1490076Homilija zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića na biskupskom ređenju mons. Milana Zgrablića, 25. lipnja 2022. u zadarskoj katedrali sv. Stošije.

Preuzvišeni Apostolski nuncije, draga braćo nadbiskupi i biskupi,
Dragi imenovani koadjutore zadarski mons. Milane Zgrabliću,
Preosvećeni gospodine Nikodime, poštovani redovnički poglavari i poglavarice,
Uvažena Rektorice i prorektori Sveuličišta, predstavnici državnih, županijskih i gradskih vlasti,
Preuzvišeni suposvetitelji nadbiskupe Dražene i biskupe Ivane,
Draga rodbino nadbiskupa Milana, braćo svećenici, bogoslovi i sjemeništarci,
Braćo i sestre u Kristu!

Uz srdačnu dobrodošlicu svima koji ste iz bliza i iz daleka došli danas u Zadar, želim da se ovdje osjećate doma. Talijani i Nijemci za katedralu vele da je „Dom“ i „Duomo“. I nama je ta riječ razumljiva, jer podsjeća na ono „osjećati se doma“ i „po domaću“. Kako se ne „osjećati doma“ u sjeni ove katedrale koja je „majka svih zadarskih crkava“. U društvu majke uvijek je toplo i prijateljsko ozračje. To se osjeća i u ovoj veličanstvenoj katedrali, bilo da je gledamo s pročelja, s matroneja, s ulaza, iz svetišta ili sa zvonika. Neka vas sve koji ste uspjeli ući u ovo sveto zdanje, kao i sve vas koji pratite događaj ređenja ispred i oko prvostolnice, Duh Božji obdari svojim darovima kako bi se u ovom svetom domu i oko njega osjećali „kod kuće“ i doma.

Znakoviti obred ređenja odvija se u ozračju predstavljanja koadjutora Milana, Papine bule imenovanja, dijaloga s ređenikom u formi devet pitanja i odgovora, a onda pomazanje svetim uljem koje je posvećeno u ovoj katedrali na Veliki četvrtak ove godine. Tim istim svetim uljem pomazivalo se krizmanike diljem Nadbiskupije, a prošlog tjedna pomazao sam i trojicu novih svećenika.

Biskup je pastir, učitelj i dobar razlučitelj

Sveti čin ređenja novoga biskupa podsjeća nas na Isusovo vrijeme kad je birao prve učenike i apostole. A u tom procesu izbora biskupi su nasljednici apostola, pa „ući u apostolsko nasljedstvo“ znači ući „u borbu za Isusovo evanđelje“ i biti „revan pastir“ koji budnim okom prepoznaje i čita „znakove vremena“.

No, kao „pastir i učitelj“ biskup nije nikada sam. Svećenici i Bogu posvećene osobe njegovi su prvi suradnici. A uz njih biskup računa i na zauzete vjernike laike, posebice na kršćanske roditelje koji su izvrsni odgojitelji svoje djece. Jer, nitko nije kadar tako umješno i spretno prenijeti djeci klicu vjere kao roditelji, pa ih valja poticati neka oduševljeno sudjeluju u tom svetom odgojnom zadatku.

No, biskup nije privatni vjernik, već javni svjedok vjere koji prosuđuje i obrazlaže što se ima vjerovati. Od njega se očekuje da bude „jasan smjerokaz i razlučitelj“ između krivih i istinitih stavova i nazora. Ne smije pritom imati straha i bojati se kritike, već preuzeti ulogu proroka. On je, naime, i „vidljivi garant jedinstva partikularne Crkve“. Da bi to mogao odgovorno izvršiti, potrebna mu je duhovna i svaka druga potpora. Zato je u „jutarnjoj propovijedi“ prije pola godine Papa Franjo rekao da su „biskupi stupovi Crkve za koje vjernici moraju moliti” da bi „s osmijehom oca stvarali ozračje opuštenosti i sigurnosti“ (22. siječnja 2022.).

Biskupove tri prepoznatljive ljubavi

Čuli smo u Evanđelju po Ivanu kako Isus veli apostolima da su „prijatelji njegovi“ i da ih je izabrao da idu i rod donose“ (Iv 15, 17). Ove je riječi kao svoje biskupsko geslo odabrao koadjutor Milan.

Kad Isus veli apostolima da su njegovi prijatelji, po čemu ćemo to prepoznati? Odgovor se nalazi u „tri velike ljubavi“ koje svaki ređenik, svećenik i biskup, treba posjedovati u svom „vjerničkom inventaru“.

To je najprije ljubav prema euharistiji s kojom je neraskidivo vezan i pozvan biti „alter Christus“, Kristu u svemu sličan i suobličen s njime. A euharistija mu je izvor snage, njegova utjeha i nagrada.

Drugu svoju ljubav on njeguje prema Mariji, majci svećenika. Jer, biti Isusov učenik istovremeno znači biti Marijino odano dijete. U činu svetoga Reda Marija posvaja ređenika, ljubi ga i prati kao svoga Sina. Stoga je marijanska dimenzija duhovnosti presudna za plodonosni život i rad svakog ređenika.

Treća ljubav ide prema Pastiru sveopće Crkve, prema Svetom Ocu Papi. Mnogo je svetaca koji su se u tome osobito isticali, poput Katarine Sijenske koja je Papu nazivala „slatkim Kristom na Zemlji“.

Sv. Franjo je na koljenima tražio njegov blagoslov za svoj red, a sv. Ignacije Lojolski je svojim članovima naložio poseban „četvrti zavjet poslušnosti Papi“.

Naš bl. Alojzije Stepinac postao je mučenik vjernosti Rimskom biskupu, a blaženi Ivan Merz utisnuo je brojnim generacijama mladih hrvatskih katolika osobitu ljubav prema Papi.

Biskup – Božji čovjek, obdaren osobitim vrlinama

Mi ćemo doskora nazočiti otajstvenom događaju u kojem Gospodin po riječima i gestama Crkve izvodi čin ređenja. A geste su pune simbolike i značenja. Otvorena knjiga evanđelja nad glavom ređenika s prigodnom molitvom Crkve jasna je poruka i želja neka Riječ Božja prožme cijelo biće kandidata, „od glave do pete“, da bi postao i ostao potpuno Božji. I u cijelosti se identificirao i suobličio s Kristom, pa s apostolom Pavlom mogao ponavljati: „Ne živim više ja, nego Krist živi u meni“.

U evanđeoskoj paraboli o „slugama kojima gospodar povjerava upravu nad svojim imanjem“ nalazimo među glavnim odlikama pohvalu za njihovu „vjernost u upravljanju“ (Lk 19, 11 – 27).

Crkva koju se povjerava pojedinom biskupu nije „njegovo vlasništvo“, već „Božje imanje“ kojim valja odgovorno upravljati. Pri tome se ne smije „ljude vezati uza se“, niti „tražiti prestiž, moć i slavu“, već povjereno stado voditi Kristu i biti vjeran u povjerenom poslu i zadatku.

Uz potrebnu vjernost u povjerenom zadatku traži se i visoki stupanj razboritosti u upravljanju onim što nam je Providnost povjerila.

Mudrost nije ni snalažljivost, a ni domišljatost. Grčka filozofija ubraja mudrost među temeljne kreposti, a obuhvaća svijest odgovornosti, poniznosti, zahvalnosti i nadasve strahopoštovanja i pozornosti. Ona se ne ravna emotivnim porivima koji često „zamagljuju stvarnost“ niti se opterećuje mogućim predrasudama, već svim silama svoga uma traga za istinom.

I treće što Isus navodi među odlikama koje imaju resiti dobrog upravitelja jest dobrota… „Slugo dobri vjerni, uđi u veselje Gospodara svoga“. Tako je Isus pohvalio slugu koji je dobro upravljao s povjerenih pet talenata. Dobrota je odlika nutarnje povezanosti s Gospodinom, s Isusom, našim učiteljem koji je Put, Istina i Život. I što se više vežemo s njime, njegova nas dobrota formira i preobražava, pa smo mu kadri suobličiti se i biti njemu slični.

Sve ovo spominjem jer svakom biskupu, a posebice sada koadjutoru Milanu, potrebna je odana molitva, iskrena pomoć i podrška ove Nadbiskupije, posebice pomoć i podrška svećenika, Bogu posvećenih osoba, zauzetih vjernika laika, obitelji i mladih, starih i bolesnih.

I dok on ponizna srca i spremna duha ponavlja riječi psalmiste kako „dolazi vršiti volju Božju“, živo se nadam da će uvijek osjećati našu ljubav, poštovanje i molitvenu potporu, da bi izvršio poslanje što mu je u svitku životne knjige Svemogući davno odredio. Duh Gospodnji je na njemu i šalje ga da rod donosi, da iscjeljuje srca slomljena i naviješta godinu milosti Gospodnje. Jer, Gospodinova su vremena i vjekovi. Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.

✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

Zadar, 25. lipnja 2022.

(Foto: G. Krizman)

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.