Druga korizmena nedjelja

Komentar evanđelja druge korizmene nedjelje napisao je vlč. Dalibor Pilekić.

(Lk  9, 28b-36)

„U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše – svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.“

Riječ Božja koja nam dolazi na početku našeg korizmenog uspona želi nas ohrabriti i motivirati za ozbiljan i dug hod. Biblijska čitanja nam u tu svrhu daju dva primjera. Prvi je Abrahamov primjer koji nam donosi zgodu iz Abrahamova života kad Bog s njim sklapa savez. Naime, Abraham je već prihvatio Božju ponudu, napustio svoj dom u Uru Kaldejskom i krenuo s Bogom u avanturu života. Pred njim se pružaju nepoznata i velika prostranstva, a u svemu tome on je tako malen. Premda mu je Bog obećao veliko potomstvo i zemlju kojom teče med i mlijeko, Abraham ništa od toga ne vidi. Štoviše on je star čovjek a još nema svoga potomka. On vjeruje svome Bogu, ali ga zanima kako će se sve to što mu Bog obećava ispuniti. Bog razumije njegovu znatiželju i zato sklapa savez kakav je bio uobičajen u ono vrijeme među nomadskim plemenima. Dok se savez sklapa Abraham je u snu – jer se ne može Boga u lice gledati i na životu ostati. Sklopivši ovaj savez Abraham je dobio svoje jamstvo i sad sigurniji ide u susret svojoj budućnosti. Njegovo povjerenje Bogu uračunalo mu se u pravednost.

Drugi primjer jest Isusovo preobraženje. Petar, Jakov i Ivan prate Isusa do nekog brda gdje se u vrijeme molitve Isus preobrazio. Zašto je to Isus učinio? Upravo iz istog razloga zbog kojeg je Bog sklopio poseban savez s Abrahamom. Isus želi učvrstiti svoje učenike, želi im uliti posebnu snagu za one trenutke koji imaju doći. U Božjem svjetlu apostoli ne mogu ostati budni. Poput Abrahama i oni spavaju. Kad se susretu približio kraj oni se bude i pokušavaju produžiti ovo lijepo iskustvo. No, tada im se obraća sam Otac riječima: „Ovo je Sin moj! Slušajte ga!“ U ovim riječima trojica apostola dobivaju jamstvo s neba da je njihov učitelj autentičan – pravi – i da je sve to što su doživjeli stvarnost – a ne samo dio njihovog sna ili neke zajedničke fantazije. Ovime se i Otac i Sin brinu da prvaci Crkve u teškim trenucima Velikog Petka i Isusove smrti ne izgube svoj kompas vjere, nego da ostanu vjerni i pomognu ostalim apostolima sačuvati zajedništvo i vjernost Kristu.

Korizmeni hod stoji kao izazov pred nama. Mogao bi se usporediti sa zahtjevnim usponom na neku visoku planinu. Bog nam daje jamstvo da je ovo vrijeme milosti, vrijeme spasa i da nam se upravo u ovo vrijeme isplati prihvatiti izazov ili avanturu korizmenog hoda.

Nekome korizma traje već godinama bez prestanka. Netko tko u obitelji njeguje starije i nemoćne, netko tko ima djecu s posebnim potrebama, netko tko već dugo ne može pronaći posao a živi ispod svakog ruba siromaštva, netko tko mora trpjeti velike nesreće u obitelji,… Rekao bih da svi znamo neke ljude kojima je dobar dio života nalik Velikome Petku. Neka nam ovi ljudi budu poticaj da im pomognemo nositi njihove križeve. Pokušajmo biti njihov Šimun Cirenac. Pokušajmo ove nedjelje svoje molitve namijeniti njima.

Mnogo je onih koji zadnjih godina stradavaju u ratovima na Bliskom Istoku, Sjevernoj Africi, Istočnoj Europi i drugdje po svijetu. Mržnja se širi poput ružne boleštine diljem planeta. Pokušajmo u ovoj korizmi razumjeti, praštati, moliti, pomagati, ljubiti. Prihvatimo Isusovu logiku križa i nastojmo u svom srcu i u svom vremenu pronaći trenutak empatije prema svima koji tako stradavaju. Nemojmo dopustiti da nas svlada duh indiferentizma i uskogrudnosti.

Na početku korizmenog hoda donijeli smo neke odluke. Nastojmo ih se držati u daljnjem korizmenom hodu. Neka te odluke uvijek budu motivirane milosrdnom ljubavlju prema potrebnima. Što su više tako orijentirane to će donijeti bolje duhovne plodove.

„Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te – jer si svojim svetim križem svijet otkupio!“

Sedam tjelesnih djela milosrđa:

1.            Gladna nahraniti.

2.            Žedna napojiti.

3.            Siromaha odjenuti.

4.            Putnika primiti.

5.            Bolesnika i utamničenika pohoditi.

6.            Roba otkupiti.

7.            Mrtve pokopati.

Sedam duhovnih djela milosrđa:

1.            Dvoumna savjetovati.

2.            Neuka poučiti.

3.            Grješnika pokarati.

4.            Žalosna i nevoljna utješiti.

5.            Uvrjedu oprostiti.

6.            Nepravdu strpljivo podnositi.

7.            Za žive i mrtve Boga moliti.