U nedjelju, 24. svibnja 2020., na VII. Vazmenu nedjelju, Grad Buje i tamošnja župa proslavili su svog nebeskog zaštitnika, sv. Servula. Misno slavlje predvodio je vlč. Rikard Lekaj, župnik pulske katedralne župe, uz koncelebraciju vlč. Mladena Juvenala Milohanića, dugogodišnjeg župnika Buja, sadašnjem župnog upravitelja vlč. Marcina Madeja te župnog vikara Maura Boccadora. Misa je, kao što je to ondje uobičajeno bila dvojezična, te su se izmjenjivali dijelovi na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Nakon uvodne pjesme nebeskom zaštitniku, koju je zbor izveo uz orguljsku pratnju na glasovitim orguljama venecijanskog graditelja Gaetana Callida iz 1791. godine, vlč. Madej je uputio pozdrav svima okupljenima, posebno pozdravivši predstavnike gradskih vlasti, misi su nazočili gradonačelnik Buja Fabrizio Vižinitin i predsjednik gradskog vijeća Rino Duniš sa suradnicima.

Predvoditelj je u prigodnoj homiliji spomenuo kako nas ova VII. Vazmena nedjelja priprema na blagdan Pedesetnice, u tom svjetlu pozvani smo posvjestiti si da smo po krštenju svi postali dio velike obitelji Crkve, te je citiravši riječi iz dnevnog čitanja iz Djela apostolskih „svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom“ naglasio važnost zajedništva i jednodušnosti u molitvi. Zorni primjer snage takve molitve su nam velika hodočasnička središta gdje se čuda dešavaju zato je narod moli jednodušno. Govoreći o sv. Servulu podsjetio je da je on u mladosti više od godine dana proveo u molitvi u samoći, ta mu je molitva dala snagu i jaku vjeru kojom je kasnije išao naviještati i mnogi po njegovoj riječi povjerovaše. Njegova mu je snažna vjera dala snagu i za podnijeti bez straha mučeništvo za Krista. Iako su prošla stoljeća, vrijeme mučenika nije gotovo, svjedoče tome naši blaženici, Francesco Bonifacio, Miroslav Bulešić, kardinal Stepinac i drugi, svi su oni dokaz da riječi Isusa Krista i dalje nadahnjuju. Neka sv. Servul bude i nama danas svjetlo da budemo, kako reče sv. Augustin, 'drugi Krist', na što smo svi pozvani po krštenju, zaključio je propovjednik.

Vlč. Madej je na kraju zahvalio svima na pomoći u organizaciji te svečane proslave, a misa je završena svečanim blagoslovom s relikvijama sv. Servula.

Tijekom završne pjesme brojni su se vjernici došli pomoliti ispred kipa sv. Servula.

Misa proslave sv. Servula uobičajeno svake godine započinje prekrasnom procesijom od crkve Majke Božje od Milosrđa do crkve sv. Servula. Vjernici za procesiju odjenu pitoreskne povijesne odore bratovština koje su ondje nekada djelovale te se nose kipovi sv. Servula i drugih svetaca,  a misa uobičajeno završava oferom, čašćenjem relikvija svetog zaštitnika grada i župe, no ove godine to, zbog vanrednih okolnosti uslijed pandemije, nije održano.

Sveti Servul (Trst, oko 270 - Trst, 28. V. 284), osim što je zaštitnik Buja, suzaštitnik je grada Trsta zajedno sa Sv. Justom. Rođen je u kršćanskoj obitelji. Još kao mladić napustio je grad da bi se povukao u pećinu na Krasu iznad Trsta. Tamo je u samoći i molitvi proveo godinu i devet mjeseci. Vratio se u Trst gdje je počeo činiti čuda: izliječio je opsjednutog, ozdravio mladića od jakih vrućica te arhitekta koji se bio ozlijedio padom sa skele. Istovremeno preobraćivao je mnoge žitelje na kršćanstvo što nije odgovaralo gradskom upravitelju Giuniliju koji ga je dao uhititi. Osuđen je i mučen. Obzirom da ga mučenja nisu slomila, naposljetku je izveden izvan gradskih zidina i ubijen mačem. Iste se noći majka Klemencija pobrinula za dostojanstveni ukop. Njegove se relikvije čuvaju u katedrali sv. Justa u Trstu.

(foto i txt: G. Krizman)

 

U subotu, 23. svibnja 2020., je u Umagu svečano proslavljen blagdan sv. Peregrina, zaštitnika župe i grada. Svečano misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan. Koncelebrirali su vlč. Tonči Jukopila, župnik Oprtlja, vlč. Benjamin Petrović, Župnik Savudrije, umaški župnik i dekan Umaško-oprtaljskog dekanata preč. Josip Grbac te župni vikar umaške župe vlč. Branimir Šapina. Misi su, uz poštivanje mjera Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo nazočili brojni vjernici. Župnik je na početku uputio pozdrav svima okupljenima, a napose gradonačelniku Viliju Bassaneseu sa suradnicima.

Biskup je u prigodnoj homiliji istaknuo kako se blagdan sv. Peregrina slavi već 1700 godina, kao što se prenosi život tako se generacijama prenosi i vjera, zato jer vjernici u liku mučenika prepoznaju njihovu povezanost s Kristom. Spomenuo je svetog papu Ivana Pavla II. čiju smo stotu obljetnicu rođenja nedavno proslavili, koji je često spominjao strahote koje su ljudi proživljavali u logorima 20. stoljeća, unatoč svom tom zlu, bilo je mučenika koji su znali opraštati i biti ljudi. Spomenuo je nadalje naše blaženike 20. stoljeća, bl. Miroslava Bulešića i bl. Francesca Bonifacia, koji su nama vremenski puno bliži. Podsjetio je na riječi koje izrekao blagopokojni kardinal Kuharić o 50. obljetnici Bulešićevog mučeništva, govoreći o njemu i kardinalu Stepincu rekao je „ista vjera, isti duh“.

Govoreći o posebnim okolnostima pandemije u kojima se obilježava ovogodišnji blagdan tog župnog patrona istaknuo je da je ovo šansa za povratak humanosti i brizi za bližnje u svijetu prepunom egoizma, te šansa za razvijanje novog pogleda zapadne civilizacije na starost, u kontekstu poštivanja života. Citirajući Isusove riječi iz dnevnoga evanđelja gdje tri puta ponavlja „Ne bojte se!“, propovjednik se je podsjetio nastupnog govora tada mladog pape Ivana Pavla II., „Ne bojte se, otvorite vrata Kristu!“. Podsjetio je nadalje na važnost 'priznavanja sebe Božjim', riječima, ali nadasve djelima, kako bi 'i on nas priznao pred Ocem Nebeskim'.

Tijekom toga misnoga slavlja umaška je župa krštenjem primila jednog novog člana, kršena je malena Helena.

Nakon misnog slavlja župnik, vlč. dr. Josip Grbac je pozvao sve okupljene da se zadrže na domjenku kojeg je župa pripravila na središnjem gradskom trgu ispred crkve.  Grad je, uz poštivanje svih mjera HZZJZ na središnjem trgu ispred župne crkve povodom blagdana zaštitnika grada organizirao glazbenu večer s nastupom više klapa.

(txt i foto: G. Krizman)

 

Devetodnevnu pripravu na proslavu 100. godišnjice rođenja bl. Miroslava Bulešića u župnoj crkvi sv. Kuzme i Damjana u Fažani je predvodio mons. Ivan Milovan, porečki i pulski biskup. Svaku večer moljena je devetnica u sklopu sv. mise a slavlju je prethodila svibanjska pobožnost. Bile su izložene relikvije bl. Miroslava i vjernici su mogli napisati svoje nakane po kojima je služena sv. misa na sam blagdan rođenja.

            Na sam blagdan rođenja bl. Miroslava Bulešića, u srijedu, 13. svibnja 2020., svečanu sv. misu predvodio je vicepostulator i župnik župe Fažana vlč. Ilija Jakovljević. U homiliji se osvrnuo na duhovni život bl. Miroslava zbog čega ga častimo i zašto mu se utječemo. Naša molitva bl. Miroslavu je znak poštovanja i pobožnosti prema Blaženiku jer je njega Bog izabrao i obdario milostima zbog kojih ga častimo. Bl. Miroslav je djelo Božje i kao takav dan nama da svojim zagovorom zavija u bijeli omot ljubavi, kako je govorio bl. Miroslav, svaku našu ranu, bilo duhovnu ili tjelesnu. On svojim životom je bio znak Božje ljubavi u svojem vremenu i zacjeljivao ljudske rane Ljubavlju – Bogom. Svatko od nas ima i osjeća rane, kako duhovne tako tjelesne, ali svatko od nas ima i mogućnost da mu bl. Miroslav zavije njegove rane. Danas smo došli u ovu crkvu, da pred likom i relikvijama bl. Miroslava molimo za naše potrebe, za potrebe naše župe i našeg naroda.

            Nadalje u homiliji je vlč. Ilija istaknu kako danas slavimo Gospu Fatimsku koju je na poseban način častio bl. Miroslav. Za njega možemo reći da je bio marijanski lik svećenika. Svaku svoju molitvu, zahvalu, poteškoću povjeravao je Majci Božjoj, da ga ona, kao Isusova majka, zagovara kod svog Sina; da mu ona isprosi potrebne duhovne milosti. Njegova svetost izvor ima u euharistiji i pobožnosti prema Majci Božjoj. Zato i mi danas, dragi hodočasnici, molimo da i nas Marija zagovara, da i u našem životu skrene (zaustavi) metak grijeha koji nas pogađa, kako što je skrenula metak kojim je trebao biti ubijen sv. Ivan Pavao II. Marija neka bude naša brana od grijeha, a bl. Miroslav neka  svaku našu ranu zamota u bijeli omot ljubavi, kako bi mogli svima oprostiti i svakog ljubiti- istaknu je propovjednik.

            Na kraju misnog slavlja su izmoljene litanije i molitva bl. Miroslavu te udijeljen blagoslov Blaženikovim relikvijama.

(G. Krizman)

fasana131

Župa sv. Ante Padovanskoga u Vojniću iza trodnevnice bl. Ivanu Merzu nastavila je u ovoj specifičnoj situaciji razmišljati o bl. Miroslavu Bulešiću čije su moći u ovoj župi već godinu dana, u povodu stote obljetnice njegova rođenja (13.svibnja 1920., na spomendan Gospe Fatimske). Trodnevnicu je predvodio policijski kapelan PU sisačko-moslavačke, Kapelanija sv. Kvirin Sisački, don Ivo Borić. U tri dana iznio je pred skromnu zajednicu (zbog ove pošasti poštujući upute Crkve i civilnoga stožera), uz predstavnike vojske i policije, svoja razmišljanja o Miroslavu Bulešiću. Upoznali smo i promišljali o sljedećim momentima blaženikova života: djetinjstvo i odrastanje u obitelji u Čabrunićima, župa Svetvinčenat u Istri, osnovna školu u Juršićima, sjemenišna gimnazija u Kopru, a teološki studij u Rimu. Služenje u ratnom razdoblju svim ljudima ne gledajući tko je tko. Ispovijedao, pohađao slabe i bolesne, dijelio siromasima, za njih se brinuo; moli, meditira – širi pobožnost Blaženoj Djevici Mariji. Revan u župnom pastoralu, bez straha za svoj život hrabro se zauzima za ugrožene. „Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.“

Trećega dana voditelj je predstavio bl. Miroslava u teškim olovnim vremenima komunizma i njegovo mučeništvo iza podjele svete krizme u župi Lanišće na sv. Bartola apostola, 24.kolovoza 1947., u 27.godini života. Često je don Ivo naglašavao riječi koje je napisao bl. Bulešić: „Moja osveta je oprost“. Ova misao potrebna nam je u svim strukturama lijepe naše Domovine: od državnih vlasti do crkvene hijerarhije. Propovjednik je puno citirao iz Duhovnog dnevnika bl. Miroslava.

Na sam dan blaženikova rođendana, i na 35.obljetnicu atentata na papu Ivana Pavla II., sveta misa opet skromno, ali „gdje su dvojica ili trojica u moje ime, i ja sam s njima“. Svetu misu predvodio je don Ivan Blaževac, vojni kapelan u Karlovcu, a propovijedao je don Ivo Borić, uz sudjelovanje mjesnoga župnika, fra Ive Bošnjaka. Propovjednik je završio svoje razmišljanje citatom: „Kada bismo imali savršenu uskrsnu vjeru bilo bi u nama nešto pobjedničko, neko sunčano svjetlo koje bi divno preobrazilo svagdanji život s njegovim brigama i nevoljama.“ To je dakle naša živa vjera, svjetlo uskrsnulog Krista Gospodina.

(Ivica Josipović)

boric2 600 x 450

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.