Vlč. Mirko Vukšić, labinski dekan i župnik labinske župe Rođenja BDM proslavio je u nedjelju, 14. srpnja 2019. svoj srebrni svećenički jubilej.

Uz svečara koncelebrirali su preč. Sergije Jelenić, kancelar biskupije koji je na kraju slavljeniku svečano uručio biskupijsko priznanje za 25 službe, vlč. Želimir Bagavac te vlč. Aleksandar Petrović. Na tom su se misnom slavlju, osim domaćih župljana, okupili brojni vjernici iz ostalih župa Labinskog dekanata, kao iz župa gdje je slavljenik prethodno djelovao.

Dobrodošli u ovaj dom molitve da danas svi zajedno Bogu zahvalimo za nebrojena dobra koja od njega primamo, za dar vjere koja nas s Bogom i međusobno povezuje, za svećenike koji svojom riječju i životom svjedoče o Božjoj ljubavi prema svakom čovjeku, koji pokazuju siguran put do Boga, sreće, mira i života vječnoga, rekao je preč. Jelenić na početku prigodne homilije. Mi i danas nasušno trebamo svećenika, nastavio je propovjednik,  svetih svećenika koji će nam tumačiti Riječ Božju, dijeliti sakramente, poučavati djecu i mlade, biti podrška obiteljima, starijima, koji će nas ispraćati i u Vječnost gdje je naša domovina, gdje će nas primiti Krist u koga ovdje vjerujemo, koga ovdje slijedimo. Radujemo se svakom svećeniku, želimo u njemu prepoznati samoga Krista. I zato smo danas Bogu zahvalni za 25 godina plodnog svećeničkog djelovanja našeg svečara, vlč. Mirka Vukšića, rodom iz Nove Gradiške koji od 2010. godine djeluje u našoj Istri, a od 2017. godine na Labinštini, rekao je preč. Jelenić ukratko predstavivši slavljenika.

Čovjek traži sreću za život, sigurnu budućnost. Živjeti treba i to po mogućnosti što bolje, jer život je kratak, ali i neprocjenjivi dar koji mi ničim nismo zaslužili. Svjesni smo napora i mukotrpnih čovjekovih žuljevitih ruku samo da bude bolje – da bi čovjek bolje živio. I kada u tom svjetlu sagledavamo vjeru i svećenika ne možemo, a da se ne zapitamo: što i svećenik i vjera doprinose čovjeku u njegovom naporu za život?, nastavio je propovjednik potaknuvši okupljene  na promišljanje. Vrlo su česti odgovori na to pitanje 'ništa' ili pak 'smetaju'. Što će nam oni ako je život samo ovdje na zemlji i ako sa smrću, grobom sve svršava?  Ima li smisla mučiti se, trpjeti, biti pošten, biti čovječan pedeset ili sedamdeset ili osamdeset godina – ako je zaborav svima kraj?

Današnji naš susret i s ovim mladim čovjekom koji se odlučio za svećenički poziv govori nam da možda u najskrovitijim dubinama ljudskog srca postoji neki odgovor koji daje smisao njihovoj nazočnosti u čovjekovim naporima za bolju sutrašnjicu, za bolji život. Danas nam je jasno da se mladi čovjek ne odlučuje za svećeništvo zato jer će mu biti bolje u ovom životu, jer će lakše živjeti, jer će biti bogatiji, jer će postići veći uspjeh. On u dubini svoga srca odgovara na upućeni mu poziv i prihvaća poslanje – svjedočiti ljubav Božju koja se nudi svakom čovjeku i pozivati na vjeru životom, djelima, riječima. A to se u današnjem potrošačkom svijetu teško shvaća, a još teže prihvaća. Ali, ne postoji drugog puta do istinske sreće i života, pojasnio je propovjednik. Vjera ne dolazi da nam ogorči i onako težak život, da nam kopa grob, jer i bez nje sve nas to čeka. Ona dolazi iz dubine ljudskog srca, težnje za životom i ona je nada, jer bez nade ljudski je život prazan, besmislen. Vjera donosi poruku da ima Boga, da je moćan, da je Ljubav, da pozna čovjeka, da ga ljubi i podržava u životu i da čovjek, ako hoće, s Bogom vječno živi. Vjera, dakle, donosi smisao čovjekovim naporima oko dobra, poštenja, ljubavi i života – jer po njoj ništa nije uzalud, ni besmisleno.

Čovjek ima dvije mogućnosti: da se prepusti sam sebi bez Boga, jasan mu je onda i svršetak – propast i smrt - besmisao, ili - da prihvati Boga koji mu daje život i besmrtnost – smisao, a to se samo vjerom prihvaća, rekao je preč. Jelenić. To nadilazi ljudsko iskustvo, ali ne i čovjekova iščekivanja, čovjekovu narav. Bog i vjera daju čovjekovom životu smisao, nadu, pouzdanje i u najtežim životnim trenucima kada se čovjek susreće s patnjom, osamljenošću, trpljenjem, smrću. Život bez Boga je smrt, zaborav, očaj. Miri li se čovjekov duh s time? Istina, svi idemo grobu – samo neki da ih se u njemu zaboravi, a drugi da grob nađu prazan, uskrsnuće i život vječnosti u sreći i radosti.

I ako je ovog mladog čovjeka Bog pozvao i poslao da izbavlja njegov narod od očaja i propasti i da ga vodi, kao što je Mojsije vodio Izraelce, iz ropstva grijeha i besmisla u budućnost slobode, ljubavi i mira, možemo li reći da nas takvi ljudi ne zanimaju, kao ni poruka koju naviještaju? Nije li naš današnji susret poziv svima nama da se još više otvorimo vjeri, poruci vjere – Bogu i da surađujemo s predvoditeljima Božjega naroda u širenju Kraljevstva Božjega – u širenju ljubavi među ljudima?, potaknuo je preč. Jelenić.

Vjera je u našem narodu živa, ali na nama je da je učinimo još djelotvornijom, da nas svijet upozna po tome kako i koliko se međusobno ljubimo. Neka svi znaju da ljubeći jedni druge ljubimo Boga i da smo upravo zbog te ljubavi sretni, nastavio je preč. kancelar. Svi smo pozvani biti jedni drugima milosrdni Samaritanci koji će primijetiti potrebnog čovjeka, sagnuti se nad njim, poslužiti mu, žrtvovati se za njega. A takvih prilika imamo danomice nebrojeno i u obitelji, susjedstvu, školi, na radnom mjestu i u drugim okolnostima.

A ti, dragi slavljeniče, nastoj cijelog svog života biti prepoznatljiv Kristov svjedok – drugi Krist, da ljudi u kontaktu s tobom postaju iz dana u dan bolji, a ti u kontaktu s njima sve svetiji. I molite jedni za druge, jer mnogo može žarka molitva koju će Bog čuti i uslišati. Iskrene čestitke Tebi, Tvojima i svima koji su ti na bilo koji način do sada pomagali i koji će te i dalje pratiti u tvom svećeničkom djelovanju svojim molitvama, žrtvama, ljubavlju. Mislim da s pravom mogu reći: Blagoslovljen koji si došao i dolaziš u ime Gospodnje! Budi sretan u svom svećeničkom poslanju i dugo poživio, zaključio je propovjednik.

Na kraju misnoga slavlja preč Jelenić je svečaru, u ime biskupa ordinarija mons. dr. Dražena Kutleše uručio biskupijsko priznanje i srebrnu plakatu za 25. godina svećeničkog djelovanja. To je priznanje vanjski znak, ali predstavlja život svećenika za Crkvu, za narod Božji, za ono na što je i pozvan i na što ga Bog, po biskupu, šalje u pojedine crkve i župe. Vlč. Mirko je do sada bio na mnogo župa, e teče evo deveta godina da je ovdje s nama u Istri. Nadamo se da će on, u suradnji s vama, u zajedništvu, u molitvi i povezanosti učiniti sve da ova Crkva, ova zajednica napreduje, na ponos Bogu, našoj Crkvi, biskupu, njemu samome i svima vama, dragi vjernici. Kancelar je nadalje pohvalio svečanost liturgije i pjevanje, te neka nam to bude poticaj za dalje, da budemo suradnici svećeniku, a on vaš pomoćnik i duhovni otac. U to ime, Mirko predajem ti ovo priznanje u ime gospodina biskupa.  

Potom su se slavljeniku i okupljenima obratili predstavnici župa te su svečara darivali prigodnim darovima.

Slavljenik je u završnom obraćanju zahvalio svima prvenstveno na molitvama. Zahvaljujem kancelaru koji je došao u svoje ime i u ime biskupa kojemu zahvaljujem na daru. Hvala i ostalim svećenicima, vlč. Bagavcu i vlč. Aleksandru Petroviću koji je došao kao predstavnik svećenika dekanata. Slavljenik je istaknuo kako mu je brzo prošlo tih prvih 25 godina misništva, izrazio je hvalu Bogu, te je podsjetio na svoje mladomisničko geslo, „U Njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša. Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin, blago čovjeku koji se njemu utječe.“ Još kao mladomisnik sam doživljavao da je sve milost, da ništa nije moje, i to sada, nakon 25 godina, još više shvaćam, da me On pozvao i da sve što imam da mi je On dao. Sve dosadašnje i naredne godine vidim kao jednu mogućnost, jednu šansu da budem bolji, da budem njegov, da budem svet. Vidim koliko je uzvišeno ali i teško biti svećenik, rekao je svečar. Bez vas je to nemoguće, istaknuo je obraćajući se vjernicima. Svi mi imamo svoja iskušenja no vidimo da jedni druge trebamo. Naglasio je zadovoljstvo što ga je životni put doveo upravo u Istru.

Na kraju je, u ulozi dijecezanskog ravnatelja Papinskih misijskih djela najavio Akciju Miva 21. srpnja, a ujedno i misijski mjesec.  

Druženje je nakon mise nastavljeno u župnom prostorijama uz prigodnu okrepu i osvježenje.

Vlč. Mirko Vukšić rođen je u Novog Gradiški 13. travnja 1967. godine. Za svećenika je zaređen 26. lipnja 1994. godine. Do sada je vršio razne službe u Kloštar Ivaniću, Slavonskom Brodu, Zagrebu, Trstu. Linzu, a od 2010. godine je u Porečkoj i Pulskoj biskupiji. Do 2017. godine je upravljao župama Kršete, Materada i Petrovija u Umaško-oprtaljskom dekanatu, a od 2017. godine župnik je više župa u Labinskom dekanatu te ujedno i labinski dekan. (G. Krizman)

   

    

 

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.