U Balama, župi u rovinjskom zaleđu, u Rovinjsko - kanfanarskom dekanatu, proslavljen je u subotu, 1. svibnja 2021. spomendan blaženog Julijana iz Bala, zaštitnika župe i mjesta.

Misno slavlje predvodio je o. Ilija Vrdoljak, župnik u Rovinjskom Selu, nastanjen u rovinjskom franjevačkom samostanu sv. Franje Asiškog, uz koncelebraciju župnika domaćina vlč. Joška Listeša.

Propovjednik je na početku homilije istaknuo zadovoljstvo što može „tu gdje ga slave za svog zaštitnika govoriti o svome subratu franjevcu, bl. Julijanu, koji je na tom području djelovao u 14. stoljeću. O njemu postoji relativno malo izvora. Svi se temelje na zapisu iz knjige „Slava franjevačke Istre“ autora p. Marina Oreba. Povijesni zapisi govore da je živio i djelovao na području Bala i okolnih mjesta, a preminuo je 1349. O bl. Julijanu je pisao i fra Bonaventura Duda.

„Ovi prostori su svetački prostori vaše Istre“, naglasio je propovjednik te napomenuo da dobro poznaje franjevačke samostane kontinentalne Hrvatske iz koje dolazi, a u nastavku homilije, nizom povijesnih saznanja fra Ilija je pokazao svoju studioznost u povijesnim i arhivskim istraživanjima spretno povezavši povijest Bala, život bl. Julijana i povijest Istre, s naglaskom na povijest redovništva. „Čudnovati su ovi prostori, kristijanizirani već davno, kod svakog iskopa nailazi se na povijest, i to onu daleku povijest, antičkih, ali napose srednjovjekovnih vremena. Ono po čemu je Istra čudesna, a to vidimo obilazeći i Italiju, svaki brežuljak - jedna crkva, i to ne bilo kakva crkva, u svakoj crkvi vjernička zajednica, kultura. Sagledamo li Istru od Srednjega do Novoga vijeka vidimo jedan duboki i iskreni vjerski život. No on nije tek tako nastao, on je zaista imao svoje korijene. Ono što vidimo obilazeći sakralnu baštinu Istre, od Eufrazijeve bazilike nadalje, je jedan bogati crkveni život. Jednako tako ovdje na ovim prostorima je bogat i redovnički život.“, rekao je propovjednik  te je ukratko spomenuo postojanje i djelovanje  augustinaca, benediktinaca, kamaldoljana i franjevaca na ovom području, napose u Rovinju i okolici. Franjevci su ovdje u Istri prisutni u nizu samostana. Nažalost, u novije vrijeme, kao što se to događa sa svećeničkim zvanjima, i s redovničkim zvanjima, pa tako i s vjerničkom zajednicom, kao da se topi, ostaje sve manje i manje ljudi; stoga ostaje jedna velika odgovornost - ponovno oživjeti vjernički život. Nije dovoljno samo turistički prezentirati baštinu.  Pojasnio je i povijesno smjenjivanje redova, napomenuvši da je njegova Provincija sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu preuzela rovinjski samostan od zadarske Provincije sv. Jeronima  prije 4 godine, 2018., zbog nedostatka redovnika u zadarskoj provinciji.

 1390916

O bl. Julijanu, u povijesnom i vjerskom kontekstu Istre, fra Ilija Vrdoljak je napose naglasio: „Bl. Julijan rođen je u Balama. Ne zna se kada je pristupio franjevačkom redu, ali pristupio je vrlo ozbiljno. Istarski vjernik je ozbiljan  vjernik, Istra ima posebno spomena vrijednih svetih ljudi koji su živjeli svetim životom. od početka pa sve do naših dana, do bl. Miroslava Bulešića, koji je proizišao kao onaj posljednji veliki čovjek te istarske svetosti.“

„ O bl. Julijanu imamo zapisano da je živio dostojanstvenim redovničkim pokorničkim životom. Bio je veliki molitelj, obilazio je okolne gradove i sela dijeleći sakramente i propovijedajući. Tada nije bio župa već su svećenici iz samostana odlazili u okolna mjesta propovijedati, krstiti, vjenčati, pokopati i sve što je trebalo. Bio je željen i poštovan propovjednik koga su rado primali.  Ono što ga posebno resi, smatraju ga čovjekom koji je bio je veliki mirotvorac, sukladno franjevačkom geslu „Mir i dobro.“ Ovdje u Istri odigrao je veliku i važnu ulogu. Da bi shvatili mirotvorstvo, trebamo sagledati povijesne okolnosti. Nije to kao nekakav današnji aktivizam gdje se pet osoba pojavi s nekakvim plakatom i prosvjeduje. U ono vrijeme je bilo itekako puno zavada. Srednji vijek je bio pun nasilja. Tada se je puno hodočastilo u Svetu zemlju upravo kao pokora za ubojstvo. Učestali su bili dvoboji i sukobi. Društvo nije bilo uređeno, svako je mjesto tjeralo volju i pravdu, bilo je mnogo nasilja. Bl. Julijan iz Bala vidio je u tome priliku, da uzme Evanđelje i križ i nastoji ljude pozvati na pomirenje, u skladu s onime što nam govori Evanđelje", rekao je propovjednik.

 1390909

"Voljeli su ga mještani Bala. Preminuo je 1349. godine, a već 1385. je na glasi svetosti, gradski statut iz 1477. spominje kao zaštitnika Bala. Bale su u ono doba bile veoma značajno središte, zbog smještaja na trgovačkom putu. Ruševine velebnih zgrada u ovome mjestu govore o jednoj visokoj kulturi i visokoj svijesti mještana Bala kroz povijest.

Bl. Julijan unosi svetost na ove prostore. Častiti sveca ne znači samo obilježiti njegov spomendan, već nas to obvezuje da živimo svetost života. Julijan koji je preminuo u svome samostanu najprije je bio pokopan u samostanu sv. Mihovila ovjde na obližnjemu brdu, da bi kasnije, oko 1580. godine bio donesen u župnu crkvu. Drago mi je da je zaštitnik vašega mjesta jedan franjevac, sin sv. Franje. Stoga mi je čast da mogu ovdje danas govoriti.", naglasio je fra Ilija. "Bl. Julijan obvezuje i nas franjevce da živimo svetim, pobožnim i odgovornim životom, zauzetim za ljude i ljudsko spasenje kako je bio i on. On obvezuje i vjernike, on je vaše krvi, odavde je potekao, stoga vas obvezuje da i vi ne zaboravite živjeti svetost života, napose danas, u našemu vremenu, kada su crkve sve praznije, kao da se nešto gasi." Propovjednik se je usput prisjetio primjera male zajednice vjernika koja se je u Bruxellesu sama organizirala na molitvu, iako nisu imali svećenika. važne su takve inicijative, jer dolaze iz nutrine. "Čuvajte ono što je u vašim dušama", potaknuo je fra Ilija okupljene vjernike. "Ne hvalite se samo kamenjem, iako imate prekrasnu crkvu, nemojte zaboraviti da je potrebno u ovaj prostor staviti i život, ljubav prema Bogu i prema čovjeku."

 1390981

Na kraju homilije podsjetio je na bl. sv. Josipa Radnika, kao zaštitnika obitelji. Bio je to velik čovjek,kojega je Bog izabrao, treba biti takav čovjek, koji svojim radom hrani i brani obitelj. Biti predan obitelji, ali biti Božji čovjek. Podsjetio je da je u Rovinju kroz povijest postajala važna bratovština sv. Josipa. Sv. Josip je zaštitnik radnika, napomenuo je fra Ilija. Radnik je čovjek vrijedan poštovanja, koji svojim radom doprinosi obitelji, ali i zajednici. Molimo danas za naše radnike, za one koji se trude svoj kruh zaraditi iskreno i pošteno i koji nastoje posao koji rade raditi s ljubavlju prema obitelji i Bogu."

"Neka vas zagovor sv. Julijana prati i neka vas potiče na očuvanje svetosti na ovim prostorima, a sveti Josip neka zagovara sve obitelji, zaključio je fra Ilija. 

 1390994

Misa je završena blagoslovom s relikvijom bl. Julijana. Blaženikovi se zemni ostaci čuvaju u oltaru desne lađe župne crkve. Na trgu ispred crkve u zvonika nalazi se brončani kip bl. Julijana.

Misu je glazbeno animirao župni zbor pjesmama na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku, te jednom na talijanskom dijalektu.

Unutrašnjost prelijepe župne crkve te lapidarija pogledajte u fotogaleriji. (Txt i foto: G. Krizman)

 1390944

 

 

Skitača je omiljeno izletničko mjesto Labinjana i turista. Također i hodočasničko. Osim križnog puta koji nas okuplja u prvim nedjeljama korizme, rado hodočastimo pješice na praznik 1. svibnja jer je to u ono vrijeme kad se počelo hodočastiti (prije 20 godina) bio jedini povoljan dan kad svi naši zainteresirani za hodočašće nisu radili. U zadnje vrijeme, pa tako i ove godine, obogatili smo to hodočašće pobožnošću: Put svjetla. Nakon napornog hoda od Labina do Skitače (po planinarskim stazama) svećenik Blaž nas je pozvao da, slijedeći postaje križnog puta, molimo ovu pobožnost u kojoj se slavi Isusovo uskrsnuće i rađanje Crkve. Bilo je to ipak previše za neke pa je samo dio najupornijih hodočasnika obavio i tu pobožnost. Nakon svega smo se, poštujući predviđene epidemiološke mjere za te okolnosti, valjano okrijepili. Znakovito je da je župna crkva na Skitači posvećena svetoj Luciji, zatim postoji u kršu Skitače i jedna škrapa u kojoj uvijek ( i ljeti!) ima malo vode pa si ljudi dolaze oprati oči „da bi bolje vidjeli”- novi dodatni znak u smislu svjetla je rečena pobožnost „Put svjetla”. (txt: Sudionik; foto: M. Franković)

Iako zbog epidemioloških mjera u posve malom broju, vjernici vrsarske župe v. Martina i ove su godine, jedanaestim plovnim hodočašćem sv. Jurju, u petak, 23. travnja 2021. posjetili njemu posvećenu crkvu smještenu na otoku sv. Jurja koji dominira vrsarskim akvatorijem.

Izaslanstvo vrsarske župe, predvođeno župnikom, vlč. mr. Linom Zohilom, i ove je godine, jedanaesti put za rednom održalo tradiciju plovnog hodočašća na otok sv. Jurja. Prošle je godine, zbog lock downa na otok otišao sam župnik.

5266a21b 92ec 4f16 9819 b7339911caf2Nakon okupljanja u marini, hodočasnici su brodicom prevezeni na otok. Ondje su prvo obišli crkvu sv. Jurja gdje je održana Služba Riječi te im se prigodnim pozdravom obratio župnik. Kraće izlaganje o povijesti crkve i otoka izrekao je Marino Martinčević, prof., koji je između ostalog istaknuo kako se radi o predromaničkoj crkvi s dvije upisane apside, a da su na samom otoku vidljivi ostatci antičkoga kamenoloma, kako i to da je vegetacija ali i životinjski svijet na otoku u prošlosti, sudeći po povijesnim zapisima bio bogatiji i raznovrsniji.

Potom su hodočasnici, obilazeći otok po uređenoj šetnici izmolili pobožnost krunice, a u uvali prema otvorenom moru su zastali kako bi izmolili litanije. Nakon kraće stanke u borovoj šumici koja krasi otok vratili su se na kopno. Hodočašće je zaključeno svečanim misnim slavljem u župnoj crkvi sv. Martina.

Vrsar se u povijesnim zapisima prvi put spominje upravo kao „Orsera sull’insula“ („Vrsar na otoku“) u 3. stoljeću, a ostaci kamenoloma na vrhu otoka te druge arhitektonske modifikacije terena pokazatelji su rane naseljenosti otoka. Otok sv. Jurja prirodni je maritimni štit luke Vrsar od otvorenog mora i osobito je važan kao prirodna zaštita vrsarske luke te svih plovila koja se tu nalaze.

Crkvicu sv. Jurja iznutra krase, ranokršćanske, dvije unutarnje apside, koje predstavljaju njezinu specifičnost, a tragovi hrvatskog pletera pokazatelj su nacionalnog sastava stanovništva u vrijeme kada je crkvica građena. Još jedna osobitost te crkvice je njezina kolokacija na živoj stijeni.   (txt:G. Krizman, foto: A. Ligović)

viber slika 2021 04 23 18 05 16

O blagdanu Blagovijesti, u četvrtak, 25. ožujka, porečki i pulski biskup u miru predvodio je svečano misno slavlje u crkvi Sveta Marija Svetomore, filijalnoj crkvi žminjske Župe sv. Mihovila, uz koncelebraciju župnika domaćina vlč. Jordana Rovisa te vlč. Lina Rakara. Ondje se Blagovijest od davnina časti kao glavni blagdan te crkve.

Mons. Milovan je u prigodnoj homiliji na početku istaknuo da nas okolnosti pandemije podsjećaju na ono što nam govori korizma, „sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti“, no, s druge strane, blagdana utjelovljenja Sina Božjega, koji postaje čovjekom radi nas, govori nam da je čovjek beskrajno velik u Božjim očima. Stoga je pozvan tako se i ponašati, ne misliti samo na materijalno, nego i na vrjednije stvari. Korizmeno nas vrijeme u tom smislu želi uozbiljiti na našem kršćanskom putu. Navještenje je Isusov i Marijin blagdan, rekao je biskup, Isus koji postaje čovjekom i Marija koja  postaje 'Bogomajka', kako smo čuli u Evanđelju. To je najradosniji događaj u ljudskoj povijesti. Biskup je nadalje napomenuo kako liturgijski kalendar nastoji pratiti prirodni slijed događanja, devet je mjeseci između Navještenja i Božića, a jednako tako i za rođenje sv. Ivana Krstitelja, čije se rođenje slavi 24. lipnja, jer, navodi Evanđelje, „I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.“ Navještenje je blagdan koji nas potiče na promišljanje o Božjoj dobroti.

 1390163

Mons. Milovan je nadalje istaknuo kako crkve Majke Božje imaju posebnu toplinu, jer se tu osjećamo kao da smo kod svoje kuće, tu je Majka koja nas okuplja, tu smo kao braća povezani s drugim vjernicima. Osjećamo povezanost u visinu - s Bogom Ocem, u širinu - jedni smo drugima braća i sestre, te u dubinu - vjerom smo povezani s prethodnim generacijama od kojih smo primili život i vjeru.

 

 

Biskup je nadalje napomenuo kako je ove godine, uz blagdan sv. Josipa, započela Godina obitelji Amoris laetitia koju je papa Franjo proglasio 27. prosinca 2020. godine., naglašavajući tako njezinu važnost, ali i potrebu promišljanja o obitelji koja se danas nalazi pod utjecajem mnogih destruktivnih utjecaja. Crkva je danas pozvana braniti obitelj, te prigodno o današnjem blagdanu i za to se utjecati Mariji koju, uz ostalo nazivamo i Kraljicom Obitelji. Danas, kada se na poseban način u opasnosti nalazi očinski autoritet oca obitelji, u Godini sv. Josipa upravo nam njega Crkva stavlja za uzor, rekao je mons. Milovan. Citirao je nadalje papu Franju koji ističe važnost riječi „molim, hvala i oprosti“ u svakodnevnoj međuljudskoj komunikaciji. Danas molimo za naše obitelji, neka nam Majka Božja pomogne da i kroz te tri riječi vratimo kršćanske vrijednosti u naše obitelji. Zazivajmo je i utječimo se Majci Božjoj u našim molitvama, kako je to u susjednoj župi Kanfanar činio i naš bl. Miroslav Bulešić u teškim vremenima kada je ondje bio župnik, rekao je između ostalog mons. Milovan.

Misu su glazbeno animirali pjevači iz župnog zbora, uz orguljsku pratnju s. Auguste Modrušan.  

Crkva Sveta Marija Svetomore smještena je nekoliko kilometara južno od Žminja na cesti prema Puli. Crkva je izgrađena 1723. godine, na mjestu ranijeg sakralnog zdanja iz 12. stoljeća. Jedna od njezinih osobitosti je prostrani trijem s karijatidama koji podržavaju krov trijema. Kamene karijatide te crkve su obličjem ljudske figure, klesane u baroknoj maniri, u profinjenoj kompoziciji realističkih poza. Pretpostavlja se kako su djelo domaćeg kipara zavidnih mogućnosti, a smatra se i da su ponovno upotrebljene s nekog srušenog objekta iz okolice. Romanički izdvojen zvonik, visok 18 metara, sačuvan je u izvornom obliku i predstavlja jedan od najljepših sačuvanih romaničkih zvonika u Istri.

 1390185

Nedaleko te crkve, Porečka i Pulska biskupija podigla je 2000. godine spomen obilježje Presječeni monoliti, u spomen na žrtve svih totalitarnih režima, a na kamenoj su ploči uklesana imena 15 svećenika i 3 bogoslova koji su ubijeni tijekom Drugog svjetskog rata i poraća.

Ime crkve Sveta Marija Svetomore (Svetomuore) ima općenito dva objašnjena: Sveta Marija 'sve to more' (dijal.)- 'sve to može', 'ona koja sve može'  i 'svetomuore' (dijal.) - 'sveto more', u neposrednoj blizini nalazila se do prije nekoliko godina prirodna vodena nakupina, oveća lokva. (txt i foto: G. Krizman)

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.