Vazmeno bdjenje, na Veliku subotu, 15. travnja 2017., porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša predvodio je u porečkoj prvostolnici, Eufrazijevoj bazilici, u zajedništvu s katedralnim župnikom preč. Milanom Zgrablićem, vlč. Mladenom Pranjićem, studentom na Institutu sv. Ivana Pavla II. za brak i obitelj na Papinskom sveučilištu sv. Ivana Lateranskog u Rimu te đakonom vlč. Dejvisom Martinovićem. 

U homiliji mise bdjenja, biskup je izrekao sažetak Vazmenog trodnevlja, istaknuvši kako se bit svodi na kraju samo na to hoćemo li se opredijeliti za Isusa ili protiv njega. Pitanje je možda u kojem od svih likova spominjanih u misnim čitanjima ovih dana u Velikom tjednu se mi najviše pronalazimo. Očito smo se svrstali uz Isusa Krista jer se i večeras nalazimo na ovome svetom mjestu, rekao je biskup. I Isus zna da smo mi ljudi slabi i da ćemo pasti, kao što se to dogodilo sv. Petru, koji je zatajio Isusa tri puta. Ali Isus nam opet daje svoju ruku, podiže nas i daje novu priliku kao i Petru, istaknuo je propovjednik.

Biskup se nadalje osvrnuo na simboliku liturgije Vazmenog bdijenja, posebice na liturgiju svjetla, jer svjetlo raspršuje tamu i služi nam da bolje vidimo, da imamo orijentir u životu, kao što mornarima u olujama i tami svjetionik označava dobar smjer kretanja. Trebamo živjeti tako da se ne bojimo i da ne moramo skrivati naša djela u tami, jer ako nešto skrivamo, trebali bi se zapitati činimo li uistinu sve kako treba. I ova uskrsna svijeća koja simbolizira Isusa Krista, jest orijentir u našim životima. Kada ne znamo u kome pravcu krenuti, budemo li gledali u Krista, iako će možda biti teško, jer teško je nositi svoj križ, sigurno ćemo doći do pravoga puta, istaknuo je mons. Kutleša te pozvao okupljene vjernike da „molimo našega Gospodina da ostanemo vjerni tome putu i na kraju budemo sudionici njegova uskrsnuća i vječnoga života.“ (D. Martinović)