Na Mali Uskrs, 11. travnja, Nedjelja Božjega Milosrđa proslavljena je i u pulskoj katedrali. Program je započeo u 15 sati, kada se prema zapisu iz Dnevnika sv. Faustine Kowalske, obilježava Sat milosrđa, i to pjevanom krunicom Božjega milosrđa. Proslava je realiziran u suradnji katedralne župe i Katoličke udruge Radnici Milosrdnog Isusa iz Pule i Vodnjana. Članovi udruge su ujedno glazbeno animirali proslavu.

Nakon pobožnosti krunice misno slavlje predvodio je katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj uz koncelebraciju p. Đure Vuradina, samostanskog vikara iz Franjevačkog samostana sv. Franje Asiškog koji se nalazi na području katedralne župe. Osim članova Udruge Radnici Milosrdnog Isusa nazočili su i brojni drugi štovatelji Božjega milosrđa.

Vlč. Lekaj je u prigodnoj homiliji podsjetio na činjenicu da je sv. papa Ivan Pavao II. ustanovio svetkovinu Božjeg Milosrđa te proglasio Faustinu Kowalsku svetom. Spominjući ulomak iz Ivanova evanđelja izdvojio je riječi „Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!"“. Istaknuo je njihov strah, bojali su se mogućih progona, i mi smo često zatvoreni u svojim strahovima, pred raznim situacijama, ratova, nemira, sada pandemije. Nedavno smo slavili Uskrs no često se smo tjeskobni kao da je Veliki petak. Krist ulazi i govori „Mir vama!“. Trebamo znati prihvatiti mir koji nam pruža, trebamo znati, i htjeti prihvatiti taj njegov dar ljubavi. Propovjednik je pojasnio i elemente slike Milosrdnog Isusa, "te zrake koje izviru žele zahvatiti svakoga čovjeka", napomenuo je. Osvrnuo se potom na reakciju sv. Tome i na njegove riječi  "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." I mi često tako s nepovjerenjem reagiramo, no sv. Toma nam treba biti uzor u načinu kako je povjerovao i priznao Isusa svojim Gospodinom. Isus prvi želi dotaknuti naše rane, one nutarnje, i dolazi zbog svakoga od nas, kao što je tada došao zbog sv. Tome.

 

 

Propovjednik je na kraju istaknuo riječi „U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša.“ naglasivši da neovisno o svojim sklonostima raznim molitvenim zajednicama i pokretima trebamo biti jedno, a to možemo jedino ako budemo milosrdni, i ako dopustimo da Bog u nama promijeni sve ono što nije u skladu s njegovom voljom, te ako nastojimo u svakodnevnom životu živjeti to što molimo i ispovijedamo.

Župnik je u završnim zahvalama izrekao zahvalnost svima koji su na bilo koji način doprinijeli održavanju te proslave, a napose je izrekao zahvalnost sestrama Milosrdnog Isusa koje su u Istri djelovale do kraj prošle godine, sveukupno 20 godina, a otišle su u Sisačku biskupiju. 

Svetkovini je prethodila trodnevna duhovna priprava u crkvi Misericordiae, filijalnoj crkvi katedralne župe.

Obrede Vazmenog bdjenja apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, nadbiskup Dražen Kutleša predvodio je u porečkoj bazilici, uz koncelebraciju kancelara mons. Sergija Jelenića te katedralnog župnika i porečkog dekana preč. Milana Zgrablića, a uz asistenciju đakona Jurice Vekića.

Nakon što je nadbiskup blagoslovio oganj i vazmenu svijeću u povijesnom atriju katedrale, te svečanog unošenja Svjetla,  Exultet je otpjevao Tomislav Čoga iz Funtane.

Nadbiskup je u prigodnoj homiliji, pojašnjavajući simboliku dijelova obreda Vazmenog bdjenja prikazao povijest Spasenja, Božjega naroda, ali i svakoga od nas u ovozemaljskom životu, kojega trebamo proživjeti u svjetlu Vječnosti.

 Na početku prigodne homilije naglasio da bez Velike subote i Uskrsnuća ne bi bilo kršćanstva. Ukratko je podsjetio na događaje Velikog tjedna, u kojem su ga apostoli, nakon tri godine provedene s Isusom, izdali i pobjegli. Oni u koje je imao najviše povjerenja su ga iznevjerili. Možemo misliti kako se je osjećao u Getsemanskom vrtu, kada se je događala velika kozmička bitka između dobra i zla, a apostoli spavaju, iako ih je zamolio da budu s njim. Isus je uvijek onaj kamen temeljac gdje se mi opredjeljujemo jesmo li za Isusa ili protiv njega, ili, u današnje vrijeme, jesmo li za dobro ili za zlo, napomenuo je propovjednik.

Kroz dijelove obreda Vazmenog bdjenja pojasnio je simboliku koju nam ti obredi predstavljaju. Uskrsna svijeća, svjetlo, simbol je Isusa Krista koji rastvara tminu zla. Svi smo pozvani, po uzoru na Krista, boriti se protiv tmine, protiv zla. Dim tamjana oblak je koji štiti Izraelski narod, odnosno sve one koji se njemu utječu.  Nadalje, u Službi riječi slušali smo povijest spasenja, stvaranja svijeta i čovjeka do Isusa Krista, do Uskrsnuća. Ukratko je sažeto ono što je bitno za naš život, a to je Riječ kojom Bog stvara cijeli svemir, stvara čovjeka. Zato mi kršćani moramo na poseban način dati važnost Riječi Božjoj, slušati ju, jer preko Riječi vidimo spasenje svoje. Očima vjere možemo, slušajući, progledati srcem ono što oči ne mogu vidjeti. Ova je noć raspršila tamu, pobijedila zlo, pobijedila smrt da mi možemo živjeti. Možda je naša vjera ponekad mala i prestrašena kao Marija Magdalena kada dolazi na grob i ne nalazi Isusa, no ona napreduje u vjeri i priznaje ga Spasiteljem, tako i mi moramo napredovati u vjeri koju nam je Bog dao. Zato je Uskrs najveći kršćanski blagdan, jer smo s njime pobijedili zlo. Bog nas je spasio tako što je poslao svoga Sina jedinorođenca da pobijedi zlo da bi mi mogli imati život vječni. Budimo u životu svjesni i opredijelimo se uvijek za Isusa, za ono dobro. Zahvalimo Bogu što nam je otvorio oči srca da možemo progledati, i vidjeti ono što je bitno u našemu životu. Treći dio, Krsna služba simbolizira krštenje, onu bjelinu i čistoću koju primamo ne svojom nego Božjom zaslugom, Isusa Krista koji je dao svoj život za nas. Vrhunac svega je upravo liturgija kao zahvala, spomen čin Bogu za sve ono što je učinio, rekao je nadbiskup.

 1390481

Ta četiri dijela sažetak su cijele naše vjere, da nam pokaže kako Bog, od početka stvaranja svijeta, ima plan sa svima nama. Došli smo na svijet s određenim ciljem, trebamo otkriti svoj smisao, a otkrivamo ga kada otkrijemo Isusa Krista, tada možemo shvatiti sebe i sve ono što je povezano s nama i našim bližnjima. Ako stavimo Krista na prvo mjesto onda svatko u našem životu zadobiva ono mjesto koje mu pripada. Teze da čovjek treba biti na prvome mjestu su varke, jer ako nema Boga u našemu životu sve će krenuti krivim putem.

Zahvalimo Bogu večeras da smo vjernici, da smo kršćani, i da smo na prvom putu i  zamolimo ga da nas uzdrži da dođemo do vječnog spasenja i da se jednom pridružimo njegovoj slavi, zaključio je nadbiskup.

Vazmeno bdjenje zaključeno je blagoslovom uskrsne hrane.

(txt i foto: G. Krizman) 

 1390500

 

 

Turistička zajednica Žminj priredila video i besplatnu online knjigu „Vazmene užanci“

Obrede Velikog petka, 2. travnja 2021., apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije nadbiskup mons. dr. Dražen Kutleša predvodio je u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina, uz koncelebraciju kancelara biskupije mons. Sergija Jelenića, vlč. Ivice Šušnjare i katedralnog župnika vlč. Rikarda Lekaja.

Nakon čitanja Muke, nadbiskup je u prigodnoj homiliji istaknuo da je Veliki petak vezan uz događaje u Getsemanskom vrtu gdje se događala jedna velika agonija. Naglasio je Isusove riječi „Bdijte i molite da ne padnete u napast, duh je doduše jak, ali je tijelo slabo.“ „Isus zna što će se dogoditi, pred njim je jedna velika agonija“, nastavio je nadbiskup. „Bori se i traži pomoć od svojih bližnjih, od apostola, ali oni spavaju. Vidjevši to, pogodila ga je njihova nebriga i udaljenost. Čovjek se nerijetko u teškim trenutcima prepušta opijatima, jednostavno nastoji barem psihički pobjeći od stvarnosti koja ga opterećuje, bježi u duhovni, moralni, pa čak i fizički san, ne želi se suočiti sa stvarnošću. Isus se sučeljava sa Sotonom, a nema pomoći od bližnjih. U tom svjetlu propovjednik je potaknuo roditelje da stalno bdiju i mole za svoju djecu, jer ako čovjek ne čini dobro, onda će zlo samo po sebi doći na ovaj svijet. Isusov recept u borbi protiv zla je - „Bdijte i molite!“. Čovjek kada je pospan nema realnu viziju, treba se rastrijezniti  i shvatiti realnost događaja. To može samo čovjek koji bdije, koji je trijezan, budan, samo tako može shvatiti ono bitno, a takav može vidjeti i svoje neprijatelje i njihove nakane. I mi, da bi mogli u današnjem svijetu ostvariti svoj vjernički poziv, moramo biti budni i pozorno pratiti što se oko nas događa, a ne bježati od stvarnosti. Trebamo se boriti duhovno, molitvom, jer jedino molitva će nas spasiti, to nam je Isus Krist pokazao svojim primjerom. Zlo se može pobijediti jedino molitvom, jer ako na zlo vraćamo zlo, postaje još veče zlo. Moramo moliti, po uzoru na Isusa,tražiti volju Božju i prihvatiti je.“

„Ako ne budemo molili, past ćemo u napast“, nastavio je nadbiskup Kutleša. „Možemo moliti ili ne moliti, bježati od stvarnosti, upijati krive nauke, ali ako tako budemo činili, past ćemo u napast. Život donosi razne kušnje, no bitno je koliko vjerujemo. Ako vjerujemo, onda ćemo moliti i to će biti naša snaga u suočavanju s napastima, i u trenutcima malodušnosti. Gledamo li samo patnju, onda je to propast i poraz, ali mi vjernici moramo uložiti truda i prihvatiti realnost uskrsnuća.“

 

 

„Isus kaže 'Duh je jak, ali tijelo je slabo'“ citirao je propovjednik. „Čovjek često kaže da bi htio moliti i činiti dobra djela, ali uvije ima neku zapreku, i koristi tu ispriku 'tijelo je slabo'. Isus nam govori da bdjenjem i molitvom trebamo pripraviti duh da uvijek bude spreman i da nikada ne malaksa. Trebamo pripravljati svoj duh molitvom da se možemo suočiti s teškim trenutcima.“

Neka i za nas ovaj Veliki petak bude jedan Getsemani gdje ćemo učvrstiti svoju vjeru, ako smo griješili nastojmo to popraviti i nastojmo svoj duh učvrstiti u vjeri onako kako je Isus činio - bio je budan, bdio je i molio. To nam je preporuka - da u životu budemo spremni i vjerni, da se molimo Bogu i da se uzdamo u Boga, jer jedino od Boga dolazi Spasenje, a sve ono drugo za čim danas težimo je prolazno i propadljivo. Kada to shvatimo i prihvatimo doći će do promjene naših života, kao što su i apostoli nakon Isusove smrti shvatili što im je Isus govorio: da će biti mučen, da će umrijeti na križu, ali da će i uskrsnuti i da će se s njima susresti u Galileji. Oni su slušali samo o muci, ali ne i o slavi; mi, vjernici, moramo tu stvarnost prihvatiti i očekivati Uskrsnuće našega Gospodina jer jedino po tome možemo zaslužiti sve ono što nam je Isus Krist obećao, zaključio je mons. Kutleša. 

Uslijedila je Sveopća molitva Crkve, Klanjanje križu, uz poštivanje epidemioloških mjera i udaljenosti,  te nastavak Obreda Velikog petka.  (G. Krizman)

Najave i obavijesti

Nema događanja

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.