Vjernici nekoliko Istarskih župa uz pratnju tri župnika hodočastili su u Poljsku, domovinu pape Ivana Pavla II. Hodočašće je započelo na znakovit datum, 16.10.2019. u večernjim satima. Na taj dan 1978. godine je Krakovski nadbiskup i kardinal Karol Jozef Wojtyla izabran u Rimu za papu.

On je bio u mnogočemu jedinstven, jedan od najmlađih izabranih papa u novije doba, prvi papa ne-talijan i papa pripadnik slavenskog naroda nakon više stoljeća, njegov pontifikat je bio među najduljima u povijesti. Kao veliki državnik 20. stoljeća i duhovni aktivist imao je planetarni utjecaj. Isticao se svojom osobnom toplinom, neposrednošću, prirodnom karizmom, zagovaranjem za mir i jedinstvo kršćana a nije zanemarivo ni njegovo djelovanje preko suvremenih elektroničkih medija. Budući da je u ranom djetinjstvu ostao bez majke u daljnjem životu je bio osobiti štovatelj Blažene Djevice Marije. Ne čudi stoga što je za svoje papinsko geslo izabrao „Totus tuus“ (sav tvoj).

Na hodočašću su sudjelovali vjernici iz brojnih istarskih župa: Barban, Cere, Sutivanac, Krnica, Filipana, Marčana, Loborika, Ližnjan, Medulin, Cerovlje, Plovanija, Kaštel... Hodočašće su  organizirali i duhovno vodili svećenici Bernard Jurjević, Hrvoje Okadar i Jure Purkić. Noćnom vožnjom kroz Istru, Sloveniju, Austriju i Slovačku u prijepodnevnim satima smo stigli u Poljsku.

Prvo zaustavljanje je bilo u gradu Kalvarija Zebrzydowska gdje smo u kapeli slavili svetu misu. Grad se nalazi u južnoj Poljskoj u pokrajini Malopoljsko vojvodstvo a osnovan je 1617. godine. Vodič našeg hodočašća je bila gospođa Maja koja je hodočasnike prije dolaska u svaki grad i tijekom razgledavanja informirala o samom gradu i okolici, povijesnim događanjima i sl. Tako smo saznali da je grad dobio naziv prema vjerskom kompleksu (kalvarija) a počeo se graditi radi potrebe smještaja hodočasnika. Nakon Drugog svjetskog rata grad je uglavnom svoje gospodarstvo zasnivao na proizvodnji namještaja i drvno-prerađivačkoj industriji ali i u neprekinutom prilivu hodočasnika u njegov vjerski kompleks. Papa Ivan Pavao II također je još kao mali dječak hodočastio  u Kalvariju Zebrzdowsku koja se nalazi blizu njegova rodnog mjesta Wadowice i počeo gajiti marijanske pobožnosti. Kalvariju je dizajnirao nizozemski teolog i svećenik Christian Kruik prema karti Jeruzalema iz 1584. godine. Kalvarija Zebrdowska je od 1999. godine upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Nazivaju ju i Poljskom Golgotom jer se kompleks sastoji od 42 crkve i kapele a križni put se proteže na području od 7 km2. Hodočasnicima je posebno dojmljiv bio kip Ivana Pavla II s podignutom rukom koja kao da pozdravlja vjernike hodočasnike. Kip se nalazi na samom ulazu u Kalvariju ispred bazilike Svete Djevice Marije.

Slijedećeg jutra smo autobusom otišli do Svetišta Božjeg Milosrđa gdje smo nakon kraćeg razgledavanja imali svetu misu u crkvi u kojoj se čuvaju posmrtni ostaci sv. Faustine Kowalske. Misu je predvodio vlč. Hrvoje Okadar. Na ovom mjestu je od 1891. godine bio samostan u kojem je 13 godina boravila i sv. Faustina Kowalska. Poklonili smo se pred čudotvornom slikom Božjeg milosrđa, odnosno slikom Isusa iz čijeg srca izlaze zrake u vidu krvi i vode i izlijevaju se na cijeli svijet. Ispod njegovih je nogu natpis „Isuse, uzdam se u tebe“. Slika je izrađena po naputcima sv. Faustine Kowalske i navješta Božju ljubav. 

 

Program hodočašća nastavili smo posjetom starom djelu grada Krakowa, bivšeg (1038.-1596.) glavnog grada Poljske. Grad leži na obalama rijeke Visle u dolini ispod Karpata. Važan je gospodarski, kulturni, turistički i komunikacijski centar, jedan je od najstarijih i drugi po veličini grad u Poljskoj. Uz to je prijestolnica Malopoljskog vojvodstva u kojem živi 760 000 stanovnika te je veličinom sličan Zagrebu u Hrvatskoj. Povijesna gradska jezgra koju smo imali prilike razgledati je od 1978. godine uvrštena na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Na prostoru današnjeg Krakowa su živjeli Bijeli Hrvati, preci današnjih Hrvata. To nije i jedina poveznica naše dvije zemlje. Poljska i Hrvatska na sličan način čuvaju nacionalni i vjerski identitet, te nastavljaju zahvaljujući snažnom katoličkom povjesnom naslijeđu čuvati i promicati kršćanske vrijednosti. 

Krakovsko staro mjesto (Stare Miasto) povijesno je središte grada s mnogo kulturno-povijesnih spomenika iz raznih stilova i razdoblja. Na brdu Wawel je smještena katedrala i kraljevski dvorac. Katedralu sv. Stanislava i Vaclava u kojoj se nalaze pokopani poljski kraljevi i mnogi ugledni poljaci imali smo priliku razgledali iznutra i osvjedočiti se u monumentalnost građevine, ljepotu ukrasa, oltarnih pala, kipova, sarkofaga, kripti i sl. Katedrala se smatra poljskim nacionalnim svetištem. Tijekom šetnje glavnom ulicom Grodzka mogli smo vidjeti brojne znamenitosti: kuću u kojoj je boravio Karol Wojtyla kao pomoćni krakovski biskup, crkvu sv. Martina, romaničku crkvu sv. Andrije, jednu od najstarijih u tom dijelu grada, te  gotičku crkvu sv. Petra i Pavla na trgu Marije Magdalene. Nakon stotinjak metara nalazi se Franjevačka crkva i samostan a njoj nasuprot na drugoj strani trga Dominikanska crkva. Na glavnom gradskom trgu (Rynek Glowny), po mnogima najvećem u Europi vidjeli smo crkvu sv. Adalberta (Votjeh), gotičku baziliku sv. Marije s nadaleko poznatim oltarom Veita Stossa, te crkvicu posvećenu sv. Barbari i kip posvećen poljskom pjesniku A. Mickiewiczu. Cijeli trg je okružen kućama u nizu i bogatim rezidencijama a u njegovoj sredini je najveća znamenitost trga renesansna cehovska građevina Sukiennice s brojnim trgovinama u prizemlju i Nacionalnom umjetničkom galerijom na katu. Impozantna je i građevina kule sa satom, odnosno tornja bivše gradske vjećnice. Čuli smo zvuk trube s jednog od tornjeva gotičke katedrale sv. Marije koja se oglašava svakog punog sata u spomen na trubača koji je ubijen kada je obaviještavao mještane o dolasku Mongola koji su napadali grad. Razgledavanje smo završili šetnjom do Gradskih vrata sv. Florijana i građevine Barbakan kao dijela obrane Krakowa iz prošlih vremena. Nekolicina hodočasnika je iskoristila slobodno vrijeme da se ulicama starog dijela grada Krakowa provezu atraktivnim kočijama s konjskom zapregom.

Treći dan hodočašća bio je rezerviran za posjetu gradu Czestochowa, najpoznatijem po svetištu Jasna Gora sa slikom crne Gospe Czestochowske. To je najpoznatije i najposjećenije svetište u Poljskoj a nalazi se u pokrajini Malopoljskoj. Grad je osnovan u 11. stoljeću a 1382. godine je osnovan pavlinski samostan. Samo dvije godine kasnije u svetište je donesena slika  crne Gospe Czestochowske i samostan je posto značajno hodočasničko svetište. U 17. stoljeću je oko samostana sagrađena tvrđava čiji ostaci su i danas jasno vidljivi te podsjećaju na poljsku pobjedu i otpor poljskog naroda švedskoj  invaziji 1655. godine. Grad Czestochowa se nalazi na rijeci Warti a cijelo područje oko grada je bogato rudama, pogotovo željeznom rudom i ugljenom pa je zbog toga centar industrije. Jasna Gora je najpoznatije marijansko svetište u Poljskoj i jedno od najznačajnijih na svijetu s milijunskim posjetama hodočasnika. Predmet štovanja je crna slika Djevice Marije s djetetom Isusom što se nalazi u crkvi Rođenja Marijina unutar pavlinskog samostana koja je 1906. godine proglašena bazilikom. Bazilika je građena i dograđivana od 15. – 18. stoljeća i uređena u baroknom stilu. Kraj nje se ističe visoki toranja sa satom do čijega vrha vodi 390 stepenica i s kojega se pruža panoramski pogled na okolicu. Poseban poticaj razvoju hodočašća dao je papa Ivan Pavao II koji je dva puta kao papa posjetio svetište. Poseban doživljaj u Jasnoj Gori je bio što smo kao hodočasnici pred baziliku došli pjevajući hrvatske marijanske pjesme, poklonili se pred slikom čudotvorne crne Gospe Czestochowske i slavili svetu misu u pokrajnoj kapeli. Misu je predvodio vlč. Jure Purkić a na njoj smo molili tražeći zagovor Gospe za odanost, privrženost i zahvalnost, te snagu za nošenje životnih križeva. Na povratku smo u autobusu nastavili moliti krunicu i pjevati pjesme Bogu na slavu. U večernjim satima ostalo je vremena i za još malo slobodnog razgledavanja Krakowa prije povratka u hotel.

Zadnji dan hodočašća započeli smo ranojutarnjom misom u kapeli novog Svetišta Božjeg milosrđa koju je predvodio vlč. Bernard Jurjević. Novo svetište sagrađeno je 1999. - 2002. godine a posvećeno je Božjem milosrđu odlukom pape Ivana Pavala II, 17.08.2002. godine. Nakon mise smo razgledali memorijalno  groblje posvećeno žrtvama I svj. rata s istaknutim imenima pripadnika raznih naroda: poljaka, litvanaca, slovaka, čeha, hrvata, mađara, srba, rusa, ukrajinaca... Na groblju se nalazi i u novije vrijeme postavljena ploča posvećena poginulim hrvatima.

Nastavili smo put do Wadowica, malog grada na obali rijeke Skawi u istočnom djelu Šleskog podnožja. Wadowice su najpoznatije kao rodno mjesto pape Ivana Pavla II. Nemaju razvijenu industriju ali grad i okolica plijene ljepotom prirode i očuvanom povjesnom baštinom pa u novije vrijeme razvijaju turizam i ostvaruju dobru posjećenost.  U Wadowicama smo razgledali crkvu i papinu rodnu kuću a potom se svi zajedno pokraj kipa sv. Ivana Pavla II slikali za uspomenu na ovo prelijepo hodočašće.

Dugo putovanje autobusom na povratku kućama „kratili“ smo molitvama i duhovnim pjesmama. Po uzoru na sv. Faustinu Kowalsku u sat milosrđa (15 h) smo molili krunicu Božjeg milosrđa. Nakon toga su mnogi od hodočasnika željeli s ostalima podjeliti svoje doživljaje s hodočašća, utjecaj i Božju milosti koje su dobili te su to glasno i izrekli. Prevladavala je želja da u srcima saberu sve što su vidjeli, čuli i doživjeli tijekom hodočašća, te da srcima dopuste iz vjere progovoriti plemenitošću, radošću, zahvalnošću i velikom željom da nakon ovog hodočašća budu obdareni obiljem Božjeg milosrđa. Svima se u srcima dogodio pomak prema Bogu. Sudjelovanjem u hodočasničkom programu hodočasnici su dopustili Bogu da ih ispuni svojim svjetlom i snagom. Dugo ćemo svi pamtiti ljepote prirode i gradova koje smo obišli, urednost, puno cvijeća, uslužnost ljudi u Poljskoj a posebice zajedništvo među hodočasnicima. Fizičkim očima gledali smo ljepote Poljske zemlje, bogatstvo njezine vjersko-kulturne baštine, a očima vjere otkrili i prepoznali dubinu i smisao koji je u vjerničkim životima dao Bog. Na hodočašću smo svi čvršće prohodali hodom vjere te se kući vratili preobraženi iznutra. Sada možemo bolje i lakše prepoznati i razumijeti svijet oko sebe, svoje muke, svakodnevne brige, nevolje, radosti te u svemu prepoznati Božju blizinu i blagoslov.

 

  

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.