Prezentirana arheološka istraživanja o drevnim sakralnim zdanjima u Puli

U povodu Dana sv. Mihovila prof. dr. Klara Buršić Matijašić održala je predavanje o arheološkim istraživanjima na istoimenom pulskom brdu koje pripada Mjesnom odboru Gregovica, a s kojim je povezan čuveni Dante Alighieri.

Na tome se mjestu nalazila, u povijesnom kontekstu veoma značajna, opatija Sveti Mihovil na brijegu nad Pulom koja je sagrađena u bizantskom razdoblju. Do danas su sačuvani samo pragovi vrata ove opatije i nalaze se u pokrajnjoj lađi pulske katedralne crkve te služe kao pokrajnji portal.

Javno predavanje pod nazivom "Arheološka istraživanja na brijegu Sv. Mihovila 2018/2019'' u organizaciji Mjesnog odbora Gregovica i Istarskog povijesnog društva održano je u srijedu, 02. listopada 2019. u zgradi Filozofskog fakulteta, u dvorani Slavka Zlatića.

- Sveti Mihovil je jedno od brda koja okružuju Pulski zaljev, a na nadmorskoj visini od 32,14 metara nalazi se austrijska tvrđava sv. Mihovila izgrađena u razdoblju od 1851. do 1854., kao dio sustava obrane austrijske ratne luke. Prilikom gradnje utvrde uništeni su tada posljednji vidljivi ostaci benediktinskog samostana koji se u izvorima prvi put spominje 990. godine. U sklopu samostana nalazila se bazilika sv. Mihovila i grobna kapela sv. Klementa, izgrađene u vrijeme cara Justinijana iz šestog stoljeća, kaže Buršić Matijašić, dodavši da je, prema nedovoljno dokumentiranoj predaji, u samostanu oko 1320. godine boravio čuveni talijanski književnik Dante Alighieri, što se spominje u devetom pjevanju njegovog "Pakla".

U Preradovićevoj ulici u blizini pronađeni su podzemni grobovi i na vidjelo su izašli dijelovi ljudskih kostiju. Javnost je tada iznova zagolicala priča o velikom groblju u Puli koje Dante spominje u svojoj "Božanstvenoj komediji", a koje bi moglo biti upravo groblje u Preradovićevoj.

O Danteu i Puli već se ranije pisalo. Dok je po nekima upravo Pula inspirirala Dantea za "Pakao", kao i brdo sv. Mihovila koje spominje u devetom krugu pakla. Po drugima Dante je boravio u Puli tek neposredno prije smrti, već bolestan. No, precizna veza Dantea i Pule nije nikada dokumentirana. Budući da spominje Pulu u svom "Paklu", možda i postoji mogućnost da je tu boravio negdje oko 1300., a ne tek 1320., godinu dana prije smrti. Možda je bio i u Puli dva puta, no upravo ta poveznica s Pulom i tim brdom može biti razlog da se povjeruje da je Dante zbilja ovdje pronašao inspiraciju za svoje najpoznatije djelo., rečeni je, uz ostalo na predavanju. 

Još o istoj temi:

U bizantsko je doba (VI.-VIII. stoljeće) podignuta opatija Sveti Mihovil na brijegu nad Pulom, izvan gradskih zidina (extra muros Polenses), na mjestu kasnije tvrđave svetog Mihovila. Uz nju je postojala bizantska bazilika svetog Mihovila arkanđela s trima lađama i trima apsidama u svakoj lađi, dimenzija 18×10 m. Uz opatiju se nalazila i crkva svetog Klementa mučenika na brijegu iz IX. stoljeća. Opatija se spominje u jednom pismu iz 990. godine na sljedeći način: in civitate Polae, in domo sancti Michaelis, ubi est monasterium. Budući da je opatija imala dvije crkve, ponekad se naziva i opatijom svetih Mihovila arkanđela i Klementa mučenika, odnosno abbatia sanctorum Clementis et Michaelis. U crkvi svetog Klementa mučenika sahranjen je svrgnuti ugarski kralj Salamon Arpadović. Oko postanja ove opatije Kandler je iznio izdvojeno mišljenje da je u VI. stoljeću njome upravljao Red svetog Bazilija, pa od 1015. godine kamaldolezi koji su do XIII. stoljeća živjeli po Pravilu svetog Benedikta. De Franceschi smatra da su opatijom oduvijek upravljali montekasinski benediktinci. Benediktinskom ju nazivaju pape Nikola IV. godine 1290. i Klement VI. godine 1343. (ordinis sancti Benedicti). Patrimonij opatije obuhvaćao je područje sjeveroistočno od Pule (Rumijan, Nezakcij, Valturu, zaljev i pristanište Budava) te gradska zemljišta i zgrade u Puli. Godine 1030. porečki biskup Engelmar priključio mu je porečku opatiju svetog Kasijana, a 1118. plemić Sigfrid i žena mu Jelica darovali su opatiji crkvu svetog Petra koja se nalazila blizu porečke opatije svetog Kasijana. Radi ovih imanja na području Porečke biskupije opatija svetog Mihovila podavala je biskupu Poreča kruh, vino i meso. Sveti Mihovil imao je tada svojega pravnog zastupnika. U XIII. stoljeću opatija se spominje u ugovorima o najmu, a 1290. godine papa Nikola IV. sudio je monahu Leonu iz ove opatije jer je simonijom svojih rođaka preuzeo upravu nad ovom opatijom. Godine 1318. spominje se F(rater) Nicolaus Abbas sancti Michaelis prope Polam koji je bio rektor porečke crkve svete Barbare mučenice. U XIV. stoljeću opatija opada u svojoj moći. Godine 1321. kao izabrani povjerenik dvojice preživjelih monaha, opat iz Svete Marije imenovao je Nikolu opatom Svetog Mihovila. Godine 1330. imanje Sveti Mihovil nakratko je dano u komendu i u najam za 45 zlatnih forinti godišnje. Spominje se da je u ovoj opatiji nakratko mogao boraviti Dante Alighieri. Opatija je obnovljena u XV. stoljeću i odmah potom napuštena. Kao posljednji redovnik, od 1456. godine, bilježi se Juraj Šimunov de Capitaneis. Nakon njezina napuštanja opatija je predana u komendu pulskom biskupu Mojsiju de Buffarolibusu. Papa Pavao II. godine 1470. oduzeo je redovničku upravu ovoj opatiji. Svetim Mihovilom neko je vrijeme upravljao kaptol u Mlecima, ali su ga do XVIII. stoljeća držali različiti crkveni dostojanstvenici kojima je nosio prihod od otprilike 100 dukata godišnje. Sveti Mihovil smatrao se jednom od najuglednijih i najimućnijih opatija u Istri. Samo opatijsko zdanje imalo je klaustar, lože i veliku cisternu. Većina očuvanog dijela opatijskog arhiva (od 1786. godine) nalazi se u mletačkoj Biblioteci svetoga Marka. Pragovi vrata ove opatije nalaze se u pokrajnjoj lađi pulske konkatedralne crkve te služe kao pokrajnji portal. (cit. I. Milotić, „Crkva u Istri“)

 

 

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.