U subotu, 14. listopada 2017., godine gotovo dvjestotinjak vjernika Porečkog dekanata hodočastilo je u slovensko Nacionalno marijansko svetište Marije Pomoćnice u Brezje. Krenuvši u ranojutarnjim satima put Slovenije po dolasku u Brezje hodočasnici su imali prigodu pristupiti sakramentu pomirenja za što je na raspolaganju bilo više svećenika: oci franjevci iz svetišta te župnici Porečkog dekanata koji su došli sa svojim župljanima. Vjernike su na ovom hodočašću pratili: preč. Milan Zgrablić, župnik Poreča i porečki dekan, preč. Marijan Kancijanić, župnik Kaštelira i Labinci, vlč. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine te vlč. Leonardo Krakan, župnik Vižinade i Briga.

Nakon ispovijedi uslijedio je najvažniji trenutak hodočašća, hodočasnička misa poldanica u crkvi svetišta koju je predvodio preč. Marijan Kancijanić u suslavlju s nazočnim svećenicima. Prigodnu nadahnutu homiliju okupljenima je uputio vrsarski župnik vlč. Lino Zohil. On je na početku naglasio da dolaskom na to hodočašće, u to svetište „svjedočimo svoju vjeru i povjerenje u BD Mariju« te je pojasnio samu etimologiju riječi, »hodočastiti – hodom častiti Boga i Njegovu Majku da bi mogli časno hodati kroz život«. Zahvalio je ocima franjevcima, »čuvarima tog prelijepog svetišta za susretljivost, razumijevanje i gostoljubivost.«

»Blaženu Djevicu Mariju, častimo danas mi ovdje prisutni na poseban način predstavljajući i moleći za sve one naše najmilije poznate i nepoznate koji nam se iz raznoraznih razloga nisu mogli pridružiti. Mariju molimo za pomoć. A tko od nas može reći da mu pomoći Neba ne treba, ili tko se to od nas već toliko puta nije obratio Mariji i toliko puta osjetio njezin zagovor i osjetio pomoć koja mu je po Mariji stigla«, naglasio je propovjednik te nastavio, »Marija je ona koja bdije jer je Majka Crkve, Marija je ona koja hita u pomoć jer je ona koja znade dobro koliko smo slabi i koliko nam je pomoć njezina Sina potrebna. I sama je prošla kušnje vjere i križeve života i ostala Bogu posve odana službenica stoga i nama može u svemu biti majka, a to znači: i zagovornica i tješiteljica, i putokaz, i potpora – i sve ono što majka jest svojemu djetetu.«

Vlč. Zohil se nadalje osvrnuo na životne situacije koje u nekom trenutku svaki čovjek iskusi, bilo kao tješitelj, ili potrebit utjehe, »Učini se više puta u životu nekako olako tješiti žalosne, ljude pogođene velikim nevoljama, nekom dalekom, budućom utjehom neba. Upravo su na to najčešće prigovarali protivnici Crkve, da Crkva u vjeri nudi samo daleku i nedohvatnu utjehu s onu stranu groba - u vječnosti, u nebu, a da zapostavlja ovaj život. Ljudi žele utjehu i pomoć ovdje i sada, konkretnu pomoć i zadovoljštinu u onome u čemu su pogođeni.“, podsjetio je propovjednik, te pojasnio da „Samo onaj tko i teške trenutke svoga života proživi u vjeri i predanju znade koliku snagu mu daje već sada pouzdanje u Boga, koliko je spremniji prihvatiti i izdržati životne nevolje i poteškoće.“

Blažena Djevica Marija prošla je kroz ta ljudska iskustva, u veoma teškim okolnostima, i način kako je ona to proživjela služi i nama za uzor kako se nositi s teškim, ponekad i dramatičnim situacijama. Znamo da ni njoj nije bilo lako, od samog početka, nastavio je propovjednik. Ponajprije Josipova sumnja i smišljanje da je potajice otpusti, pa rođenje u štalici, bijeg u Egipat - progonstvo pred okrutnim vladarom i sve tako do zadnje kušnje i strahote na Kalvariji kad gleda svoga Sina umirati i prima njegovo mrtvo tijelo u krilo.

Da li je Marija sve odmah razumjela, zapitao se vlč. Zohil. Da li je znala kako se sve ima završiti? Teško je reći da joj je Božji plan spasenja odmah bio posve jasan. I ona je rasla u vjeri. I ona se je s mukom i nerazumijevanjem pitala kako se to ima zbiti, što će se sve još dogoditi. Prolazila je kroz teška životna iskušenja.

Ono po čemu njezin lik nama danas toliko govori je u prvom redu njezino predanje svoga života u ruke Božje, zatim prihvaćanje svega što život nosi s pouzdanjem da Bog ima zadnju riječ, već sada, u ovom životu, no nadasve činjenica da je ništa nije moglo rastaviti od ljubavi prema svome Sinu. Iz toga je rasla njezina vjera i radi toga je od Boga bila beskrajno nagrađena - okrunjena za kraljicu - darovana svim ljudima za Nebesku Majku, za pomoćnicu, istaknuo je predvoditelj.

Kolike majke prepoznaju u njenoj sudbini svoju životnu priču? Ponosna hoda za Sinom da bi ga mrtvog primila u krilo. Ushite sustižu patnje i razočaranja.  Tek kad dostigne dubinu patnje bit će i ona spremna okusiti neslućenu radost što je donosi Uskrsnuli.

Iz svega toga proizlazi samo jedno: potrebno je izdržati i onda kad je teško, kad se sve čini uzaludno, propalo. Ni tada ne posustati i ne dozvoliti da nas išta rastavi od ljubavi Kristove koja se i u patnji očituje, naglasio je vlč. Zohil te nastavio „Koliko će još puta biti potrebno stajati pod križem? Marija nosi sinovljevo svjetlo neugasivog sjaja tamo gdje se roje najgušće tmine. Koliko će još puta ruka posegnuti za kolopletom “Zdravo Marija” i “šumorom će šumiti riječ usana što se jedva miču” onoj koju zovu Lukom svih napuklih lađa“.

Njoj se eto i mi danas na poseban način i ove dane mjeseca listopada utječemo da nam po svom zagovoru isprosi takvu nadu, i radost - takvu ljubav i takvu vjeru koja se u ničemu neće dati pokolebati. Životna snaga koja iz toga proizlazi s nikakvom se drugom snagom ne da mjeriti. Ona nam već sada čini život ljepšim, a nas spremnijim za sve izazove i kušnje što ih nosi život.

„Uza svu radost i veselje, kao rezultat našeg dolaska u ovo Svetište obvezni smo svojim životom posvjedočiti vjeru i pouzdanje“, pozvao je propovjednik.  „Zahtjeva to od nas  ovo sveto mjesto  i svi oni za koje smo se danas na poseban način molili i oni koji su nas podržali. Stoga je ovo hodočašće poziv na vjernost Bogu, našim obiteljima, našim župnim zajednicama, poziv na one istinske, iskonske vrednote vjere i bratske ljubavi”, zaključio je propovjednik te zamolio za sve nazočne zagovor Majke Božje “da nas nikakve nevolje, ni teškoće - kojih je uvijek bilo i kojih ni u budućnosti, sigurno, neće manjkati - da nas ništa ne skrene s pravog puta i konačnog cilja s Tobom u Nebeskom Božjem domu.”

Po završetku misnog slavlja hodočasnici su imali slobodno vrijeme u svetištu za osobnu pobožnost. Potom su se uputili put Ljubljane gdje su posjetili katedralu i franjevačku crkvu Marijina Navještenja na Tromostovlju. 

30 župljana iz Vižinade, 32 iz Kaštelira, 12 iz Višnjana, 42 iz Poreča, 10 iz Žbandaja i Baderne te 52 iz župa Vrsar i Gradina obilježilo je tako i ove godine, zajedno s dijelom svećenika iz svog dekanata, mjesec listopad kao mjesec listopadskih marijanskih pobožnosti hodočašćem u to slovensko nacionalno marijansko svetište koje nije uobičajena destinacija istarskih hodočasnika.  

Slovensko narodno svetište Marije Pomoćnice na Brezju je slovensko Marijino narodno svetište. Brojni hodočasnici iznova otkrivaju tradicionalne načine hodočašćenja, pa Mariji Pomoćnici dolaze pješice. Čovjek putnik kreće na traženje po svetom putu kako bi uz napor i žrtve postigao svoj cilj i sreo se s Marijom, Majkom nade i utjehe. Hodočašće na Brezje za slovenski je narod jako značajno pa mnogi još i danas nakon zavjetovanja na Brezje stignu pješice. No, Marija Pomoćnica zauzima važno mjesto i u srcima drugih europskih naroda – Hrvata, Austrijanaca, Talijana i Mađara. Hodočastiti pješice na Brezje danas je velika odluka u životu svakog hodočasnika.

Brojne skupine završe svoje hodočašće upravo kod Marije Pomoćnice. Hodočašća župa lijep su događaj koji još više može povezati župu i duhovno obogatiti pojedince i cijelu zajednicu, piše na hrvatskom prijevodu web stranice tog slovenskog svetišta gdje se ujedno citira i riječi Svetog oca Ivana Pavla II. koji je 17. svibnja 1996. hodočastio u Brezje, »hodočašćenje je odraz našeg života, a hodočasnička svetišta odraz su nebeskog Jeruzalema.«

Brojni hodočasnici pričaju o događajima koja su im se dogodila u vrijeme posjeta svetištu ili nakon preporuke Mariji Pomoćnici, piše dalje na stranicama svetišta. Prvi slučajevi čudesnih ozdravljenja dogodili su se 50 –ih godina nakon uspostavljanja božjeg puta, a i danas se događaju više ili manje posvjedočeni slučajevi. Na Brezju se svakodnevno događaju čuda preobraćenja pri ispovijedi, kad tisuće vjernika traže mir srca i Božjim ga posredovanjem i prime.

Mariji Pomoćnici u zahvalu i preporuku svake se subote nakon večernje mise (od Bijele nedjelje do Svih svetih) održava procesija sa svijećama. Već sat ranije u tišini časti se Presveto, a zatim se moli serafinsku krunicu. U večernjoj procesiji sudjeluju slovenske župe. Za vrijeme procesije nose se  svjećice koje ručno izrađuje kartuzijanski fratar, što još pridodaje molitvenoj povezanosti, pojašnjeno je na web stranici svetišta gdje se može pronaći još mnoštvo zanimljivi informacija i podataka. (txt; Tiskovni ured, foto: G. Abrami)

  • 112
  • 120
  • 128
  • 134
  • 140
  • 141
  • 147
  • 155
  • 161
  • 179
  • 180
  • 181
  • 183
  • 187
  • 191
  • 272
  • 273
  • 274
  • 276