U subotu, 10. listopada, u mjestu Kringa, u središnjoj Istri, uz prigodnu svečanost, otkrivena  je spomen ploča na rodnoj kući mons. Bože Milanovića (1890.-1980.), svećenika, hrvatskog domoljuba i političkog stradalnika zaslužnog za sjedinjenje Istre s domovinom Hrvatskom.

Program je započeo svečanim koncelebriranim misnim slavljem koje je u križanskoj župnoj crkvi predvodio biskup u miru mons. Ivan Milovan zajedno s trinaest svećenika. Ovo je misa zahvalnica za život i veliko djelo mons. Bože Milanovića, kao i za sve pregaoce koji su velikodušno ugradili sebe, radom i trpljenjem, u opstojnost, održanje, svekoliku dobrobit hrvatskoga naroda u Istri od biskupa Dobrile, do poznatih i nepoznatih narodnjaka, rekao je biskup Milovan između ostalog u homiliji, te nastavio kako je to dan sjećanja na njih i daljnje zorenje i donošenje plodova svega njihova rada.

Mons. Boži Milanoviću Bog je podario dug život, čak 90 godina, i mnoge „talente“, život, zdravlje, odgoj, inteligenciju, upornost, hrabrost, razboritost, a on je, možemo reći, te talente razvio i iskoristio, te tako svoj život ispunio i učinio ga plodnim: od prvih gimnazijskih mladenačkih zanosa, okupljanja mladih, do cjeloživotnog svećeničkog pastoralnog, prosvjetnog pa i političkog rada, u tim izuzetno teškim režimima fašizma i komunizma.

Mnoga naša sjećanja na mons. Milanovića živa su i nezaboravna a osobito neke njegove poznate izjave: „Nikada vremena nisu tako teška da bar nešto ne bismo mogli učiniti za narod.“; „Nikada ne odustati, nego slijediti - mudro, razborito, i prema pruženim mogućnostima - od borbe, zalaganja pa čak i razboritih rizika.“; „Naše zalaganje ide uvijek za: pravdu, jednakopravnost i dostojanstvo.“

Mons. Božo Milanović zalagao se za jednakopravnost našeg hrvatskog naroda i tu tom je smislu njegovi napori bili nastavak nastojanja biskupa Dobrile. „Svi smo mi jednaki pred Bogom, imamo ista prava.“, govorio je.

Poštovani sudionici ovoga skupa, pozivam sve da damo svoj doprinos u ovom vremenu za mudro, zauzeto i uporno zalaganje za obitelji, za opće dobro, narod i domovinu, zaključio je biskup Milovan.

Na početku misnog slavlja župnik, vlč. Stipan Bošnjak, je pozdravio predvoditelja, svećenike i redovnike, predstavnike DBHZ - Zmajskog stola Pazin, predstavnike mjesne vlasti i sve okupljene. Posebna mi je čast pozdraviti obitelj pokojnog mons. Bože Milanovića u osobi gospodina Stanka Milanovića. Okupili smo se u ovoj crkvi na sv. misi i molimo za pokojnog mons. Božu Milanovića, sjetimo se njegova rođenja i krštenja u ovoj crkvi, sjetimo se njegove 35 obljetnice smrti kao i 70 godina od izdanja „Čitanke“ za pučkoškolce, istaknuo je župnik. Dozvolite mi, nastavio je, da se poslužim riječima mons. Josipa Palvlišića, riječkog nadbiskupa, Milanovićeva bliskog prijatelja i dugogodišnjeg suradnika, koje je izrekao u oproštajnom govoru na pogrebu pokojnog mons. Milanovića:

„Danas smo tu da odamo počast tom čovjeku, dosljednom kršćaninu, katoličkom svećeniku, borcu za narodna  prava, rodoljubu koji je s majčinskim osjećajem pratio patnje, skrb i brige obespravljenog naroda, čovjeku koji je mimo svih moćnika svijeta, naučio uzdati se u pobjedu pravde Božje. On je poštivao svaku vlast kad je radila za dobro čovjeka. Ako je itko od dosadašnjih hrvatskih velikana zaslužio ime „Oca Istre“, mislim da ga je Milanović zaslužio u najvećoj mjeri. Istra i naša zemlja danas se opraštaju s jednim od svojih besprijekornih sinova, autentičnim Hrvatom, autentičnim svećenikom, demokratom i radnikom, koji je do vrha ispunio zadaću što je sv. Pavao ističe za svakoga čestitoga upravitelja, da treba najprije voditi brigu o svojim domaćima“.

Na kraju bih dodao riječi moga pokojnoga djeda koji mi je izrekao pred ređenje za svećenika: „Zapamti jedno, Tko voli Boga voli i Domovinu!“ Upravo to je mons. Božo Milanović vrednovao jer je kao svećenik volio Boga a kao obični čovjek ljubio je svoju domovinu Hrvatsku i u njoj svoju Istru, zaključio je vlč. Bošnjak svoje obraćanje.

Svečanost otkrivanja spomen ploče moderirao je dr. sc. Mario Sošić, Zmaj Dvigradski, Pročelnik Zmajskog stola Pazin Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“,   koji je izrekao i prigodno predavanje „Mons. Božo Milanović, svećenik i narodnjak“. On je posebno istaknuo političko proganjanje koje je Milanović proživio u doba fašističkog režima te njegovu ulogu u procesima međunarodnog priznanja pripojenja Istre matici zemlji neposredno nakon Drugog svjetskog rata.

U nastavku su se okupljenima obratili Goran Hrvatin, načelnik općine Tinjan i Stanko Milanović, sin nećaka mons. Bože Milanovića koji su zajedno otkrili spomen ploču. Župni zbor križanske Župe sv. Petra i Pavla ap. otpjevao je državnu himnu pod ravnanjem Mladenke Fabris.  

 Dr.sc. Nevio Šetić, Zmaj od Istre, veliki meštar DBHZ, izlaganjem pod nazivom Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ predstavio je tu družbu o kojoj se u javnosti relativno malo zna. U nastavku programa nastupio je rovinjski kantautor Davor Terzić sa svojim duhovnim pjesmama, te književnik i pjesnik Tomislav Milohanić sa prigodnim stihovima „Hrvatska besjeda “. Milohanić je započeo sa duhovnom poezijom na standardnom hrvatskom jeziku pjesmom „Ako me pitaš“, a nastavio u dijalektalnom tonu. Prva dijalektalna pjesma domoljubne naravi bila je „“Nismo već šćavuni“, iz zbirke domoljubne poezije „Hrvatski križni put, Istarska molitva za Lipu našu“, objavljene 1992. u kojoj su sudjelovali razni istarski književnici. Uslijedila je još jedna dijalektalna pjesma „Oluja karaguja“ te zaključno „Će li ne li glagoljaši“ u kojoj se je književnik svojim specifičnim osebujnim stilom prisjetio slavne povijesti ovih krajeva i glagoljaške spomeničke baštine koja o tome svjedoči. 

Svečanost je zaključena istarskom himnom „Krasna zemljo“.

 Tekst na postavljenoj spomen ploči glasi: „Uz 125.obljetnicu rođenja, 35.obljetnicu smrti i  70.obljetnicu Milanovićeve Prve čitanke za hrvatske osnovne škole u Istri . Ploču postaviše Župa Kringa i Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“. U organizacijskom odboru svečanosti bili su:  Vinko Pinezić, Željko Mrak, Mario Sošić, vlč. Stipan Bošnjak, Stanko Milanović,Vlado Ivetić, Goran Hrvatin i Mladenka Fabris. Svečanost su zajedno organizirali župa Kringa i Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“.

 

 

Pjesme Tomislava Milohanića:

AKO ME PITAŠ

 

Kome pripadam, ako me pitaš

(dok javnost ima oči polipa)

Reći ću sebi, a možda i tebi:

Drvodjeli Galilejcu!

Prozborit ću: Narodu mome i tvome!

Priznat ću: Ima toliko razloga

da strpljenjem otporniji postajem

na oštrice nepripadanja,

koliko se moje sile hrane

zemljom, zrakom i vodom,

iz čega rastem pripravan za let.

 

 

NISMO VEĆ ŠĆAVUNI

 

trnje se uruba zmrež škrilah i zidi

graže bodu štazu golu

zaresli gražuni črnu zalabolu

ud spletenega venca nebo se ne vidi

tr šviću šijuni

di je tilo

bilo

i BOGA molilo

graže se zakote

zarestu gražuni

kamiki se spote

zapušu šijuni

judi niste već šćavuni

komoć poplati rinu

komoć kosir probija

glog

draču kupinu

krvavu gromaču

probili zidinu

i kamik se mrvi

di se vajk ufalo

iz pota

i krvi

i nikad molalo

sve rižji gražuni

tempura se zbudi

levajmo se judi

nismo već šćavuni

 

 

OLUJA KARAGUJA

 

Daž mira

Oluja

Karaguja

Tote se brani Istra

Reći će soldat

S prston u riki uni

Nacrtati litrat

 

Šajete svih foza

Oluja

Karaguja

Kamik joče trepi trese si bugance

Ko smo se i u vuke privrgli

Ne zatrimo u sebi jance

 

Tempura

Oluja

Karaguja

Oblake razdili na kuse i fete

Bože samo ti moreš pomoći

Ne daj da si sada zmišamo barete

 

Krvavi pot

Oluja

Karaguja

Zgor trnja spleten babin pas

Udoprta jutra z kračunon kuraja

Do tla spriginju pun zrnja klas

 

Šijun silni

Oluja

Karaguja

Tote se brani istra

Zviknut će soldat

S kolombari rike une

Znamen mira na čelo sinjat

 

 

 

ĆE LI NE LI GLAGOLJAŠI

 

Će li ne li će li ne li

ceri su sijali

a drugi poželi

jeni bili rabijani

drugi pak veseli

će li ne li će li ne li

glagoljaši

krajputaši

kolpi rose i šajete

tramuntane i trumbete

će li ne li će li ne li

ne križeri križ je veli

kalvarija usrid mista

glagoljaši

su na maši

će li ne li će li ne li

a maša je di se spleli

podne večer suncistok

di je kamik

na pô sur

na pô bija

di se plamik

do pô modar

ud pô krvav razgorija

će li ne li će li ne li

(sidide žakan na komuneli)

na kraju file glagoljaši

pojti h prvoj maši.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.