Katedrala u Puli (služb. Katedrala Uznesenja Marijina), stolna crkva pulske biskupije. Jedno je od dva sjedišta pulsko-porečkog biskupa, a nalazi se u podnožju pulskog Kaštela na južnoj strani Pulskog zaljeva.

Na mjestu današnje katedrale se, prema nekim navodima, nalazio Jupiterov hram antičke Pule, odnosno u kasnijim razdobljima Rimskog Carstva tajno okupljalište kršćana za vrijeme vjerskih progona.

Iako sakralni kontinuitet postoji od ranije, prva građevina za koju postoje pouzdani izvori na ovom mjestu podignuta je krajem 4. ili početkom 5. stoljeća. Bila je to jednobrodna crkva sv. Tome, veličine srednjega broda današnjeg zdanja, kasnije spojena u veću dvoransku crkvu. U drugoj polovici 5. stoljeća je dograđena te dobila današnji oblik trobrodne bazilike karakteristične za sjevernojadransko podneblje. Pred bazilikom je izgrađena krstionica i biskupski dvor ali su srušeni polovicom 19. stoljeća zbog seljenja biskupskog sjedišta u Rijeku.

Godine 1860. je u crkvi otkriven manji sarkofag u kojem su otkrivena dva relikvijara, koji se danas nalaze u Beču, te dvanaest zlatnih statua koje su nestale. U jednoj od kutija se pretpostavlja da su bili koštani ostaci sv. Tome. Katedrala je od početka bila bogato ukrašena zidnim freskama i podnim mozaicima, od kojih nije ostalo gotovo ništa.

Prvi biskup je bio Antonius, vjerojatno od 510. - 547. godine. Crkva je doživjela i neke promjene, poput probijanja ulaza na južnom zidu za vrijeme biskupa Handegisa (857.-862.), a koji je kasnije zazidan. Godine 1242. za vrijeme mletačkog napada crkva je djelomično porušena i zapaljena, a tek u 15. stoljeću rade se veći popravci i rekonstrukcije pa je time dodana cijelom zdanju i gotička nota. Klasicističko pročelje je dobila 1712. u vrijeme biskupa Bottarija kada započinju značajni radovi obnove sklopa bazilike i baroknog zvonika, a koji su dovršeni tek 1924. godine. Samostojeći zvonik je stavljen u funkciju 1707. godine, građen najvećim dijelom od kamenih blokova uzetih iz Arene.

Ispod glavnog oltara pulske katedrale nalazi se 5 sarkofaga koji već stoljećima čuvaju kosti svetaca što su obilježili doba u kojem su živjeli: sv. Jurja, sv. Teodora, sv. Dimitrija, sv. Bazilija, sv. Flora i bl. Salomona - bivšega ugarskog kralja. Sjeverna strana katedrale gleda na Pulski zaljev, ispred koje se do polovice 19. stoljeća nalazilo groblje. Ostaci pokopanih preneseni su na tada novo pulsko groblje Monte Giro, a na mjestu starog groblja se danas nalazi park posvećen Jurju Dobrili.

LIT.: Marija Obad Vučina, Katedrala Uznesenja Marijina u Puli, Istarska Danica, 2009., 109-115.

IZVOR: Istrapedia