Blagdan sv. Valentina u Porečkoj i Pulskoj biskupiji tradicionalno se svečano slavi, kao suzaštitnika, u Župi sv. Kuzme i Damjana u Kašteliru, u Porečkom dekanatu. Ove je godine povodom blagdana u župi organizirana i duhovna priprava koju su predvodili svećenici iz Papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Prvoga dana, u petak, 12. 2., misno slavlje i Euharistijsko klanjanje predvodio je vlč. Stjepan Matezović, svećenik Đakovačke - osječke nadbiskupije,  doktorand iz duhovnosti na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu.

1613306263093

Drugog dana, u subotu, 13. 2., misu je predvodio vlč. Milan Sima, svećenik Temišvarske biskupije, hrvat iz Rumunjske koji je na magisteriju iz pedagogije na Papinskom sveučilištu Salesiana u Rimu, a prigodnu je homiliju toga dana izrekao vlč. Matija Knok, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, doktorand iz crkvene povijesti na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu.

Na sam blagdan, u nedjelju, 14.2. svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je vlč. Martin Krizmanić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, doktorand iz moralne teologije na Papinskoj akademiji Alfonsiana u Rimu. Na početku misnoga slavlja prigodne pozdrave i svećenicima i okupljenim vjernicima izrekao je župnik, vlč. Želimir Bagavac.

Vlč. Krizmanić je na početku homilije, razlamajući Riječ, pojašnjavajući prispodobu o gubavcu, istaknuo da je slika gubavca koji dolazi Isusu, slika svakoga od nas, jer i mi bolujemo od „gube“, od kad smo se rodili bolujemo od grijeha u koji zbog naše naravi vrlo lako padamo. "No", nastavio je predslavitelj,  "u traženju spasa od „gube“ naših grijeha i naših nedaća mi nismo sami. Evanđelje navodi da, u susretu s gubavcem, „Isus, ganut, pruži ruku“, to nam govori da Bog nije neki despot negdje daleko na nebesima, kojeg ne zanimaju ljudi koje je stvorio, već je Bog onaj koji može biti ganut, kojega itekako diraju naše životne situacije, boli, križevi, i što je od početka svijeta morao gledati kako njegova djeca umiru pod teretom grijeha. Bog iz toga ganuća, iz te ljubavi koju ima za nas, daje svoga Sina Isusa Krista, daje onoga koji je očistio gubavca, a tako čisti i nas od naših grijeha.", rekao je vlč. Krizmanić.

Homiliju možete poslušati ovdje:

Propovjednik je istaknuo značenje fraze 'i odmah nesta s njega gube i očisti se'. „Bog, dakle nije skroz maknuo gubu, ali ju je očistio, jednako tako Isus Krist u našem životu probija put, daje nam način da se očistimo, daje sebe da se mi možemo očistiti“.  Bog, kada želi da mi živimo vječno On ne uništava smrt, ali svojom smrću otvara put kojim mi možemo doći u vječni život. Bog ne otklanja križeve iz našega života, ali nam „čisti put', ganut je, zajedno s nama nosi taj naš teret. Mi zato ne moramo umrijeti na križu, On je to učinio za nas. Ne moramo umrijeti zbog svojih grijeha ali se moramo protiv njih boriti. Bog nam u tome pomaže. Krist na križu je ispružena ruka Očeva prema svakome od nas, naglasio je vlč. Krizmanić. Jedino što moramo učiniti je ono što je učinio gubavac, stati pred Gospodina i zamoliti ga, primiti tu ispruženu ruku.

Isus napominje gubavcu neka nikome ništa ne govori, već sama promjena njegova stanja mnogo govori. I mi, kada prihvatimo ruku Isusa Krista, to se vidi na nama i bez da išta  posebno govorimo, vidi se na nama da smo počeli živjeti drugim životom.

1613468566744

Danas, kada slavimo sv. Valentina, potrebno je naglasiti da je on bio mučenik, on je za svoju ljubav, i za Onoga kojega je istinski volio, bio spreman dati i svoj život. Prigoda je to da se zapitamo jesmo li mi spremni dati svoj život za nekoga koga volimo?, naglasio je vlč. Krizmanić, te nadodao da je prava, djelatna ljubav itekako surova i strašna u odnosu na onu izmišljenu, romansiranu. Bez obzira koliko ta prava ljubav boli i možda ostavlja rane, kada je ljubav takva za nju smo se uvijek iznova spremni žrtvovati. Ako smo mi, ljudi, grešni, spremni učiniti to za nekoga koga volimo, koliko li je tek onda Bog spreman učiniti za nas? A to je prava slika Boga, jer Bog jest ljubav. Bog zna da ćemo sagriješiti i da ćemo ga nekim svojim grijehom povrijediti, ali on opet dolazi, vraća se u taj odnos s nama kako bi nama bilo dobro. To je istinska ljubav za kojom čovjek čezne. To je skupo, to košta i srca i vremena i života, ali nema boljeg načina života od ljubavi, gorljivo je istaknuo propovjednik. Kada je čovjek tako spreman živjeti ljubav, tada je najbolji čovjek. Želim vas potaknuti da se ne bojite ljubiti, da se ne bojite dati jedni drugima, jer to je ono istinski vrijedno, to je ono jedino bitno. Siguran sam da nikada neću naći bolji način života od ljubavi, jer stvoreni smo iz ljubavi, za ljubav, stvoreni smo upravo za to, da budemo tu jedni za druge, i da budemo jedni s drugima i da znamo istinski jedni druge ljubiti.

Neka nam u našem pokušaju istinskog ljubljenja budu primjer svakako bl. Miroslav Bulešić te bl. Alojzije Stepinac, kojemu je jedino bilo bitno da Božja stvar i Božja ljubav idu naprijed, zaključio je propovjednik.

Na kraju misnoga slavlja predslavitelju je uručen prigodni dar zahvale. Misu je glazbeno uzveličao župni zbor. 

(txt: G. Krizman, foto: J. Ružić)

1613306162707

1613306263077

1613306162711

 

„Današnji blagdan naše suzaštitnice sv. Foške prilika je da se u nju ugledamo kao svoj uzor, prilika je da ju za pomoć zamolimo da i nama isprosi od Boga snage duha kojom ćemo nadvladati napasti svijeta i ostati vjerni Kristu, ma koliko nas to koštalo, ma kolika bila žrtva - samo s jednim jedinim ciljem - da i mi prispijemo u slavu Oca nebeskog, u kraljevstvo Krista Kralja u kojem će biti nagrađeno svako plemenito djelo i svaka strpljivo podnesena patnja.“, rekao je između ostalog župnik Zohil u homiliji.

U Vrsaru, u Župi sv. Martina biskupa, u Porečkom dekanatu, u subotu, 13. veljače, proslavljen je blagdan suzaštitnice župe, sv. Foške, djevice i mučenice.

„Sv. Foška je bila lijepa i mudra mlada djevojka, koja se nije htjela odreći vjere u Krista“, rekao je župnik, vlč. mr. Lino Zohil, predvodeći misno slavlje u njoj posvećenoj crkvi iz XVII. stoljeća.

„Ništa je nije moglo spriječiti da ostane vjerna Kristu. Za svoju odanost Bogu, čuvajući njegove zapovijedi - nikako nije htjela prekršiti ono što je osjećala kao Božju volju. Ničim nije htjela uvrijediti Gospodina pa makar je to koštalo života.

Da je Foška prihvatila ponude svog oca i rimskih časnika, mogla je uživati sve blagodati bogatstva i raskoši. Zasigurno bi uživala čast i vlast. Mi bi danas rekli: “Ništa joj ne bi nedostajalo”. Mogla si je osigurati sve što mlada djevojka sanja. Sve to Foška je odbila jer se kosilo s njezinim uvjerenjem. Da je pristala - pogazila bi sve u što je vjerovala, pogazila bi vrednote pravde, istine, morala. Jednom riječju, odbacila bi vrednote kršćanstva i odrekla se Krista. A to je za Svetu Fošku bila previsoka cijena jer bi izgubila ono najdragocjenije - milost u Božjim očima“, naglasio je vlč. Zohil.

„Promatrajući život i sudbinu Svete Foške, pogledajmo i na današnji svijet oko sebe, rekao je propovjednik aktualizirajući. Prevladava li danas među ljudima stav  i duh kakvim je sv. Foška odbacila blagodati ovoga svijeta prianjajući uz Krista - ili - su ljudi našeg vremena skloniji pogaziti i najsvetije vrednote samo da bi se domogli časti, vlasti, blagodati ovoga svijeta, užitka i svega onog što ovi sa sobom donose? Ne uzmanjka li nama danas snage da odbacimo napasti, odbijemo varljive ponude i koristi koje nam se nude ako radi njih moramo ostaviti vrednote naše vjere?“, retorički se zapitao vlč. Zohil.

fosca1

„Pogledajmo malo oko sebe i brzo ćemo se uvjeriti da su ljudi danas spremni svašta počiniti samo da bi došli do bogatstva i slave. Ne pita se uopće da li se neki postupak kosi s vrednotama evanđelja, s Božjim zakonom i Božjom voljom, gleda se samo na profit, korist, bogatstvo i užitak. Toliko puta, da bi se do njih došlo, ljudi su spremni činiti grozne stvari, uopće se ne pitajući da li su kome naškodili, da li su drugoga oštetili, da li je ono što čine u skladu s vjerom i hoće li nakon toga moći pogledati drugome u lice, te kako će stati pred Božje lice.

Prečesto nedostaje snažnog duha današnje svetice Foške koji je uspjela, i pod cijenu života, svemu tome reći odlučno „ne“. Ona je dobro razumjela riječi Svetoga Pisma današnjih čitanja.“, rekao je propovjednik.

Župnik se nadalje osvrnuo na poteškoće koje sa sobom kao posljedice donosi pandemija koronavirusa. „Izolacija u kojoj se sada pomalo nalazimo radi sprječavanja širenja zaraze koronavirusom odvojila je ljude jedne od drugih, što je teško podnošljivo. Naime svi mi, a osobito oni stariji i osamljeni, osjećamo da nismo stvoreni živjeti sami, te je navedena svijest na neki način trag Božjeg stvoriteljskog nauma da »nije dobro da čovjek bude sam«, kako piše u Knjizi Postanka. Već u samom činu stvaranja čovjeka Bog je očitovao da smo određeni za zajedništvo s njime i jedni s drugima. Osama je izgubljenost, a prisutnost ozdravlja, po njoj je čovjek smješten u zajedništvo, na pravu razinu svog postojanja.“

„Današnji blagdan naše suzaštitnice sv. Foške prilika je da se u nju ugledamo kao svoj uzor, prilika je da ju za pomoć zamolimo da i nama isprosi od Boga snage duha kojom ćemo nadvladati napasti svijeta i ostati vjerni Kristu, ma koliko nas to koštalo, ma kolika bila žrtva - samo s jednim jedinim ciljem - da i mi prispijemo u slavu Oca nebeskog, u kraljevstvo Krista Kralja u kojem će biti nagrađeno svako plemenito djelo i svaka strpljivo podnesena patnja. Nagrada je to od Boga obećana, nagrada je tolika da se ne da s ničim usporediti.“, rekao je između ostalog župnik Zohil u homiliji.

„Svaka palma mučeništva niče, raste i sazrijeva u tišini i skrovitosti svakodnevnog života. Mučeništvo nužno zahtijeva pripremu i rast, do zrelosti. Znala je sv. Foška da ljubav, od Boga primljena, treba biti darovana drugima. Samo tada ona raste i umnaža se. Snagom te ljubavi nadvladala je mučeništvo kojem je bila podvrgnuta“, naglasio je propovjednik.

„Neka nam današnji blagdan bude poticaj da učvrstimo u svome životu svijest evanđeoskih vrednota koje nemaju cijene i neka nam na tom putu svijetli kao putokaz lik svete Foške“, zaključio je vlč. Zohil.

Misu je glazbeno uzveličao župni zbor uz instrumentalnu pratnju s. Ana Iveljić. 

fosca2

Crkva svete Foške u Vrsaru nalazi se pokraj velikih (glavnih) gradskih vrata. Gradnja samoga crkvenoga zdanja može se pouzdano datirati u prvu polovicu XVII. stoljeća te logiku njezina podizanja i smještaja treba tražiti analogno kao i u slučaju crkve svetog Antuna Padovanskog. Crkva se spominje u očevidnicima imovine vrsarske župe i jasno se uočava u Franciskanskom katastru iz 1820. godine.

Crkva ima jednostavnu renesansnu fasadu s elementima baroknoga sloga. Jednostavnost sloga prati i konstrukcija dvaju prozora sa svake strane vrata, portal i okrugli prozor iznad vrata. Na pročelju se nalazi kamena preslica s dvama otvorima, ali bez postavljenih zvona. Nekoć su na preslicu bila postavljena dva zvona, jedno iz XVII., a drugo iz XVIII. stoljeća.

Crkva je jednobrodna građevina s izbočenim pačetvorinastim svetištem, uzdignutim u odnosu na lađu za jednu stubu i odijeljenim od puka oltarnom ogradom. Pod crkve popločen je kamenim škriljama, a u podu se razabiru grobnice klerika i laika čije su inskripcije pisane latinskim jezikom. Većinom je riječ o bratimima najstarijih vrsarskih bratovština – Presvetog Sakramenta i svetoga Franje. U svetištu se nalazi nadgrobna ploča vrsarskoga župnika Luke Prodanića, umrlog 1659. godine, s reljefno izvedenim svećeničkim znakovima – hostijom i kaležom. U crkvi se nalazi glavni oltar s pripadnim retablom te dvama pokrajnjim oltarima od kojih su očuvane samo oltarne menze, dok su na mjesto retabala postavljene slike-umjetnine u sklopu izložbe sakralne umjetnosti župe Vrsar. Jedan oltar bio je posvećen svetome Franji Asiškome, dok je drugi dokumentirao skidanje Isusa s križa. U stražnjem dijelu crkve nalazi se sakristija. Crkva je obnovljena 1910., kada je dograđena sakristija, te 1915. i, napokon, 1996. godine. U crkvi su se nekoć nalazile moći svetoga Placida.

Premda je titular vrsarske župe sveti Martin, sveta Foška smatra se suzaštitnicom Vrsara. Razloge tome treba tražiti u osobitim crkvenim okolnostima iz sredine XVIII. te s početka XX. stoljeća. Tadašnja župna crkva posvećena svetome Martinu, koja se nalazila na tadašnjem komunalnom trgu (današnjem trgu Degrassi), bila je razušena i napuštena sve dok 1935. godine nije izgrađena nova – današnja župna crkva svetoga Martina. U međurazdoblju se crkva svete Foške, tada najveće vrsarsko sakralno zdanje, koristila kao župna crkva, a i njezin se titular počeo poimati kao zaštitnik Vrsara budući da u župi nije postojala ni jedna crkva svetoga Martina. Stariji domaći stanovnici Vrsara stoga na osobit način štuju svetu Fošku. I ranije, tijekom obnove stare župne crkve svetoga Martina u razdoblju od 1830. do 1854. godine crkva svete Foške bila je župna crkva Vrsara.

(Txt: G. Krizman, Foto A. Ligović)

Blagdan bl. Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, svake se godine posebno svečano slavi u Župi sv. Bernarda u Funtani, u Porečkom dekanatu. Godine 1999. ondje je svečano blagoslovljena oltarna slika s likom blaženog Kardinala, autora Vladimira Pavlinića. Ta je slika bila druga u užem izboru među slikama koje su naslikane za beatifikaciju. Župa Funtana uobičajeno za Stepinčevo organizira trodnevnicu s gostujućim propovjednikom no ove godine, zbog epidemioloških razloga, to nije bilo moguće.

Ove je godine župa taj blagdan obilježila večernjim misnim slavljem koje je predvodio župnik, vlč. Ivica Butković. Propovjednik se je u prigodnoj homiliji prigodno osvrnuo na herojsko djelovanje tog Božjeg ugodnika u preteškim i preopasnim povijesnim okolnostima u kojima su se na njega okomila redom dva bezbožna režima. Istaknuo je njegov nemjerljivi značaj kao simbol ustrajnosti u vjeri i ljubavi prema Bogu i čovjeku. Vodio se principom visokog stupnja moralnog prosuđivanja zločina. Bio je simbol jedinstva hrvatskog naroda i povezanosti s Rimskom Crkvom, te simbol pomirenja s pravoslavcima i židovima. Bio je protivnik okrutnog režima, neprestano je osuđivao zločine koje je režim činio. Ostao je do kraja vjeran Bogu, narodu i Crkvi. On nam je poticaj da se zapitamo koliko smo mi spremni žrtvovati se za vjeru?, istaknuo je između ostalog vlč. Butković.

Misa je zaključena molitvom pred oltarom bl. Stepinca. Događaj je glazbeno uzveličao župni zbor. 

Župnik Župe sv. Blaža u Vodnjanu, preč. Marijan Jelenić, konferencijom za medije u ponedjeljak, 1. veljače, najavio je ovogodišnju proslavu župnoga patrona.

Ovogodišnja se proslava obilježava u znaku 260. obljetnice polaganja kamena temeljca za izgradnju te velebne župne crkve, te 190. obljetnica njezine posvete. Crkva je izgrađena u 12. stoljeću na mjestu prethodne romaničke bazilike, koja zbog oštećenja više nije bila upotrebljiva. Kamen temeljac postavljen je 15. veljače 1761. Radove je vodio arhitekta Dongetti iz Pirana. Crkvu je posvetio porečki i pulski biskup Antonio Peteani, o čemu je prikazan i povijesni dokument. Osim toga župnik je predočio povijesni prijepis dokumenta kojim venecijanski dužd Franciscus Lauredanus dozvoljava izgradnju crkve, koju su gradile zajedno crkvene i svjetovne vlasti, a predočeno je i duždevo dopuštenje da sve mjesne bratovštine svoju ušteđevinu ulože u gradnju crkve. Prema povijesnim zapisima, istaknuo je župnik, žitelji Vodnjana, na čelu s gradskim vlastima, su na mnoge načine, i kroz dugi niz godina, odvajali sredstva za izgradnju crkve, a stanovnici toga tada ovećega grada su uvelike i radom pomagali u radovima.  Crkva je građena po uzoru na crkvu sv. Petra u Kaštelu u Veneciji, čime je Vodnjan posebno pokazao svoju privrženost Veneciji, naglasio je župnik.

Kamen temeljac za zvonik postavljen je 1815. a posvema je dovršen 1883. godine. S obzirom na to da je netom nakon stavljanja pod krov, dolaskom francuske okupacije crkva bila profanirana, posveta je bila moguća tek 4. rujna 1831. Župnik je nadodao da se ove godine ujedno obilježava i 809. rođendan župe u tome sjedištu. Te važne obljetnice slavimo odajući počast ljudima koji su je izgradili, zaključio je.

U srijedu, 3. veljače, na središnjem misnom slavlju u 11 sati, koje će predvoditi porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, kao i na svim ostalim toga dana, jedna će oveća relikvija sv. Blaža, kost podlaktice, biti po prvi put izložena u novom, velikom relikvijaru, najavio  je preč. Jelenić. Mise će o blagdanu sv. Blaža u Vodnjanu biti u 8.30, 9.45, 11 i 17 sati.

  

 

Najave i obavijesti

Nema događanja

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.