: Štajerska, Zagorje, Međimurje i Podravina, a razvio se na rubovima Panonske nizine alpskog sustava. Dočekala nas je ljubazna i veoma elokventna vodičkinja gospođa Ingrid koja je hodočasnike upoznala s brojnim povijesnim zanimljivostima o Varaždinu. Grad se prvi put spominje 1181. godine te se postepeno razvija u tipičan srednjovjekovni grad u kojem se razvijaju obrti. U slijedećih 400 godina mijenjajući vladare nastavlja rast i razvija se u trgovačko središte.

Jedna od posebnih draži razgledavanja Varaždina bilo je to što smo došli u večernjim satima pa je razgledavanje bilo romantično uz svjetlost uličnih fenjera i javne rasvjete. Razgledali smo najstariji dio grada Varaždina kojega krase brojne palače i crkve. Saznali smo kako je u gradu djelovalo nekoliko crkvenih redova: isusovci i franjevci koji su došli u 17. st. te uršulinke i kapucini koji su došli u 18. st. Nakon 1773. godine je ukinut isusovački red te u grad dolaze pavlini. Izgradnja baroknih crkvi i samostana znatno je doprinijela urbanističkoj slici Varaždina koja je uglavnom ostala do današnjih dana.

U povijesnoj jezgri Varaždina nalazi se niz veoma lijepih plemićkih palača koje su mahom građene od druge polovice 17. st. do početka 18. st. Jedna od ljepših je palača Patačić, vrlo raskošna pročelja i s ugaonim ekerom. Na glavnom trgu se ističu palača grofova Drašković i Gradska vjećnica a u obližnjoj ulici palača Varaždinske županije. U urbanom prostoru Varaždina nalazi se i više javnih skulptura. Vidjeli smo monumentalan Meštrovićev kip Grgura Ninskog ispred Franjevačke crkve. Obišli smo i Anđelinjak kao primjer moderne umjetnosti. Iz dosta kratkog razgledavanja grada možemo zaključiti kako je Varaždin grad bogate povijesti i kulture koju živi i u današnje vrijeme.

Hodočasnicima će u sjećanju ostati odlično i veselo društvo tijekom putovanja, zajednička molitva u jednom od najvećih Marijanskih svetišta u Mariji Bistrici, klanjanje Presvetoj Krvi Isusovoj u Ludbregu, duhovnost i blagoslov zajedništva, kao i kratke lekcije upoznavanja znamenitosti posjećenih gradova i njihove bogate povijesti o čemu su nam govorile ljubazne vodičkinje. Posebnu zahvalnost hodočasnici duguju svećeniku Bernardu Jurjeviću na besprijekornoj organizaciji hodočašća i duhovnom vodstvu.

Napisala: Nevia Kožljan

Vjernici nekoliko Istarskih župa uz pratnju tri župnika hodočastili su u Poljsku, domovinu pape Ivana Pavla II. Hodočašće je započelo na znakovit datum, 16.10.2019. u večernjim satima. Na taj dan 1978. godine je Krakovski nadbiskup i kardinal Karol Jozef Wojtyla izabran u Rimu za papu.

Najave i obavijesti

Nema događanja

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.