S. M. Zdravka (Slavica) Petrović

Sestra Služavka Malog Isusa

(1939. – 2021.)

 

U bolnici u Puli, 18. svibnja 2021. godine, u 82. godini života i 61. godini redovničkog života, okrijepljena svetim sakramentima, blago je u Gospodinu preminula s. M. Zdravka Petrović, koja je živjela i djelovala u župi Plomin, sa svojom braćom svećenicima vlč. Branimirom Aleksandrom i vlč. Dragutinom Petrović.

Sestra Zdravka Petrović rođena je 20. srpnja 1939. u Režancima, u župi  Svetvinčenat, od oca  Mate i majke Agate rođ. Štoković. Rasla je i odgajala se u uzornoj katoličkoj obitelji i u župskoj zajednici, u katoličkom i rodoljubnom duhu, skupa s dvoja dva brata, koji su postali svećenici: vlč. Branimirom Aleksandrom i vlč. Dragutinom.

            U šesnaestoj godini života, u siječnju 1955. godine došla je u Družbu sestara Služavki Malog, u zajednicu sestara Služavki Malog Isusa u samostanu otaca franjevaca konventualaca u Puli, u kojem su sestre obavljale domaćinske poslove. Sa sestrama godinu dana kao redovnička pripravnica moli i radi, a zatim odlazi u samostan u Samoboru, gdje pohađa i završava osmi razred osnovne škole. Slijedeće dvije godine, 1957. i 1958., živi u generalnoj kući Družbe u Zagrebu, te pohađa muzičku školu.

            U novicijat ulazi 14. kolovoza 1959. u Zagrebu.  Privremene redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1960. godine, a doživotne 15. kolovoza 1966. godine u Zagrebu. Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta pet godina boravi u samostanu u Vrgorcu, gdje vrši službu voditeljice crkvenog pjevanja u župi, drži satove klavira i brine o urednosti crkve i crkvenog rublja. Dolazi 14. veljače 1966. u Trilj, gdje vrši službu katehistice, voditeljice crkvenog pjevanja, uređuje župsku crkvu i crkveno rublje. Od 1. rujna 1967. do 6. listopada 1970. u župi Rovinj, u Istri, u kojoj su djelovale sestre Služavke Malog Isusa, vodi crkveno pjevanje, vrši službu katehistice i uređuje crkvu.

            U listopadu 1970. dolazi u zajednicu sestara u Trogiru. Kroz deset godina vrši službu orguljašice i voditeljice crkvenog pjevanja u katedrali, ima vjeronauk u župi, brine o urednosti katedrale i pripadajući joj crkava i crkvenog rublja. Od prosinca 1980. do siječnja 1982. godine u  Ćilipima vrši službu sviračice i voditeljice crkvenog pjevanja, katehistice, te brine o urednosti crkve i crkvenog rublja. Ujedno vrši službu učiteljice juniorki Splitske provincije.

            Od siječnja 1982. do kolovoza 1998. godine živi u Istri, u župskoj kući u župi Sv. Nedjelja, gdje pomaže teško bolesnim roditeljima i braći svećenicima vlč. Sandri i vlč. Dragi. Roditelji se nisu mogli brinuti sami o sebi, bila im je potrebna stalna pomoć drugih. Imali su samo njih troje djece: dvojicu sinova svećenika i s. Zdravku kao redovnicu, a četvrto im je dijete umrlo kao malo dijete. Imajući u vidu posebne prilike i potrebe obitelji, Kongregacija za ustanove posvećenoga života i društva apostolskoga života, 1992. godine dala je dozvolu da s. Zdravka Petrović boravi zvan redovničke zajednice i njeguje bolesne i nemoćne roditelje, koji su živjeli kod sinova svećenika na župama u kojima su djelovali: u Svetoj Nedjelji, Kringi i Plominu. Uz brigu za bolesne i nemoćne roditelje s. Zdravka pomaže svojoj braći svećenicama u pastoralnom radu, svira i vodi crkveno pjevanje, pomaže u vjerskoj pouci djece, uređuje crkveno rublje, pomaže siromašne, obilazi starije i bolesne osobe u župi. Otac Mate umro je 17. travnja 1997. godine. Od kolovoza 1998. s. Zdravka u župskoj kući u Kringi njeguje majku Agatu, koja je umrla 10. kolovoza 2008. godine. Od 10. siječnja 2010. godine do svoje smrti živi u župskoj kući u Plominu, gdje je župnik vlč. Sandro, te je i dalje na ispomoći svojoj braći vlč. Sandru i vlč. Dragi, koji su bili već istrošeni i narušenog zdravlja i bili potrebni pomoći s. Zdravke. Sve troje od tada žive zajedno u župskoj kući u  Plominu. Pomaže jednom i drugom bratu u pastoralnim potrebama župa u kojima djeluju. Iako i sama narušenog zdravlja, sve čini da im olakša svećenički život i bude im na pomoć u vođenju domaćinstva domaćinskim i župskim poslovima. Žive skromno i jednostavno, zadovoljni malim stvarima, gorljivi u molitvi i radu, uvijek spremni pomoći drugima oko sebe. Suosjećaju  sa siromašnima i potrebnima u župi i izvan nje. Sestra Zdravka majčinskim okom i ljubavlju zapaža potrebne i potiče braću i sebe da još više čine dobra drugima. Samo je Bog poznato koliko je dobra s. Zdravka s braćom učinila malim, skrovitim dušama, materijalnom pomoću, duhovnom utjehom i duhovnom pomoći.

            Sestra Zdravka bila je redovnica svakodnevne jednostavnosti i dobrote. Resila ju je skromnost, spontanost, radost, vedrina i oduševljenost Kristom i zahvalnost za dar svećeničkog poziva njezine dvojice braće i njezin odaziv na redovnički život, za primjer čvrste vjere i pobožnosti svojih roditelja. Isticala se dobrotom srca i plemenitošću duše. Uvijek spremna drugoga čuti i razumjeti. Imala je majčinsko i milosrdno srce. Radišna i odgovorna u povjerenim službama, angažirana u raznim crkvenim događajima na župama gdje je pastoralno pomagala kao sviračica i voditeljica crkvenog pjevanja. Vjerskom poukom djece na župama i savjetom mnoge je dovela k Isusu i uputila ih u vjerski život. Od vjernika bila je obljubljena kao dobra, radosna i uzorna redovnica. Bila je žena, redovnica duboke vjere i molitve, a osobito je gajila  pobožnost prema Majci Božjoj. U svojim zdravstvenim teškoćama, kojih je dulji niz godina imala, bila je strpljiva i predana u ruke Božje.

            Živo je pratila je sva zbivanja u svojoj Družbi i Provinciji. Veselila se i radovala zajedničkim susretima, hodočašćima i proslavama u Družbi i Provinciji. Bila je sretna kad bi mogla s bratom vlč. Dragom doći za pojedine prigode u provincijsku kuću u Splitu i obići sestre u okolnim samostanima. Redovito je obavljala godišnje duhovne vježbe. Pomno je pazila da ne zaboravi čestitati imendan koje sestre, i uvijek se interesirala za bolesne i starije sestre, telefonski ili pismeno im uputila riječ ohrabrenja. Radi potreba obitelji živjela je 39 godina izvan svoje redovničke zajednice u službi ljubavi bolesnim roditeljima i braći svećenicima u rodnoj Istri, ali je duhom uvijek bila uz svoju redovničku zajednicu, s njom živjela i osjećala, za njezine potrebe sa svojom braćom svećenicima dnevno molila. Bila je duhovno povezana i skladno surađivala s redovnicama drugih redovničkih zajednica koje djeluju u porečko-pulskoj biskupiji, i sudjelovala na zajedničkim susretima redovnica. Posebno je cijenila oce pavline iz sv. Petra u Šumi, koji su joj bili duhovnici i duhovno je krijepili, s kojima su ona i njezina braća svećenici uvijek bili povezani. Puno je molila i žrtvovala se za svoju Istru, za porečko-pulsku biskupiju, za Hrvatski narod i Crkvu u Hrvata, i druge na to poticala.  

            U Puli je započela redovničku kandidaturu, bližu pripravu za redovničko posvećenje u Družbi sestara Služavki Malog Isusa. Uz župske kuće u Plominu prije nekoliko dana smještena je u bolnici u Puli, radi intenzivnog liječenja od covid-19. Tu  je 18. svibnja 2021. godine završila zadnja postaja njezinog križnog puta, te se nakon patnje blaženo preselila u kuću Oca nebeskoga. Duboko vjerujemo da sada u nebeskom kraljevstvu gleda lice Božje i uživa nebesku slavu i društvo svetih. Gospodin joj bio vječna nagrada za njezino uzorno svjedočanstvo vjere i ljubavi prema Njemu i svima koji su se našli na njezinom životnom putu, kojima je pružila trag Božje dobrote i milosrđa, Božje blizine i ljubavi. (s. Maneta Mijoč, provincijska tajnica)

Najave i obavijesti

Utorak: 15 Lip 2021
Proslava blagdana sv. Elizeja
Nedjelja: 20 Lip 2021
Gračišće: Proslava sv. Vida

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.