Misionar don Luka Pranjić gostovao u Kašteliru i Labincima

U nedjelju, 24. srpnja 2022. godine misionar don Luka Pranjić, rodom iz Poreča a koji već tri godine živi i djeluje u Ekvadoru, prigodom ovogodišnjeg boravka u domovini posjetio je, na poziv župnika Želimira Bagavca, župe Kaštelir i Labinci. U oba je mjesta predvodio nedjeljne mise i održao prigodnu homiliju, a na kraju mise izrekao je svoje svjedočanstvo o životu i djelovanju misionara.

U duhu nedjeljnoga evanđelja, propovjednik je vjernike pozvao na promišljanje o molitvi „Oče naša“.

Ono što je zanimalo učenike u ono vrijeme, zanima i nas danas: kako moliti, što moliti, što je molitva, rekao je propovjednik, te naglasio kako nam Isus daje jasan odgovor: predaje nam molitvu Oče naša. „On daruje ovu molitvu svojoj Crkvi, svojim učenicima, svakome od nas“.

No, upozorio je, kako smo s vremenom tu molitvu pretvorili u ono što Isus nikako nije htio da to bude. „Pretvorili smo je u formulu koja se ponavlja kao ritualni čin“.

Predajom ‘Oče naša’ svojoj Crkvi, Isus nam govori da molitva nije zbir riječi, već stav srca. Ako to shvatimo, na pravom smo putu da budemo pravi molitelji, jer molitva nije izgovorena riječ, već stav srca. Kršćanin molitvu ‘Oče naša’ živi i u onom trenutku kad izgovara riječi, potvrđuje svoj nutarnji stav, posvijestio je propovjednik.

U nastavku homilije kratko je pojasnio pojedine dijelove molitve.

U molitvi ‘Oče naša’ potvrđujemo činjenicu da je Bog otac, i da smo svi njegova djeca, a samim time braća. Nadalje, veličamo Ime Božje, priznajemo Njegovu svetost i uzvišenost.

„Riječima ‘Sveti se ime Tvoje’ to potvrđujemo i na taj način želimo posvetiti i naše živote. Želimo i da dođe Njegovo Kraljevstvo: kraljevstvo pravde, mira, ljubavi, milosrđa. Želimo da se nebeske stvarnosti preslikaju na zemlju, u naše živote“ istaknuo je propovjednik, te ukazao i na riječi kojima ispovijedamo našu vjeru u Božju providnost dok izgovaramo ‘kruh naš svagdanji daj nam svaki dan’. U tom kontekstu propovjednik je naglasio, kako „ne molimo ni za sutra, ni za prekosutra: molimo za danas. Molimo osnovno, ono što nam treba da živimo dostojanstveno.“ U molitvi ‘Oče naša’ molimo i da nam oprosti grijehe. Time priznajemo da smo grešni i potrebni milosrđa, no uz tu molbu iskazujemo i spremnost oprostiti drugima. Također ispovijedamo našu svjesnost da smo bez Njega ništa, da bez njega padamo dok izgovaramo ‘ne uveni nas u napast’.

Na kraju homilije propovjednik je još jednom posvijestio, kako se ‘Oče naš’ živi. „To je statut kršćanskoga života, program postizanja svetosti, stav srca, trajni boravak u Božjoj prisutnosti. Ako to shvaćamo, dok izgovaramo riječi one će se preliti u molitvu Bogu ugodnu. U suprotnom, ostat će samo formula, prazna riječ, ponavljanje, upravo ono što Isus nije htio da molitva kršćana bude“.

Na kraju mise gostu su uručeni prigodni darovi, uz riječi zahvale župnika domaćina. Misionar je potom iznio svjedočanstvo, naglasivši da priloge koje vjernici daju prigodom ovog njegovog posjeta domovini namjerava utrošiti za pokretanje pučke kuhinje za djecu iz najsiromašnijih dijelova svoje župe koja broji oko 40 000 stanovnika.

Svjedočanstvo don Luke Pranjića poslušajte ovdje: