Fažana, župa na zapadnoj obali Vodnjanskog dekanata, proslavila je u srijedu, 26. rujna 2018., svoje nebeske zaštitnike, sv. Kuzmu i Damjana.

Svečano misno slavlje predvodio je vlč. mr. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine, uz koncelebraciju pulskog dekana preč. Milana Mužine, vlč. Dragutina Petrovića, te župnika domaćina vlč. mr. Ilije Jakovljevića.

Misi je u ime općinskih vlasti nazočio izaslanik načelnika Danijel Ferić. Vlč. Jakovljević je na početku mise istaknuo kako će milostinja toga dana biti donirana za Biskupijsku zakladu „Blaženi Miroslav Bulešić“ koja pomaže učenicima i studentima slabijeg imovinskog stanja.

Na početku mise predvoditelj je blagoslovio netom restaurirano vrijedno barokno raspelo koje se u toj crkvi čuva od XVI. stoljeća.

Predvoditelj je na početku svoga uvodnog obraćanja poželio neka sv. Kuzma i Damjan svima budu uzor u otvorenosti srca i činjenju dobra drugima. Na početku prigodne homilije on je pohvalio pozornost koja se u toj župnoj zajednici pridaje restauriranju umjetnina i njegovanju interijera, to mnogo govori o vama, znak je to vaše brige, vaše međusobne suradnje, zalaganja bivših i sadašnjega župnika, znak je to da vam župa u životu mnogo znači, istaknuo je vlč. Zohil.

            Naši su mučenici svjedoci vjere. Njihovo svjedočanstvo sastoji se u tome što su žrtvovali svoj život ispovijedajući vjeru u Krista i što su vjeru u Isusa Krista cijenili više od vlastitoga života. Kao što veli knjiga Otkrivenja, mučenici su pobjednici, jer su prezreli život sve do smrti. Tako su posvjedočili da ovaj svijet nije sve, da ima nešto, da ima netko iznad onoga što se može vidjeti i opipati, onoga što nestaje. Postoji nešto, postoji Netko tko je dostojan da ga ljubimo svim srcem svom dušom i svom snagom. Kad bi ovaj svijet bio sve, mučeništvo bi bilo ludost, ali ako mi mučeništvo slavimo kao mudrost, to znači da se svijet otvara prema nekome koji ga nadilazi. A za nas kršćane to nije netko, nego dobri Bog Otac koji nas je stvorio, koji je poslao svoga Sina da nas spasi i Duha da nas hrabri i posvećuje, istaknuo je propovjednik.

            Upravo je stoga svjedočanstvo naših mučenika dragocjeno, ono nas uči da ostanemo slobodni u odnosu prema svijetu, kao što su bili potpuno slobodni i sv. Kuzma i Damjan.

To nas uči sv. Pavao kada govori «Neka se nitko ne hvasta ljudima, jer sve je vaše. Bio Pavao ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji» To jest nismo ničiji robovi, pojasnio je propovjednik, ne klanjajmo se nikome kao da bi netko mogao biti naš spasitelj: sve pripada nama upravo zato da bismo mi bili slobodni. Svijet je mjesto naše ljudske avanture i nemojmo se dati ucijeniti ni kad nam obećava užitak, uspjeh ili život, ni kad nam prijeti izgonom mučeništvom ili smrću. Evanđelist Matej nam, kako smo čuli, poručuje: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu“, citirao je propovjednik netom pročitano evanđelje. Sadašnjost neka nas ne satre sa svojim poteškoćama a budućnost ne zastraši sa svojim nesigurnostima jer, sadašnjost je za nas vrijeme sazrijevanja i očitovanje naše humanosti, a budućnost nosi oznaku Božjeg obećanja i, prema tome, nade. Ta nam se sloboda daje, ako po Kristu, naš život pripada Bogu Stvoritelju i Gospodaru svijeta, Bogu beskrajnoj ljubavi utjelovljenoj i vidljivoj u Isusu. To je najveća poruka svetih mučenika, istaknuo je vlč. Zohil.

Bez sumnje, potrebno je mučenike pronaći, upoznati, štovati, prihvatiti njihovu pouku o slobodi i ljubavi. Upravo su tako nebrojene generacije prije nas dolazile ovamo i slavile svete zaštitnike.

I danas su nam potrebni ljudi koji su u stanju misliti, odlučivati, slobodno djelovati. Ako želimo njegovati nadu u budućnost čovječanstva, onda su nam potrebni dobri i mudri ljudi, naglasio je propovjednik. Mudri, to jest da znaju gledati stvarnost onakvu kakva jest, bez iskrivljenih naočala iz straha, želje ili interesa, ljudi koji je znaju pametno razumjeti i ne reagirati prema površnim osjećajima jednog trenutka. Trebaju nam dobri ljudi, to znači ljudi koji odgovorno donose odluke imajući pred očima posljedice svojih djela kako za sebe tako i za druge, to vrijedi posebno za one koji se nalaze na vodećim pozicijama. To su ljudi koji znaju podrediti osobne interese općem dobru, koji ostaju vjerni istini i pravednosti i onda kada se to skupo plaća. Potrebni su nam dobri i mudri ljudi jer sredstva kojima danas raspolažemo veoma su moćna i samo ih dobrota i mudrost mogu staviti na službu čovjeku. Zloće i ludosti uvijek je bilo, ali danas su one u stanju prouzročiti veća zla negoli nekada. Uvijek je čovjek težio za dobrotom i mudrošću, a danas su one nezamjenjive da bi čovječanstvo preživjelo. Zato moramo jasno reći: pozornost prema stvarnosti je moralna obveza, mudrost je moralna obveza, razumnost je moralna obveza. Sve su one moralna obveza jer za zloću i ludost društvo plaća visoku cijenu koja neprestano raste, kako raste složenost društvenog života.

Sv. Kuzma i Damjan, braća blizanci, liječnici koji su živjeli u 4. st. bili veliki ljudi u njihovo vrijeme, ali ništa manje i danas su ures Crkve. Ime Kuzma znači ures a Damjan znači onaj koji kroti, pobjeđuje. Oni su pobjeđivali bolest i vraćali ljude u život donoseći im Isusa Krista. I liječili su sve: i vjernike i nevjernike, i bogate i siromašne, i dobre i loše. Premda su bili liječnici, ozdravljenja su pripisivali ne sebi nego Isusu Kristu. Prije bilo kojeg zahvata, najprije su se pomolili. Sv. Kuzma i Damjan uzor su kršćanstva i dika svih liječnika. Neka se i naši liječnici danas ugledaju na njih.

Uz tijelo liječili su i dušu i rado su pomagali bližnjima, naglasio je vlč. Zohil. Zbog vjere u Isusa Krista bili su pogubljeni. Premda im se nudilo i napredovanje u službi i bolji prihodi oni su ostali vjerni kršćanstvu i izabrali su mučeništvo i smrt.

Što mi danas, 2018. godine, okupljeni ovdje u Fažani, možemo naučiti od ovih svetaca? Da ne smijemo biti sebični i misliti samo na vlastiti probitak, i vlastitu korist. Živimo jedni pored drugih, a često se, nažalost, ne poznajemo. Počnimo jedni drugima naviještati Krista. Vodimo jedni druge prema putu spasenja, tako nas uče i potiču vaši sveti zaštitnici Kuzma i Damjan, potaknuo je propovjednik.

Ovdje se nalazimo u mjestu gdje je veoma razvijen turizam, to donosi mnoga materijalna dobra, tehnološki napredak, međutim da li smo mi time postali više ljudi, jesmo li bliže jedni drugima? ili se udaljujemo jedni od drugih jer neprestano trčimo pokušavajući napraviti što više posla i nemamo vremena? Nemojmo zbog toga zapustiti obiteljske odnose, međusobne odnose, dobrosusjedske i rodbinske odnose, a nemojmo zaboraviti navraćati i u crkvu, koja treba biti i vjerujem da jest, duša ovoga mjesta, osobito onima koji ovamo dolaze jer se žele nadahnuti, i nad ljepotom ovih umjetničkih djela, ali nadasve znajući da je ovdje Svemogući trajno prisutan i da nas sve čeka otvorenih ruku i široka srca, da mu se požalimo, da ga zamolimo za pomoć, ali isto tako i da mu zahvalimo za sve dobro što od njega primamo. Jesmo li se sjetili zahvaliti Bogu, za sve ono dobro što nam je vrijeme turističke sezone donijelo, za zaradu koja će nam omogućiti lakši i udobniji život. Nemojmo zaboraviti molitvu zahvalnost, nije dobro samo tražiti, Bog nas ovdje raširenih ruku i raširena srca čeka, naglasio je predvoditelj.

Ljudi s liječničkim zvanjem su traženi, jer mogu, ako ne uvijek izliječiti, ali onda ublažiti ljudsku bol, nastavio je predvoditelj vraćajući pozornost na svete fažanske zaštitnike. No, Kuzma i Damjan su još zanimljiviji jer su, kako kaže legenda, liječili besplatno, onako kako su u ona davna vremena znali i umjeli. Kako je to lijepo čuti danas, kad smo nekako skloniji raditi uglavnom iz interesa”, sve je teže naći čovjeka koji bi učinio barem malu uslugu bez naplate. Štoviše, mnogima postaje sve teže reći lijepu riječ, pa prolaze mimo vas a da vas i ne pogledaju. Naš život u suvremenom svijetu postaje nezaštićeno računalo, tj. sve nezaštićeniji od navale raznih vrsta “virusa” koji sve više djeluju na eroziju humaniteta u obiteljskim i, općenito, međuljudskim odnosima. Život u “podivljalom kapitalizmu” odvija se samo u “znaku profita”, računice i bespoštedne konkurencije, gdje slabiji, osobito jadniji i bolesniji, sve manje nalaze “ruku pomoćnicu”. Nije isključeno da je takvih situacija bilo i u vrijeme braće Kuzme i Damjana. Ali, oni su učinili da za ljudsko srce bude u ovome svijetu malo više mjesta. Uvjeren sam da toga duha ima i danas kod mnogih ljudi, ponajprije kod današnjih liječnika. Kako je lijepo bilo čuti u ratnim vremenima za inicijativu “Liječnik bez granica”. Ljubav ne bi smjela poznavati granice, ona ne pita tko je tko, nego jednostavno pomaže. Primjer Kuzme i Damjana poziv je svim kršćanima, bilo u bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama, bilo u obiteljima, da se više zalažu za bolesnu braću, ovi su sveci bili angažirani laici te su stoga primjer vjernicima da budu prenositelji Kristove ljubavi tamo gdje žive.

Ne možemo a ne spomenuti Bl. Miroslava Bulešića čiji su detalji njegova mučeništva sigurno poznati jer Vam o njemu sigurno Vaš župnik Ilija često govori, o njegovom nesebičnom predanju u Božje ruke i o njegovoj glasovitoj rečenici: „Moja osveta je oprost“. On je u svome Dnevniku zapisao da svima oprašta i da nikoga ne mrzi, da im se ne osvećuje, već da im želi i hoće oprostiti. Bl. Bulešić bio povezan sa svojom Crkvom i narodom. Nikada se toga nije odrekao te nas potiče da budemo svjesni onih stvari koje su naši preci baštinili. Sve što imamo trebamo njima zahvaliti i ne biti ljudi koji samo traže, nego osobe koje su spremne darovati se za druge, kao što su se nesebično darivali sv. Kuzma i Damjan i bl. Miroslav. Primjer su nam naši roditelji koji su se iz ljubavi prema nama žrtvovali za nas.

Miroslava Bulešića progonili su i fašisti i komunisti, no on je ostao dosljedan i bio je, kako se to od Crkve i očekuje, svijest i savjest društva. Poziv je to i nama da ‘plivamo uzvodno’ u vremenu kada to mnogi ne čine, te da se po uzoru na bl. Bulešića znamo žrtvovati i moliti. Bog od nas ne traži velike žrtve, nego male stvari, ali svakodnevno učini nešto za Boga, za bližnjega pa ćeš onda u sebi biti sretan i zadovoljan a onda će tu tvoju sreću i zadovoljstvo vidjeti i osjetiti svi oni s kojima se budeš susretao.

Sv. Kuzma i Damjan svijetli su primjer kršćanske otvorenosti, podnijeli su žrtvu života zbog Ljubavi. Liječili su ljude, te ih svojim nesebičnim darivanjem sebe privlačili Bogu, neka nam u tome budu uzor. Oni se nisu stidjeli, hrabro su živjeli svoj kršćanski život. Budimo i mi, po uzoru na njih, hrabri kršćani koji se ne boje tog biljega u javnom životu već koji uživaju u kršćanskome križu.

Predvoditelj je zaključio homiliju poželjevši svima okupljenima da budu nesebični u pomaganju drugima, da poput sv. Kuzme i Damjana i poput bl. Bulešića nesebičnom požrtvovnošću pronalaze radosno put spasenja u darivanju sebe za druge.

Na kraju misnoga slavlja vlč. Jakovljević je, uz zahvalu svima okupljenima, te svima onima koji su doprinijeli održavanju te svečanosti, posebnu zahvalnost izrazio onima koji su sredstvima i radom doprinijeli uspješnom uređenju župne crkve koje je nedavno realizirano. Zahvalu je uputio Ministarstvu kulture i Turističkoj zajednici koji su financirali restauraciju vrijednog gotičkog raspela te izrazio nadu da će uz njihovu pomoć biti moguća i daljnja restauracija sakralne baštine koja se čuva u toj župi.

Podsjetio je kako je započela obnova svih povijesnih vrata crkve, kako je obećao načelnik Radomir Korać, o trošku Općine Fažana.

  • P1170347
  • P1170350
  • P1170352
  • P1170354
  • P1170357
  • P1170360
  • P1170362
  • P1170363
  • P1170365
  • P1170366
  • P1170368
  • P1170370
  • P1170372
  • P1170374
  • P1170376
  • P1170378
  • P1170380
  • P1170382
  • P1170384
  • P1170385
  • P1170387
  • P1170391
  • P1170392
  • P1170394
  • P1170396
  • P1170397
  • P1170399
  • P1170400
  • P1170402
  • P1170403
  • P1170404
  • P1170409
  • P1170411
  • P1170413
  • P1170415

Župnik je istaknuo kako je napravljen projekt realizacije rampe, prilaza za invalide na glavnom ulazu u crkvu, te je napomenuo kako će to biti realizirano uz financijsku pomoć Općine i sakupljanjem donacija od vjernika. Nagovijestio je i zahvat uređenja prezbiterija koji predstoji kao jedan od većih budućih projekata. Istaknuo je zahvalnost župljanima koji su svojim prilozima i radom do sada realizirali značajne zahvate u crkvi: proširenje o obnova pjevališta, nova žbuka i bojanje unutrašnjosti crkve, novi križni put i druge stvari.

Nakon završnog blagoslova Župni zbor je sišao s kora te se je, pod vodstvom voditeljice Mondine Gavočanov, okupljenima predstavio s još nekoliko prigodnih pjesama. Otpjevali su pjesmu svojim zaštitnicima sv. Kuzmi i Damjanu, pjesme „Oči u oči“ i „Ja sam Bože dijete tvoje“ te, u izvedbi ženskog dijela zbora, veoma dojmljivu verziju molitve „Ave Maria“.

 

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.