U subotu, 15. veljače, u pulskoj crkvi sv. Pavla apostola svečano je obilježeno desetogodišnje djelovanje Konferencije sv. Pavla Udruge sv. Vinka Paulskog. Osim domaćina okupili su se predstavnici iz istarskih i riječkih konferencija koje zajedno čine Područno vijeće sv. Maura. Susretu je nazočila provincijalna glavarica sestara milosrdnica Provincije Majke Dobroga Savjeta s. Marija Rakocija, predsjednica Udruge sv. Vinka u Republici Hrvatskoj Anđelka Samarđić i dopredsjednica Ivana Buterin i predsjednica Područnog vijeća sv. Maura Štefanija Prosenjak-Žumbar. U uvodnim pozdravima posebna je zahvala, za sve što je činio te i dalje čini, izrečena dr. Andreju Angeliniju koji je bio prvi predsjednik Konferencije sv. Pavla. Zahvale su upućene svim članovima i simpatizerima Udruge, župljanima Župe sv. Pavla i podupirateljima.

Misno slavlje zahvale za tu lijepu obljetnicu predvodio je vlč. Goran Levak, župnik Župe Gospe od Mora uz koncelebraciju preč. Milana Mužine, župnika Župe sv. Pavla i pulskog dekana koji je ujedno i duhovnik Konferencije sv. Pavla. Predvoditelj je izrazio radost što može nazočiti okupljanju obitelji sv. Vinka u čijem se životu očitovala Božja ljubav.

Vlč. Levak je u prigodnoj homiliji istaknuo kako je Evanđelje dana upravo prikladno za prigodu obljetnice Udruge sv. Vinka. Isusove riječi upućene učenicima 'dajte im vi jesti' povezane su s karizmom sv. Vinka i poslanjem Vinkovske obitelji. To Evanđelje dolazi kao pomoć svima nama da u svjetlu Božje riječi vidimo poziv i poslanje koje se ispunilo u životu sv. Vinka. Jedna od poruka koje donosi današnje evanđelje je Kristova samilost, za mnoštvo koje ga je došlo slušati; compatire (tal.) nije samo samilost već i uzimanje dio trpljenja na sebe. To je otkrio i sv. Vinko u svome životu, želio je biti sudionik Kristovog suosjećanja, Kristovog ganuća prema potrebitima. Apostoli, prema logici svijeta, savjetuju Isusu da pusti mnoštvo po okolnim mjestima neka se snađu, no Kristova, Božja logika potiče ih da sagledaju čime raspolažu. Ono što imaš predaj Bogu, iako na prvi pogled, ljudski, izgleda malo, Bog to umnaža. Krist blagoslivlja Boga, izreče blagoslovnu zahvalnu molitvu, razlomi i daje učenicima. Ne daje Krist narodu, nego daje učenicima da oni dijele. To je jako dobro povezano s karizmom sv. Vinka, to je ono što Krist čini preko svakoga od vas, članova Vinkovske obitelji, Krist nešto dijeli, daje tebi, da bi ti mogao donositi drugima, rekao je propovjednik obraćajući se okupljenima. Sam znak umnažanja kruha znak je koji poziva na vjeru, znak koji poziva na pouzdanje u Nebeskog Oca, da onaj koji dijeli neće nikada biti u oskudici svagdanjega kruha. To umnažanje je slika euharistije, slika Kruha koji se razlomio, Kruha koji silazi s neba, koji se stalno iznova daruje kao hrana za Život Vječni. Da bi mogli činiti djela milosrđa prije svega mi moramo imati iskustvo da Krist nas hrani svojom riječju, da nas jača svojim svetim duhom. Nitko ne može činiti djela ljubavi ako prvotno nije sam iskusio da njega Bog voli takvog kakav jest. To je iskustvo nosilo i sv. Vinka. Nisu ga njegova djela učinila svetim, nego njegova svetost koja je učinila da bude veliki čovjek Božjega milosrđa, istaknuo je propovjednik. Sv. Vinko je u prvome dijelu života tražio svjetovne stvari, no u jednom trenutku se sve počinje mijenjati. Čovjek se počinje mijenjati kada biva dotaknut Kristovim ganućem, Kristovom ljubavlju.

Neka današnja euharistija bude zahvala Bogu za tolika dobra koja je učinio i čini preko ove karizme. Staviti potrebe drugoga prije svojih potreba moguće je samo onome tko je zahvaćen Kristovim duhom. Ljudi su danas više nego materijalnog gladni duhovnog, a svaki je čovjek pozvan da se upravo preko njega konkretizira Božja ljubav, riječju i djelom, zaključio je vlč. Levak.

Na kraju misnoga slavlja završnim zahvalama okupljenima se obratio župnik domaćin preč. Milan Mužina. On je ukratko spomenuo zastupljenost raznih grana Vinkovske obitelji u Republici Hrvatskoj. Konferencija sada u Hrvatskoj ima ukupno 29, no tijekom povijesti najveći pečat karizme sv. Vinka svojim su djelovanjem kod nas dale sestre milosrdnice. Osim na župama i u biskupijskim ordinarijatima radile su u školama, bolnicama, sirotištima… Svim su potrebitima pružale topli obrok i milosrdnu riječ utjehe. Vjernost Bogu i svome narodu neke od njih zapečatile su i darom mučeništva. Od Vinkovih vremena pa sve do danas milosrdna ljubav osvaja svijet, podsjetio je župnik. U Hrvatsku su sestre došle prvo u Rijeku 1932. godine, a u Porečku i Pulsku biskupiju došle su 1946. u Pazinsko sjemenište.  Gdje god su djelovale, tijekom svih godina do danas, radile su danonoćno, i najteže fizičke poslove, rekao je preč. Mužina. S. Lidija Turković i s. Milena Kramar radile su 40 godina u Općoj bolnici Pula, a prošle godine obilježena je 50. obljetnica djelovanja sestara milosrdnica u Župi sv. Pavla apostola, podsjetio je između ostalog župnik.

Misno slavlje završeno je pjesmom u čast Vinkovskoj obitelji, uslijedio je trenutak okrepe, a zatim je program nastavljen prigodnim molitvenim sadržajem.

U Župi Sv. Pavla u Puli osnovana je Konferencija Sveti Pavao 14. veljače 2010., trenutno broji 25 članova koji uz pomoć župljana i duhovnika nastoje pomoći najpotrebnijima u župi i gradu. Za prvog predsjednika izabran je Andrej Angelini, dopredsjednica je bila Irena Grahovac, tajnica Blaženka Butorac, rizničarka Ines Brnić, zapisničarka Marjetka Krizmanić. Duhovnik konferencije je vlč. Milan Mužina, župnik. Od 2014. dopredsjednica je bila Branka Mandelović Rajko, tajnica Helena Obrovac Siladić, a blagajnica Spomenka Bistričić. Od 2018. Konferenciju vodi Helena Obrovac Siladić, a dopredsjednica je Branka Mandelović Rajko.

(Txt: G. Krizman, Foto: H. Obrovac Siladić )

 

 

 

Proslava Gospe Lurdske u Istarskim toplicama

U jedinom istarskom prirodnom termalnom lječilištu, Istarskim toplicama, svečanom misom u kapeli lječilišta, rukovoditelji, osoblje, korisnici usluga i brojni vjernici iz okolnih župa, 11. veljače 2020. proslavili su blagdan Gospe Lurdske, ujedno  i Međunarodni dan bolesnika.

Euharijstijsko slavlje predvodio je vlč. Jeronim Jokić, župnik iz Boljuna.

U vrlo nadahnutoj homiljji, vlč. Jeronim naglasio je važnost moljenja krunice i to obrazložio svjedočenjem djevojčice Bernardice tj. Bernardette Soubirous, kojoj se Gospa prvi put  ukazala 11.02.1858.g.: „ispred pećine vidjela sam gospođu odjevenu u bijelu haljinu – bila je odjevena u bijelo i opasana plavim pojasom, na nogama je imala žutu ružu, iste boje kao i njezina krunica. Kad to ugledah, protrljah oči misleći da se varam. Turnuh ruku u krilo svoje haljine i tu nađoh svoju krunicu, odmah počeh moliti krunicu. Gospođa je prebirala zrnca krunice, ali nije micala ustima. Kad završih krunicu viđenje odmah nestade“.

Ukazanja u Lurdu spojila su nebo i zemlju, a prožeta su pozivima na molitvu, pokoru i obraćenje, rekao je predslavitelj. Marija se za prenošenje svojih poruka poslužila siromašnom i neukom mlinarevom kćeri. Svevišnji znakovito izabire malene i ponizne. To je značajna poruka Lurdskih događanja. Lurdska ukazanja potiču Crkvu i vjernike na čistoću, skromnost, spremnost na žrtvu te na molitvu i ljubav prema bolesnicima, siromasima i nevoljnicima.

U Lurdu se Gospa četrnaestogodišnjoj Bernardici ukazala 18 puta. Blažena Djevica Marija je potakla Bernardicu je da zagrebe zemlju i „iskopa“ izvor s ljekovitom vodom, preporučila molitvu i pokoru za nevoljne grešnike, bolesni svijet i obraćenje nevjernika, zaželjela dolazak mnoštva vjernika na mjesto ukazanjai zatražila podizanje crkve na mjestu ukazanja. U šesnaestom ukazanju predstavila se kao „Bezgrešno začeće“.

Bernardica je imala problema sa vlastima, bolestima, a i sa lokalnim svećenikom dok joj Gospa nije odgovorila da je „Bezgrešno začeće“, što mlada curica tada nije nikako mogla znati bez da joj Gospa kaže.

Vlč. Jeronim je ukazao na bitnost duha, jer život je prolazan – Gospa je Bernardici rekla:“ Obećajem da ću te usrećiti, ali ne u ovome svijetu nego u idućem.“

Bernardette Soubirous proglašena je blaženom 1927.g., a svetom 1933.g. Njeno tijelo ostalo je netaknuto, a čuva se u staklenom lijesu u kapelici samostana u Neversu.

U Lurdu su se dogodila i još se događaju mnogobrojna tjelesna i duhovna ozdravljenja.

Ali, čudesa se ne događaju samo u Lurdu, nego svugdje gdje vjernici iskreno i s vjerom  mole, a Bog izabire što je prioritetnije za izliječiti – duhovno ili tjelesno, zaključio je propovjednik.

Valerija DM

 

 

I ove je godine već tradicionalno u Funtani, mjestu Porečkog dekanata, o blagdanu bl. Alojzija Stepinca, održana duhovna obnova kao priprava na blagdan tog Božjeg ugodnika.  Predvodio je fra Anto Barišić župnik Župe sv. Ivana Pavla II iz Petrinje. Tijekom trodnevnice voditelj je fokus stavio na tri teme: Stepinčevu ljubav prema Bogu, prema Crkvi i prema svom hrvatskom narodu.

Propovjednik je posebno istaknuo vjeru kardinala Stepinca „koju dobio s majčinim mlijekom,  i tu istu vjeru dostojanstveno svjedočio do kraja svoga života“. „Gajio je posebnu pobožnost prema Majci Božjoj, govoreći kako bi hrvatske obitelji procvjetale kad bi se u njima svaki dan molila krunica. Hodočastio je u Marijanska svetišta, a najviše u Mariju Bistricu. Tada je povjeravao Gospi Crkvu i svoj narod.“ naglasio je fra Anto Barišić.

„Ta vjera mu je pomagala kroz cijeli život, posebice u teškim trenucima njegova života, dok je bio i u sužanjstvu i progonstvu. Imao je neograničeno pouzdanje u Boga i u Crkvu. Naglašavao je da je Crkva Majka po kojoj smo preporođeni i spašeni. Baš zato je neprijatelj napadao Crkvu, koja je zajednica vjernika te kao takva je bila na njihovom udaru. Tražili su od bl. Stepinca da odstupi od Rima i Svetog Oca Pape, pa kad to nisu uspjeli, onda je počeo nezapamćen progon na njega, biskupe, svećenike i vjernike.“, podsjetio je predvoditelj.

 „Bio je čovjek molitve. Krunica mu je bila omiljena. Nikad je nije prestao moliti. Molio je pred Presvetim  svaki dan sat i pol, a najviše u danima karnevala te Korizme. Svi njegovi uspjesi bijahu u sjedinjenju s Isusom u molitvi. Upisao se u Bratovštinu svećenika klanjatelja svetom Sakramentu.“, naglasio je propovjednik. „Bio je ljubitelj Božje riječi, koju je razmatrao te drugima od sveg srca naviještao. Poticao je svećenike da mole i govorio narodu kako treba čitati sv. Pismo u obiteljima. Imao je veliku ljubav prema svom hrvatskom narodu, isto kao što je Isus ljubio svoj narod, kao Marija i prorok Jeremija.“, istaknuo je voditelj tijekom trodnevne duhovne obnove.

„Resila ga je i pobožnost prema Srcu Isusovu. Bio je čovjek savjesti posebice u danima kad ga nepravedno osuđuju, ostaje branitelj potlačenih i siromašnih. Umire sveto, mučenički, noseći svoj križ do kraja, uzdajući se u Boga, postao je križonoša svoga naroda.  Njegov grob je nezaobilazno mjesto molitve. Oko njegovog groba ne prestaju kolone ljudi iz domovine i cijeloga svijeta.“, još su neke od misli koje je fra Anto Barišić podijelio s vjernicima Župe sv. Benarda u Funtani.   

Trodnevnica je zaključena svečanom misom poldanicom u nedjelju, 9. veljače.

U Funtani se blagdan blaženog kardinala Alojzija Stepinca slavi od 1999. godine kada je svečano blagoslovljena oltarna slika s likom blaženog Kardinala, autora Vladimira Pavlinića, te je postavljena u jedan od dva bočna oltara.                                                     

(Txt i foto: Tomislav Čoga)

 

 

U utorak, 4. veljače 2020. godine, , Klanjateljice Krvi Kristove koje već duže vrijeme žive i djeluju u Vrsaru proslavile su u župnoj crkvi sv. Martina biskupa, zajedno sa tamošnjom župnom zajednicom, blagdan svoje utemeljiteljice sv. Marije De Mattias.  Misno slavlje predvodio je vlč. mr. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine, uz koncelebraciju p. Drage Marića, karmelićanina. Osim domaćih župljana na toj su misi sudjelovali i vjernici iz okolnih župa te redovnice iz Poreča.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.