Božićnu misu u pulskoj katedrali predvodio je biskup u miru mons. Ivan Milovan, uz koncelebraciju katedralnog župnika vlč. Rikarda Lekaja.

Ove je godine posebnost božićne mise u pulskoj katedrali bila nazočnost prevoditeljice za znakovni jezik; misi su, naime, po prvi put organizirano nazočili članovi Udruge gluhih i nagluhih Istarske županije.

Biskup je na početku prigodne homilije istaknuo  kako Bog postaje ljudskim djetetom kako bismo ga mogli voljeti i prihvatiti.

U misnim čitanjima uvijek nas iznova dirnu riječi „jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“. Neizbježno navire pitanje, kako bi se stvari bile odvijale da su Marija i Josip pokucali na moja, na naša vrata? Da li bi bilo mjesta za njih?, potaknuo je biskup okupljene na promišljanje. Evanđelist Ivan, misleći na kasniji Isusov život, već je tada napisao „Svojima dođe, ali njegovi ga ne primiše.“

Iako Bog uvijek kuca na vrata naših misli i srdaca mi ljudi uvijek nađemo neku izliku da ga udaljimo od sebe. Prečesto smo sebični, zatvoreni u sebe i samodostatni, zanima nas najviše ono materijalno i ugodno, pa nemamo ni vremena ni otvorenosti za Boga ni za brata čovjeka. Kao da nam Bog ni ne treba, kao da nam njegovo svjetlo ne treba kao putokaz života, upravo kao što je sv. Ivan napisao „ljudi su više voljeli tamu nego svjetlo jer im djela bijahu zla“. Doista oni koji žive u nepoznavanju pravoga Boga žive u tami u vezi bitnoga u životu. U mraku smo ako ne vidimo vrijednost svoga duhovnoga život kao zajedništva s Bogom. Tragična je ljudska samodostatnost koja odbacuje Krista, Božje Svjetlo, i Božju mudrost.

Sveti Pavao nas poziva „ne suobličujte se ovom svijetu nego se preobražujte obnavljanjem svoga načina razmišljanja“, podsjetio je mons. Milovan te istaknuo kako nam je potrebno obraćenje koje treba stići do dubine našeg odnosa sa stvarnošću, te je pozvao okupljene na molitvu Gospodinu kako bi postali pozorni na njegovu prisutnost, kako bi u svojoj nutrini našli mjesta za njega.

Ako iskreno i s vjerom slavimo rođenje svoga Spasitelja, mi se ne trebamo bojati za svoju sudbinu ni zdvajati nad budućnošću, s Kristom nemamo razloga za beznađe jer nismo stavljeni na milost i nemilost silama zla, rodio se naš Spasitelj, Brat i Suputnik koji nam pokazuje put u kuću Očevu, istaknuo je biskup Milovan.

Pozvao je okupljen vjernike da, kako nam to govori anđeoska pjesma „Slava na visinama Bogu“ daju hvalu i slavu Bogu jer „da nam On nije došao, što bismo mi ljudi uopće znali o Bogu kao Ocu punom ljubavi i smilovanja za nas? Tko bi nas poučio o našoj vrijednosti i dostojanstvu – slike Božje, djece Božje? Da se on nije pojavio kao Put, Istina i Život, tko bi nam pokazao put neugasive nade – kroz tamu grijeha patnje i smrti – u svjetlost vječnu? I dok nas zbunjuje njegova malenost u jaslama, s druge strane ohrabruje nas svjetlo koje blista s njegova lica. To svjetlo obasjava i našu najdublju nutrinu i sve naše životne pute. Božić nam je poziv d se odupremo tami naših grijeha i slabosti te se damo prosvijetliti ovim Svjetlom koje nam je došlo po rođenju Sina Božjega. Braćo i sestre, neka vam je svima sretan Božić u otvorenosti duše i savjesti i u otvorenosti srca i prijateljske ruke bratu čovjeku, zaključio je biskup Milovan.  

Misno slavlje pjevanjem je popratio katedralni zbor Uznesenja Marijina uz orguljsku pratnju Paole Batel, a dirigirao je Patrik Andreja.  

Pulska je katedralna župa ove godine za svetkovinu Božića nabavila devet novih figura za jaslice, visine 95 cm, koje su u prigodnoj scenografiji postavljen s desne strane prezbiterija.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.