O svetkovini Presvetog Trojstva, u nedjelju, 30. svibnja 2021. godine, na cesti nedaleko sela Marići i Modrušani, na rubnom dijelu Župe Kanfanar u smjeru Župe Svetvinčenat, blagoslovljena je nova kapelica krajputašica. Kapelicu, posvećenu Presvetom Licu Isusovu, blagoslovio je kanfanarski župnik vlč. Joško Listeš. U realizaciji projekta njezine izgradnje sudjelovao je veći broj vjernika iz obližnjih župa, a spitirus movens te lijepe ideje bio je Anton Meden iz Udruge Dvegrajci iz Kanfanara, udruge koja djeluje s ciljem očuvanja, promicanja i valorizacije kulturnog i prirodnog nasljeđa. Savjetodavnu i logističku ulogu u realizaciji projekta imao je Ivan Karlović iz sela Karlovići. U gradnji su sudjelovali Serđo Krizmanić, Miro Marić, Giuliano Modesto s bratom i ocem, Marčelo Starčić te Dorijano Selar.  Kapelica je izgrađena nedaleko mjesta gdje je  do polovice Šezdesetih godina prošloga stoljeća postojala jedna  drevna kapelica, koja je uništena prometnim udesom. Nova kapelica izgrađena je na privatnom posjedu uz suglasnost vlasnika. Blagoslovu kapelice nazočilo je sedamdesetak osoba, događaj je glazbeno uzveličao Župni zbor iz Kanfanara, a Meden se je tom prigodom okušao i u solističkoj izvedbi na gitari.

Na izgradnju kapelice Meden je potaknut kada je od Marija Jelenića iz obližnjeg sela dobio kameni vijenac s nekadašnje kapelice sv. Roka, vijenac koji donosi simbole Presvetog Trojstva, dva lica s raspelom u sredini, te latinski natpis „In te, Domine, speravi, non confundar in etern“. Nova kapelica dimenzija je 100x150x220cm, zidana je i prekrivena kamenom. U oknu kapelice dominira gipsani odljev Presvetog Lica Isusova kojeg je izradio osobno Anton Meden. Lice je posvema bijelo a samo su oči koloristički naglašene, te je uokvireno tamnom aureolom od crvenog granita. Od ostalih ornamentalnih elemenata kapelicu resi hrvatski pleter, a kamena baza nadsvođenog djela donosi riječi „Ljubav, vjera, nada“.

 

Prije početka izgradnje bilo je potrebno očistiti teren koji je bio zatrpan velikom količinom kamena i drvnog materijala za što su se pobrinuli lokalno komunalno poduzeće i privatni poduzetnici. Također kao donacija dobiveni su ogradni kameni blokovi te zemlja koja je dopremljena kako bi se uredio okoliš sadnjom prigodne vegetacije. Posađeno je mlado stablo ladonje, u spomen na nekadašnjeg kanfanarskog župnika vlč. Marka Zelka, kojeg su na ladonji na kanfanarskom trgu objesili nacisti tijekom Drugog svjetskog rata. Nakon njega župu Kanfanar bio je preuzeo naš blaženi Miroslav Bulešić.

Nakon što je vlč. Listeš uz prigodni nagovor i molitvu blagoslovio kapelicu, Meden je okupljenima izložio kronologiju realizacije projekta, zahvalivši svima koji su na bilo koji način sudjelovali u nastanku, povratku tog obilježja postojanja pučke pobožnosti, vjere, na tome mjestu, na razmeđi kanfanarskog i svetvinčentskog kraja. Meden je tu kapelicu učinio u spomen na jednu privatnu objavu iz prve polovice prošloga stoljeća. Zahvalio je tvrtkama i poduzetnicima koji su bili donatori: Općina Kanfanar, Komunalno poduzeće iz Kanfanara, Kamen Pazin,  Tomišić beton, Marić Enio i Boljunčić Mladen i drugi. Istaknuo je da je sav radi i sav materijal koji je bio potreban dobiven kao donacija, „svi su radili volonterski, iz ljubavi prema Kristu i prema vjeri, a najveća je nagrada svima to što nas je sudjelovanje u realizaciji te kapelice zbližilo, pod okriljem Kristova pogleda.” “Intencija gradnje kapelice bila je i zbližavanje i zajednička suradnja Župe Kanfanar, Župe Žminj te sela Modrušani i okolnih sela što se ispostavilo kao pun pogodak.”, zaključio je Meden.

 

(Txt: G. Krizman, Foto: N. Peteh, D. Meden, Udruga Dvegrajci)

U župnoj crkvi sv. Bartola u Roču otkriveni dosad nepoznati srednjovjekovni zidni oslici. Pronađena su dva slikana sloja. Jedan raniji, iz doba izgradnje crkve, u 15. stoljeću, te jedan kasniji. Otkriveni su i grafiti na latinici i glagoljici,od kojih je najstariji iz 1573.
Preliminarnim istraživanjima u svetištu župne crkve sv. Bartola u glagoljaškom gradiću Roču, u Buzetskom dekanatu na sjeveru Porečke i Pulske biskupije, ispod slojeva žbuke i boja za zidove, otkriveni su dosad nepoznati srednjovjekovni zidni oslici. Izvedeni su u fresko tehnici, a postoje dva sloja, iz dva perioda. Iz starijeg sloja zasad je vidljiv naslikani, pretpostavlja se, posvetni križ u crvenkastom tonu, a kasniji sloj donosi figurativne prizore bogatoga kolorita koji je karakterističan za opus srednjovjekovnih istarskih fresaka.

 1390802
Na nadvratniku ulaza u južnu sakristiju na osliku su pronađeni natpisi pisani glagoljicom i latinicom, koji su nastali neposredno ili u kasnijim periodima nakon nastanka fresaka. Na istome su zidu sondom za sada otkrivene tri figure, izuzetno dobrog stanja očuvanosti.
Na konferenciji za medije koja je održana u srijedu, 28. travnja 2021. u poslijepodnevnim satima u ročkoj župnoj crkvi to novo otkriće predstavili su: ravnateljica Hrvatskog restauratorskog zavoda Tajana Pleše, voditeljica radova u ročkoj crkvi Azra Grabčanović, stručnjak za fresko slikarstvo Toni Šajina, zamjenica gradonačelnika Buzeta Ana Pernić, kancelar Porečke i Pulske biskupije mons. Sergije Jelenić te ročki župnik vlč. Josip Mašina.

 1390812
Pernić je istaknula da je do otkrića došlo nakon što se krenulo u preliminarna istraživanja prije planirane restauracije župne crkve, već pri prvim sondiranjima u kasnogitičkom prezbiteriju otkriveni su vrijedni zidni oslici iz više faza. „Današnji dan iznimno je značajan za cijelo područje Roča i Buzeta, za povijest, kulturu, baštinu i identitet ovog područja, rekla je Pernić istaknuvši kako su ovi vrijedni nalazi osim znanstvenih krugova i šire javnosti iznenadili i obradovali i žitelje Roča, ponosne baštinike njegove glagoljaške povijesti. Napomenula je da su sredstva za prvu fazu istraživanja ovih otkrića osigurana iz proračuna Grada Buzeta i Istarske županije, Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost, sveukupno četrdeset tisuća kuna. Izrazila je zahvalnost Ministarstvu kulture i medija za financijsku potporu te Hrvatskom restauratorskom zavodu na čelu s ravnateljicom Tajanom Pleše koji su prepoznali važnost programa obnove te crkve uvrstivši ga u svoj program. Izrekla je zahvalnost nadležnom pulskom konzervatorskom odjelu, Biskupiji, kancelaru mons. Jeleniću i župniku Mašini što su prihvatili taj zajednički projekt. Poželjela je svima uspješan rad, a mještanima Roča i župniku puno strpljenja.

 1390824
Ravnateljica HRZ Tajana Pleše izrazila je zadovoljstvo, općenito radom u Istri, zbog dobre suradnje svih subjekata koji imaju udjela u radu na očuvanju te vrijedne baštine. Naglasila je uspjeh projekta istraživanja i valoriziranja istarskih fresaka, napose realizacijom Kuće freska u Draguću. Ondje je samo ishodište Puta freska i od tamo je krenula cijela priča oko valoriziranja fresaka s konačnim ciljem njihovog uklapanja u kulturno-turističku ponudu ne bi li se ljudi čim bolje upoznali s baštinom, jer baštinu se najbolje čuva kada ju se upozna, istaknula je. Istarske se freske već dugo istražuju i svaki novi nalaz predstavlja golemo oduševljenje pa je stoga ovo zaista „dragulj u kruni istarskih fresaka“. Nadamo se da ćemo vrlo skoro znati mnogo više o ovom otkriću i da ćemo to moći vrednovati. 1390878
Kancelar Porečke i Pulske biskupije mons. Sergije Jelenić istaknuo je da je bogatstvo zidnog slikarstva odlika ročkoga kraja. Podsjetio je da se freske nazivaju i „Biblijom za siromahe“, no to je zapravo velika vrijednost. „Vesele nas otkrića do kojih se je došlo, a bit će još veće veselje kada ljudi budu mogli dolaziti ovdje vidjeti što su prethodne generacije kroz povijest činile. Izvor svega je dobrota, plemenitost i ljepota, to je ono što je potaklo ljude onoga vremena da crtaju, da stvaraju, da izražavaju, a izvor svega bila im je vjera. Vjera je dala te slike, vjera je izgradila ove crkve, vjera je i sačuvala ove crkve i sve one vrijednosti koje su u unutra. Danas je na nama svima, koliko se možemo uključiti, da uistinu sačuvamo ono što su nam drugi učinili i ostavili. Zaključio je prenijevši pozdrave apostolskog upravitelja mons. Dražena Kutleše koji je poručio svoju spremnost da se, zajedno s ostalim institucijama uključi, koliko bude potrebno, kako bi ta crkva zasjala u svom negdašnjem sjaju.
Okupljenima se je obratio i župnik Josip Mašina koji je u ime župe i župljana zahvalio konzervatorskom odjelu u Puli, Hrvatskom restauratorskom zavodu i Gradu Buzetu. Izrazio je oduševljenje, svoje i svojih župljana, ovim otkrićima. Rekao je da ga je dirnula duhovna pozadina fresaka, iz kojih je vidljivo kako su ljudi to radili s jednom ljubavlju koja je dolazila od Boga. Izrazio je nadu da će prezbiterij u što kraćem roku zasjati prvotnim sjajem.

 1390883
Azra Grabčanović, iz štuko odjela pri HRZ, voditeljica radova u ročkoj crkvi, je rekla kako je angažirana kao voditelj radova na štuko dekoracijama, no kako su kroz početak samih radova otkrivene freske, zamolila je za suradnu kolegu iz Odjela zidnog slikarstva Tonija Šainu. On je istaknuo kako su freske pronađene već prvoga dana radova. Napomenuo je da crkva ima dva slikana sloja. Prvi oslik, pretpostavlja se, iz doba gradnje svetišta, donosi posvetne križeve. Na svodovima je oslik puno bolje sačuvan nego na zidovima. Potrebno je provesti detaljno čišćenje kako bi se mogli prepoznati prikazani sveci. Osim fresaka pronađeni su natpisi, grafiti na glagoljici i na latinici u kojima su upisane i određene godine što olakšava datiranje nastanka fresaka. Ovisno dinamici posla i o financijama moglo bi se očekivati nastavak istraživanja u idućoj godini, a namjera je otvoriti što više sondi kako bi se utvrdio stupanj očuvanosti fresaka.
Šaina je nadalje istaknuo kako je ovo vrlo značajno otkriće jer nema puno takvih oslikanih svetišta u Hrvatskoj, a u Istri ih ima samo nekoliko, u Pazinu, u Lovranu i po onome što se za sada vidi ovi oslici nalikuju tamošnjima pa možemo očekivati veoma lijep nalaz.

 1390891
Grabčanović je o štukaturama rekla da postoji nekoliko naknadnih naličja koja su kroz stoljeća nanesena na izvorni sloj. Zanimljivo je da se još uvijek otkrivaju novi elementi, obzirom da je crkva građena slojevito: prvenstveno je u romaničkom stilu, preko gotike pa sve do današnjeg doba.
Postoje određene indicije da bi se zidni oslik mogao pripisati slikarskoj radionici s kraja 15. stoljeća, no te će pretpostavke potvrditi ili opovrgnuti daljnja istraživanja, jer tek će se otvaranjem većih sondi sa sigurnošću moći utvrditi o kojem se umjetniku i kojem periodu točno radi. (G. Krizman)

 

 

Foto HRZ:

 

 

Turistička zajednica Žminj priredila video i besplatnu online knjigu „Vazmene užanci“

O blagdanu Bogojavljenja nekoć se su se u mnogim krajevima Istre Božić i Nova godina čestitali koledvom ili kolejanjem. Tijekom vremena taj je običaj u mnogim mjestima iščeznuo, ali srećom zadržao se u Kaldiru i Gologorici, gdje kolejani još uvijek po staroj užanci sumještanima čestitaju Božić i Novu godinu. Nažalost zbog epidemiološke situacije ove se godine neće koledvati.

Kaldirski kolejani noću uoči Bogojavljanja ili Sveta tri kralja, koji se slavi 6. siječnja, susjedima, sumještanima koledvom čestitaju Božić i Novu godinu. Stari ritual izvode tri kralja - Gašpar, Melkior i Baltazar, predvođeni svjetlećom zvijezdom, poput one koja je trojici biblijskih kraljeva s Istoka pokazivala put prema betlehemskoj štalici u kojoj se rodio Isus, u pratnji zbora kojem se od kuće do kuće pridružuju žitelji. Koledva ili kolejanje traje cijelu noć, odnosno dok se ne obiđu sva domaćinstva na Kaldirštini i svima ne čestitaju Božić i Nova godina.

Pohod započinje obredom blagoslova vode u župnoj crkvi sv. Ivana u Kaldiru, nakon čega Sveta tri kralja kreću na put po Kaldirštini. Prema tradiciji kolejani zastaju pred svakim domom da domaćinu i njegovoj obitelji čestitaju Božić i Novu godinu. "Kolejani su u Kaldiru bili od vajka, od starine", rekao mi je u jednoj prigodi Marino Laganis koji je 1969. obnovio ovu tradiciju. Koliko sjećanja sežu, nekada su tri kralja kaldirskih kojelana predstavljali Marinov otac, sakristan, Joakim Laganis, Petar Štefanić i Liberat Bertoša. Za koledve 1949. došla je u Kaldir milicija, a "kraljevi" su bili pozvani na sud. Nakon toga u kolejane se nije išlo, ali ne može se potvrditi jesu li kolejani i službeno bili zabranjeni ili su ljudi od njih odustali zbog straha ili zato da ne dođu u probleme s vlastima.

Prema sjećanju Marina Laganisa, na Viliju Bojžu (Badnjak) 1968. on se našao u Cvitkima kod Konstantina i Pjera. Tamo je bio i župnik Ivan Gallo koji ih je poticao da ožive kolejane. Konstantin je župniku odgovorio: "Lako, a ča ko nas poberu". "Ako ste vi kapac to organizirat do Tri kralja, ja ću dat dva metra kobasic“, odgovorio je župnik mladićima. "Dobro gospodìne, ćemo doć po njih", odgovorio je Marino župniku. Konstantin je podržao Marina, a on je predložio da u kolejane pođu njegov otac, barba Pjero i Liberat, da ih upute kao to treba izvoditi. "I tako smo se skupili ja, Nini Klarić, Ive Fero, Karlo Beletić, Nini Dantinjana, nas 10 do 15 ljudi. Nismo bili ubučeni kao kraji i nosili smo zvizdu petokraku od harte pa se bila užgala. Ja san je bi napravi u jedno popodne, a da sviti stavili smo jenu sviću od voska u nju. Najprvo smo obašli Kaldir, a oniput okolna sela. Kantali smo "Sa istoka smo tri kraja", "Noi siamo i tre re", "Ta svitla zvizda" i još nike pjesme ča nas je tu poli nas vadi pokojni plovan Antun Prodan. Potle kada su kolejani šli u Zagreb su petokraku zvizdu gambijali za ovu", pripovijedao mi je Marino Laganis. Od tada, od 1969., duže od pola stoljeća kaldirski su kolejani prešli u tradiciju.

Kolejani izvode stare napjeve poput "Ta svitla zvizda gori gre", kako pjevaju Kaldirci, ili "Svitla zvizda izašla", kako se pjeva u Gologorici. To su zapravo varijante iste pjesme "Ta zvijezda ta je van zašla" koju pjevaju koledari gradišćanskih Hrvata, a srodan napjev objavljen je u prvom izdanju "Cithare octochorde" 1701. godine, koju je u Beču najvjerojatnije dao tiskati zagrebački kanonik Toma Kovačević i sadrži više gregorijanskih i pučkih napjeva. U tom djelu sačuvani su pučki napjevi sa samog početka 18. stoljeća, pa i ranije. Zahvaljujući kolejanima iz Kaldira i Gologorice u Istri su sačuvane i ove vrlo stare hrvatske pjesme. Stoga se kolejani mogu smatrati najstarijim istarskim folklornim izričajem. Kolejani iz Kaldira uspješno su nastupili na 35. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 2001. i na 1. međunarodnom festivalu jaslica i božićnih običaja u Hrvatskoj "Mirisi, zlato i tamjan - Božić u Dubrovniku" 2005. godine. Kaldir i Gologorica svakako zavrjeđuju nastupe na njima - oni predstavljaju najsjajniji dragulj u istarskoj folklornoj baštini. (Napisao i snimio: Mirjan Rimanić, uz dopuštenje preuzeto sa fb profila)

Istaknuto

 

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.