Pepelnica, 18-02-2015
Od početka ove korizme započinjemo s objavljivanjem prigodnih razmišljanja za nedjelje, svetkovine, blagdane i važnije spomedane. Homilije pišu svećenici i redovnici Porečke i Pulske biskupije.
Danas na Čistu srijedu ili Pepelnicu kao vjernička zajednica započinjemo novi korizmeni hod. Na početku tog hoda posipamo svoje glave pepelom od maslinovih ili palminih grančica blagoslovljenih prošle Cvjetnice. I tu se nalazi velika simbolika koja nas upućuje na Isusa Krista; na njegovu patnju, muku, smrt, ali i slavno uskrsnuće.Korizmeni hod nije kao svaki drugi hod jer je obilježen pozivom na istinsko osobno obraćenje. Pozvani smo da krenemo putem osobnog obraćenja da ne mislimo kako je obraćenje potrebno samo nekom drugom. Svi mi stojimo pred izazovom da budemo bolji ljudi i još više kršćani.
Zasigurno smo već donijeli ili ćemo donijeti neke korizmene odluke kojih ćemo se pokušati držati. Međutim, na trenutak se pokušajmo zaustaviti na upravo navještenoj Božjoj riječi. Crkva nam najprije predlaže snažan poziv proroka Joela upućenog izraelskom narodu: „Al’ i sada – riječ je Jahvina – vratite se k meni svim srcem svojim posteć’, plačuć’ i kukajuć“ (Jl 2,12). Vratiti se Bogu ne djelomično, ne samo riječju ili odricanjem od nečega, već „svim srcem“ koje je izvor svih naših misli i osjećaja; korijen svih naših odluka i slobode djelovanja. Korizmena odluka mora biti donesena iz ljubavi koja proizlazi iz božanskog srca, mora biti plod iskrene čežnje za Bogom i smisao odluke mora biti prožet vjerom u Boga. Cjelokupni naš korizmeni hod mora biti hod čitavog našeg srce (bića) koje je zagledano u Božje srce, koje je izvor božanskog milosrđa. Prorok kaže: „Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali“ (Jl 2,13). Hod dobiva potpuni smisao kad s Božjom pomoći, kako kaže prorok, razdremo svoja srca, a ne haljine (usp. Jl 2,13). Mnogi su danas spremni razderati svoje haljine kako bi pokazali da se odriču svoje prošlosti ili da su spremni služiti nekom novom gospodaru s ciljem osobnog promaknuća, ali treba učiniti nešto više; razderati svoje srce koje je izvor svakog grijeha. Dopustiti da Božja milost razdere klicu grijeha koji poput karcinoma (raka) razdire čovjekovo dostojanstvo. Ne treba mijenjati odijelo, košulju, kravatu ili kolar već treba mijenjati ono na čemu stoji odijelo i košulja – srce koje me čini takvim kakav jesam.
Sv. Pavao nas upravo poziva: „Evo, sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa!“ (2 Kor 6,2). Korizma postaje milosni trenutak jer tada najintenzivnije promatramo Isusov križ po kojem smo zadobili spasenje. Mijenjanje ljudskog srca je težak i naporan put, pun osobnog odricanja, ali je moguć za onoga koji ima povjerenja u Boga. Nema egzistencijalne promjene bez Boga, bez molitve i pouzdanja u Božje milosrđe. Vjerujemo da je Isus došao na svijet da uzme na se „grijeh svijeta“ i pomiri čovjeka s Bogom. Kod svake euharistije zazivamo: “Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se”.
U današnjem evanđeoskom tekstu Isus govori o odrednicama Mojsijeva zakona, koji su sastavni dio korizmenog hoda: milostinji, molitvi i postu. Ovu nisu samo tri riječi, već tri korizmena projekta koju pomažu čovjeku da se „svim srcem vrati Bogu“. Isus nas odmah upozorava da ne budemo licemjerni, da ne činimo određena djela da nas drugi pohvale, da zbog toga primimo nagradu ili budemo promaknuti; već da sve činimo iz ljubavi prema Bogu i na slavu Božju. Papa Benedikt XVI. je rekao: „Naše će svjedočanstvo biti tim uvjerljivije što manje žudimo za svojom slavom i što budemo svjesniji da je pravednikova nagrada Bog, jedinstvo s njim u vjeri ovdje na zemlji, a na svršetku života u miru i svjetlu gledajući zauvijek Njegovo lice (usp. 1 Kor 13,12).“ Započnimo braćo i sestre ovaj korizmeni hod s pouzdanjem u Boga i vjerom da možemo biti bolji ljudi i vjernici. Amen.
vlč. mr. sc. Ilija Jakovljević