Đakonsko ređenje u pulskoj katedrali

Nadbiskup mons. dr. Dražen Kutleša, apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, koadjutor Splitsko – makarske nadbiskupije zaredio je u subotu, 28. studenog,  4 nova đakona. Rafael Villergas Castaño, Mateus Babinski de Almeida, Jurica Vekić i Stipe Breko primili su red đakonata u pulskoj katedrali bez nazočnosti vjerničkog puka, misi ređenja su, sukladno epidemiološkim mjerama, nazočili samo sudionici obreda. Koncelebrirali su: kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, rektor puslkog sjemeništa preč. Alejandro Castillo Jimenez, vicerektor preč. Jurica Manzoni, prefekt studija Stefano Cataldo te drugi svećenici. No, kako bi rodbina i prijatelji ređenika, ali i šira javnost, mogli, barem virtualno, pratiti misu ređenja, uprava pulskog Biskupijskog sjemeništa “Redemptoris Mater” , unatoč činjenici da je ograničenje broja osoba u crkvama stupilo na neposredno pred sam dan ređenja, uspješno je organizirala video prijenos uživo. Prijenos je, uz tehničku podršku jedne specijalizirane tvrtke, realiziran na dva kanala istovremeno, jer je na jednome omogućeno slušanje simultanog prijevoda na španjolski jezik, kako bi obitelji i prijatelji ređenika koji dolaze sa španjolskog govornog područja mogli bolje pratiti misu.

U dojmljivo praznoj velikoj pulskoj katedrali zareditelj je na početku istaknuo da se unatoč novonastalim ograničenjima zbog epidemioloških mjera ipak nije htjelo odustati od dogovorenog obreda ređenja novih đakona, jer Crkva je kroz povijest, i kroz teške i kroz lijepe okolnosti, uvijek nastavljala živjeti sa svojim narodom. Napomenuo je da je odabrao određena čitanja upravo kako bi time potaknuo ređenike, ali i sve prisutne, na proročku službu koju svaki svećenik treba imati, ali koja je nekako zaboravljena i stavljena po strani. Na hebrejskom riječ prorok, nabi, znači pozvan, onaj koji vidi unaprijed. Pogledamo li grčku riječ profetes, to je onaj koji govori u nečije ime ili umjesto nekoga, ali i onaj koji govori prije, imajući anticipaciju budućnosti. Vidimo da su proroci Božji bili oni koji su voljeli Boga i svoj narod, i ljudima su govorili ono što im je trebalo govoriti, a ne ono što su oni željeli čuti. Često su zbog toga bili u sukobu s poglavarima i narodom, zato jer su tražili volju Gospodnju, jer su Riječ Gospodnju, u Njegovo ime prenosili narodu, kojemu se ta riječ često nije svidjela. Citirajući starozavjetni ulomak iz Knjige proroka Jeremije nadbiskup je istaknuo da poput njega Bog poziva i nas. Jeremija je dobio proročku službu ne po svojoj volji, ne po izboru poglavara već zato što ga je sam Bog izabrao „od majčine utrobe“. I mi trebamo biti svjesni svoga poziva naglasio je propovjednik obraćajući se đakonima i svećenicima. Bog sa svakim od nas ima plan, računa na našu suradnju i daje nam sve ono što nam je potrebno da taj plan i ostvarimo, na nama je da to prihvatimo.

Nadalje, Bog ga ne šalje samo jednoj skupini ljudi već svim narodima, unatoč tome što nikada nije izašao iz svoje domovine. Njegove su riječi bile za sve narode, tada i dalje tijekom povijesti pa sve do naših dana, a to je tako upravo zato što je prihvatio volju Božju, iako je znao svoja ograničenja. Upravo je tako Bog izabrao i svakoga od vas, rekao je propovjednik obračajući se ređenicima. Iako vidimo da ima sposobniji i rječitijih ljudi od nas, Bog nas izabire i šalje na određeno područje da tamo vršimo svoje poslanje. Današnji kandidati dolaze iz Brazila, Španjolske Paga i Osijeka, nitko nije ovdje iz Istre, ali upravo je to veličina Katoličke crkve, da te Bog šalje  na jedno određeno područje i s tobom računa, ti možeš učiniti mnogo. Ako se predaš volji Božjoj i vršiš volju Božju, Bog će ti dati da učiniš u svome životu velike stvari o kojima nisi mogao ni sanjati, iako si mislio da si ograničen i da nisi bio sposoban, rekao je propovjednik.

Bog kaže Jeremiji „Opaši svoja bedra“, time mu govori da ima plan za njega, koje treba ostvariti, da treba krenuti i navješati i govoriti ono što on traži od njega. Dragi đakoni, i vi ste preko s svojih poglavara i drugih osoba bili pripravljani na taj poziv. Došao je trenutak kada trebate pred Crkvom dati obećanja da ćete vršiti ono što Bog od Vas traži.

Bog Poziva Jeremiju da izvršava njegovu Riječ, ne da on tumači što želi, nego da tumači Riječ Božju i da ne rastače onu Istinu koja mu je povjerena. I vi u svome životu nemojte se bojati govoriti, nemojte pristajati ni uz koja politička opredjeljenja i zastupati neke stavove koji su vama dragi, ili nekim osobama koje su vam simpatične. Govorite Istinu Gospodina Našega Isusa Krista, iako možda neće uvijek biti lako. Svi smo pozvani naviještati Riječ Božju.

Bog traži od Jeremije jednu određenu hrabrost, kaže mu da on treba biti kao utvrđen grad, njegova savjest treba biti poput zidina jer narod često zna biti tvrd i ne želi se obratiti.

Bog kaže Jeremiji, a tako i vama, da trebate biti potpora, oni „stupovi željezni“. Vidimo da, priznali mi to ili ne, naša civilizacija i naša kultura propada. Svećenici, đakoni i duhovne osobe su ti koji trebaju podupirati ono što se razvaljuje i što propada, iako je to teško. Trebamo, kako je to Crkva kroz povijest činila, dignuti narode, civilizacije i vrednote iz pepela, i vi ste pozvani to učiniti.

Homiliju možete poslušati na ovom linku: https://www.mixcloud.com/PorečkaiPulskabiskupija/đakonsko-ređenje-2020-11-28-pula-homilija-mons-dražena-kutleše/

Bog traži od proroka Jeremije da govori protiv kraljeva, svećenika i knezova,zato što su se iznevjerili poslanju, bili su izabrani iz naroda da ga vode, ali ga nisu vodili kako treba jer su činili po svojoj, a ne po Božjoj volji. Trebamo ljude upozoravati na njihove grijehe, trebamo im pomagati da se bore protiv grijeha, da preziru grijeh, jer ako ne budu prezirali svoj grijeh, prezirat će tebe, jer ih nisi naučio što je pravo, dobro i pošteno. Zato se znajte usprotiviti i reći i kraljevima i svećenicima i svima onima koji ne čine dobro i nazvati ih pravim imenom, jer to je tako i ne može biti drugačije.

Za svakoga je proroka temeljna Riječ Gospodnja. Prorok koji ne propovijeda nije ništa, ali i bez primjera svoga života također nije ništa. Možda mi das imamo mnogo proroka koji znaju dobro govoriti, ali žive sasvim suprotno od onoga što propovijedaju. Dragi đakoni pozvani ste da uskladite svoje riječi sa svojim djelima, jer samo će tako ljudi moći shvatiti i vidjeti tko ste i što ste. Mi bi danas voljeli imati proroka poput Jeremije, a možemo se zapitati zašto nije tako, rekao je mons. Kutleša. Prvi je razlog nedostatak Božje Riječi, mi je možda primamo, ali nam ne dopire do srca i ne prihvaćamo je kao što su je u svome poslanju prihvaćali proroci, bili su spremni za nju trpjeti patiti i umrijeti. Jesmo li mi na to spremni, svatko najbolje zna odgovor za sebe. Nadalje, ako čovjek nema Riječi Božje ne može pravilo shvatiti realnost događaja  i Božjih obećanja. Mi se u svojim životnim patnjama udaljujemo i gubimo perspektivu, vi ste pozvani da budete nada u tjeskobi svakoga čovjeka.  Nadalje, ljudima često nedostaje perspektiva vječne vizije, moramo biti svjesni da smo ovdje na zemlji kao hodočasnici da je naša Obećana domovina na nebesima.

Nadbiskup je zaključio pozvavši đakone da budu svjetlo koje će drugi vidjeti u njima. Pozvao ih je neka znaju Riječ Božju koja im je povjerena tumačiti sa žarom i uvijek cjelovito,nastojeći prenositi nadahnuće drugim ljudima kako bi ju i drugi mogli prihvatiti.

O novim đakonima

Rafael Villergas Castaño, rođen je 19. srpnja 1993. u Setenil de las Bodegas (Španjolska), od oca Rafaela i majke Marie, a odrastao u Setenilu. Sakrament krštenja primio je 03. travnja 1994. u župi Nuestra Señora de la Encarnación gdje je i krizman 04. srpnja 2009.

Osnovno školsko obrazovanje stekao je u Setenilu, gdje upisuje igimnaziju. Za vrijeme srednje škole sluša kateheze Neokatekumenskog puta u Setenilu, te započinje itinerarij kršćanske inicijacije u neokatekumenskoj zajednici.

Posvršetku srednjoškolskog obrazovanjaodgovara na Kristov poziv za novu evangelizaciju. Ohrabren Božjim pozivom 2012. godine ulazi u Biskupijsko misijsko sjemenište Redemptoris Mater u Puli gdje je započeo filozofske i teološke studije.

Mateus Babinski de Almeida, rođen je 03. svibnja 1994. u Brasiliji (Brazil), od oca Eduarcia i majke Marie, a odrastao je u Brasiliji. Sakrament krštenja primio je 16. travnja 1995. u Katedrali Nossa Senhora de Aparecida, a sakrament potvrde primio je 06. studenog 2010. u župi São João Evangelista u Brasiliji.

Osnovno školsko obrazovanje stekao je u Brasilijiji, nakon koje upisuje gimnaziju. Za vrijeme srednje škole sluša kateheze Neokatekumenskog puta, te započinje itinerarij kršćanske inicijacije u neokatekumenskoj zajednici.

Nakon mature odgovara na Kristov poziv na svećeništvo dajući svoju raspoloživost Crkvi da bude poslan bilo gdje za potrebe nove evangelizacije i Božjom providnošću biva dodijeljen 2012. godine Biskupijskom misijskom sjemeništu Redemptoris Mater u Puli gdje započinje filozofske i teološke studije.

Jurica Vekić,rođen je 7. studenoga 1982. u Osijeku od oca Zdenka i majke Marije. Sakrament kršćanske inicijacije primio je u župi sv. Josipa Radnika.

Pohađao je osnovnu školu u Osijeku nakon koje upisuje gimnaziju. Maturiravši 2001. godine, upisuje Elektrotehnički fakultet u Osijeku na kojem diplomira 2008. godine. Zapošljava se u Zagrebu, te od 2012. godine pohađa zajednicu Omnia Deo, u kojoj otkriva svoje svećeničko zvanje.

U kolovozu 2013. godine odlučuje se pridružiti braći Euharistijske zajednice Srca Isusova i Marijina. Bogoslov postaje 2015. godine ulazeći u kolegij sv. Josipa na Jordanovcu (Zagreb), te započinje Filozofsko-teološki studij Družbe Isusove u Zagrebu, na kojem diplomira 2020. godine.

Stipe Breko,rođen je 23. travnja 1984. godine u Zadru od oca Ivice i majke Jelice. Kršten je u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pagu 17. prosinca 1985. godine, a krizman 18. travnja. 1999. godine.

Osnovnu školu pohađa u Pagu, a srednju Tehničku školu u Zadru. Studij  elektrotehnike upisuje2002. godine u Splitu na kojem je diplomirao 2011. godine. Nakon diplome radio je u osnovnoj školi u Pagu.

Međutim, 2013. godine postaje član zajednice Omnia Deo i prolazi dvogodišnju formaciju zajednice.

Osjetivši poziv na prezbiterat, 2015. godine ulazi u kolegij sv. Josipa na Jordanovcu (Zagreb), gdje prolazi bogoslovsku formaciju. Iste godine upisuje Filozofsko-teološki studij Družbe Isusove u Zagrebu, gdje je diplomirao 2020. godine.

Što je to đakonat?

Đakonat je prvi stupanj svetoga reda, a onaj tko ga je primio načelno pomaže svećeniku i biskupu u njihovim službama. Tako đakon npr. poslužuje oko oltara, svečano naviješta Evanđelje, krsti, vodi obred vjenčanja i sprovoda, dijeli neke blagoslove itd., ali ne može slaviti svetu misu, ispovijedati, dijeliti bolesničko pomazanje i činiti druge čine koji su vlastiti prezbiteru i biskupu. Prema vanjskim znacima, đakon se prepoznaje po posebnoj štoli koja stoji dijagonalno i  vezuje se na suprotnom boku, zatim po Evanđelistaru, koji prima na ređenju, te po dalmatici, posebnoj liturgijskoj haljini koja rastvorena tvori oblik križa. Za đakona može biit ređen kršteni muškarac dolična života i imati najmanje 23 godine ukoliko je to prijelazni stupanj za svećeništvo, a 25 ukoliko se ne sprema postati svećenik. Ukoliko je pak oženjen, mora imati najmanje 35 godina.

 (G. Krizman)