U subotu, 15. veljače, u pulskoj crkvi sv. Pavla apostola

U petak, 14. veljače 2020., u Kašteliru, u Porečkom dekanatu, svečano je proslavljen blagdan sv. Valentina, suzaštitnika župe i mjesta.

Misno slavlje predvodio je mons. Vilim Grbac, generalni vikar biskupije, kanonik pulskog stolnog kaptola sv. Tome apostola i župnik Rovinja, u suslavlju sa svećenicima iz okolnih župa. Na početku je predslavitelja i sve prisutne pozdravio domaćin, vlč. Marijan Kancijanić.

Na početku homilije propovjednik je podsjetio na najpoznatije crte iz životopisa tog ranokršćanskog mučenika. Istaknuo je da se je taj Božji ugodnik iz mjesta Terni nedaleko Rima odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Nema mnogo svjedočanstva o mučenicima toga doba jer su tada, za vrijeme najvećih progona kršćana i podatci o njima uništeni. Važno je napomenuti da se njegov spomen časti već od prvih stoljeća Crkve i u njemu se je uvijek gledalo primjer i uzor svetoga svećenika koji je položio svoj život iz vjeru u Isusa Krista. Zbog njegove dosljednosti i car Klaudije ga je želio susresti pod uvjetom da se odrekne vjeru i prihvati rimske bogove. No on je iskoristio priliku i navijestio samome caru vjeru u Isusa Krista. Potom su ga zatvorili. Dok je bio u zatvoru upoznao je suca koji je bio zadužen za ga osuditi. Valentin je molitvom vratio vid sučevoj kćeri.  Sudac je potom prihvatio vjeru te je zbog toga ubijen zajedno s cijelom svojom obitelji. Sveti Valentin je ubijen tako što mu je odrubljena glava na Flaminijskoj cesti u Rimu 14. veljače 269. godine.

Pred nama stoji jedan mladi mučenik koji je bio spreman položiti svoj život iz vjere u Isusa Krista. Za nas kršćane je to uvijek jedan izazov, trebamo se zapitati što smo mi spremni učiniti radi vjere. Možda možemo pomisliti da je trebao malo više surađivati s carem pa ga ne bi bila zadesila takva sudbina. Ima i danas onih koji kažu 'da je Miroslav Bulešić malo više surađivao da ne bi bio ubijen'. I tako se može razmišljati, no mi si možemo postaviti i jedno drugo pitanje, kakav bi taj svijet bio, i u kakvom bismo svijetu mi danas živjeli da nije bilo onih koji su bili spremni žrtvovati se za vrednote, za vjeru u Isusa Krista koji daje smisao našem životu, našim životnim križevima, poteškoćama, koji nam daje primjer kako dosljedno i dostojno živjeti ljubav. Da nije bilo onih koji su bili spremni žrtvovati se i dati nam primjer kako dostojno živjeti vjeru i za nju se žrtvovati, u kakvom bismo mi danas svijetu živjeli, zapitao se propovjednik. To je svjedočanstvo zalog sv. Valentina koje ostaje. Kada su Miroslavu Bulešiću, kao mladom svećeniku predlagali i druge, sigurnije varijante, da ide u Rim nastaviti studij dok se situacija ne smiri, i nitko mu ne bi mogao zamjeriti da je to učinio, on je odgovorio „u Rimu ima dosta svećenika i bez mene, ja ostajem ovdje jer tu je moj narod“. I ostao je. To je primjer dosljedne i odgovorne vjere. U tome su nam mučenici veliki uzor. Mi smo danas u jednoj drugačijoj opasnosti – da prihvaćamo vjeru selektivno. Mi u vjeri volimo prihvaćati one stvari koje nam se sviđaju. No kada treba prihvatiti svoj križ kao blagoslov, a ne kao kaznu, prihvatiti svoje bližnje, ne vraćati zlo za zlo, onda trebamo dokazati da smo kršćani. Mučenici nam pokazuju da se tako treba živjeti vjeru. Sveti Valentin nam je, poput svijetlog primjera, kao i ostali mučenici pokazao da tako treba živjeti vjeru.

Ovih dana stalno slušamo o ljubavi i zaljubljenosti, no prava ljubav je požrtvovnost. Spremnost na žrtvu za brak, dom i obitelj, to je ljubav. Sveti Valentin se vezuje uz zaljubljenost jer je u to vrijeme car Klaudije zabranio da se vojnici zaručuju ili vjenčavaju. Za ratove su mu trebali ljudi koji neće biti previše vezani za dom, već će biti posve posvećeni ciljevima vojevanja. Svećenici su dobili naredbu da ne smiju vjenčavati vojnike no sv. Valentin je to činio potajno i to je bio jedan od razloga njegove mučeničke smrti. Sve nam to govori o tom Božjem ugodniku koji je na pravi način shvatio vjeru. Za njega je vjera bila život, bez obzira na životne poteškoće s kojima se je susretao. Iako ne krvlju, i mi smo danas pozvani svjedočiti vjeru. Mučenici nas pozivaju na hrabrost vjere, a danas je skoro hrabrost reći da smo katolici. Današnja procesija bit će naše svjedočanstvo, mi ćemo time izreći da nismo kršćani samo u crkvi ili u svojoj kući već da svijet u kojem živimo želimo učiniti boljim živeći svoje kršćanske vrednote. Za to treba imati hrabrosti, kao i za ustrajanje u vjeri unatoč provokacijama. Hrabrost je dosljedno ustrajati u kršćanskom životu onda kada nas ni naši najbliži ne razumiju. U tome su nam uzor mučenici. Danas se od nas ne očekuje mučeništvo, ali se očekuje svjedočanstvo. U današnjem je svijetu svjedočanstvo živjeti pošteno, iako oni koji žive nepošteno bolje prolaze. Danas je svjedočanstvo ustrajati u poštenju. Danas je hrabrost kršćanskog života ne priklanjati se nepoštenju uz ispriku da su svi takvi, sv. Valentin nije tako razmišljao, ni bl. Miroslav Bulešić, nego su smatrali da su poštenje, pravednost i istina jedini izbor za kršćanina, neovisno o prihvaćanju i razumijevanju većine. Ustrajati u vjeri i pravednosti – unatoč svemu, tome nas uče ovi sveti uzori. Oni su nam ostavili zalog koji su slijedile i prethodne generacije, zahvaljujući čijoj smo dosljednosti i mi danas ovdje okupljeni u crkvi, naglasio je propovjednik.

Poput pšeničnog zrna koje umire da bi dalo plod, kršćanski je žrtvovati se i služiti drugima. Sveci su ta zrna koja su umrla da bi dala obilat plod. Biti to zrno znači imati otvoreno oko i uho za druge. Zrno koje ne želi umrijeti, a to je čovjek koji se bavi samo sobom i ne žrtvuje se za druge, ostaje samo. Neka nas ove misli potaknu da se zapitamo kako mi svjedočimo svoju vjeru, rekao je mons. Grbac. Molimo danas da naše društvo zna cijeniti one koji se žrtvuju, koji daju dobar primjer. Znajmo im se zahvaliti, znajmo ih prepoznati.

'Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom, i gdje sam ja ondje će biti i moj sluga', citirao je propovjednik, nama su pune riječi ljubavi prema Isusu, no u stvarnosti je to prvenstveno put križa, pun poteškoća, no vjerujemo da je to Isusov put. Isus nas poziva putem koji nije najlakši, ali koji vodi doista u život.

Daj Bože da i mi, gledajući uzor sv. Valentina i drugih svetih ljudi, živimo svoju vjeru poput njih, jer to znači slijediti Isusa Krista. Najveće čašćenje sv. Valentina je da živimo svoju vjeru i da mi danas budemo svjedoci svojom ljubavlju, međusobnim poštovanjem i dobrotom, požrtvovnošću i služenjem, zaključio je mons. Grbac.

Nakon misnog slavlja održana je tradicionalna procesija s kipom sv. Valentina po ulicama Kaštelira, a po povratku u crkvu čašćenje relikvija.

Misno slavlje animirao je župni zbor koji na početku i tijekom izlaska kipa iz crkve u procesiji posebno zdušno otpjevao pjesmu „Zaštitniku“ posvećenu sv. Valentinu koju je skladao i napisao nekadašnji župnik pok. mons. Marijan Bartolić. (Foto i ton: Rose-Art) (Txt: G. Krizman)

 

 

Oko 90-ak hodočasnika iz Barbana, Sutivanca i Cera hodočastilo je 15.02.2020. u Mariju Bistricu i Ludbreg. Župljani su krenuli rano ujutro iz svojih župa da bi već oko 11 sati stigli u Mariju Bistricu. To je jedno od najvećih, najpopularnijih i najposjećenijih Marijanskih svetišta u Hrvatskoj. Nakon kraćeg obilaska svetišta, ispovijedi i individualnih molitvi počela je sveta misa koju je predvodio župnik Bernard Jurjević a pjesmom uveličao župni zbor iz Barbana.

Svetište Majke Božje Bistričke najpoznatije je po kipu crne gospe koji potječe iz 15. st. i bio je prvotno u crkvi na Vinskom vrhu. Zbog opasnosti od turaka premješten je u župnu crkvu u Mariji Bistrici te 1650. zazidan u jedan prozor. Kip je pronađen 1684. te nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića stavljen na počasno mjesto. Hrvatski sabor je 1715. godine darovao glavni oltar. Od tada počinju brojna hodočašća vjernika. U povijesti crkve i svetišta posebno se ističe nekoliko događaja od kojih je znakovit veliki požar koji je 1880. godine znatno oštetio crkvu ali oltar s kipom ostao je neoštećen.

Papa Pio XI je proglasio crkvu Majke Božje Bistričke manjom bazilikom a zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer je 1935. čudotvorni kip Marije i malog Isusa okrunio zlatnim krunama te proglasio Mariju Kraljicom Hrvata. 1971. godine je bistričko svetište proglašeno Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda. U Mariji Bistrici je 3.10.1998. papa Ivan Pavao II proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Odlukom kardinala Josipa Bozanića u godini Velikog jubileja 2000. bazilika Majke Božje Bistričke postala je jedna od četiri oprostne crkve. Podno obližnje Kalvarije papi Ivanu Pavlu II je 18.05.2003. godine podignut spomenik.

Nakon mise smo nastavili hodočasničko putovanje vožnjom pitomim krajolikom prema Ludbregu, središnjem naselju Ludbreške podravine u Varaždinskoj županiji. Prema jednoj od nepotvrđenih legendi naselje i vlastelinstvo je osnovao plemić Lodbring 1100. godine. Tijekom stoljeća naselje je mjenjalo razne vlasnike a službeno se spominje kao trgovište (oppidum) u oporuci Jurja Čuza 1461. godine. Krajem 16. st. su vlasnici bili obitelj Erdody (Erdedi) a od 17 st. nadalje obitelj Batthyany (Baćani). U novije vrijeme se Ludbreg razvija kao moderan centar Ludbreške podravine.

Posjetu Ludbregu započeli smo razgledavanjem župne crkve Presvetog trojstva, najznačajnije sakralne građevine u Ludbregu koja se spominje još 1334. godine a izgrađena je u baroknom stilu, oslikana freskama slikara Mirka Račkog. Kapelan župne crkve upoznao je hodočasnike ukratko s povješću Ludbrega i značajem relikvije Predragocjene Krvi Isusove koja se od 1513. godine čuva u župnoj crkvi. Ampulica sa Predragocjenom Krvi Isusovom nalazi se u pokaznici (mostranci) izrađenoj 1721. Prema predaji događaj čuda dogodio se u kapeli Svetog Križa u dvorcu Baćani 1411. godine. Od tada su se prema predaji počela događati čudesna ozdravljenja po zagovoru Presvetoj Krvi. O tome je obaviješten Papa koji je naložio opsežnu istragu. Dugotrajna i temeljita istraga u kojoj su sudjelovali eminentni plemići i župnici te ispitani brojni svjedoci čak iz udaljenih zemalja rezultirala je bulom pape Julija II. Na temelju te bule papa Leon X je naložio da se Relikvija za sva vremena čuva u Ludbregu a u nedjelju prije Male Gospe izlaže narodu na pobožnost i klanjanje. Ovom bulom je utemeljeno ludbreško proštenište Predragocjene Krvi Isusove. Svećenik Bernard Jurjević je predvodio molitvu i klanjanje hodočasnika pred relikvijom u župnoj crkvi Presvetog trojstva.

Obilazak Ludbrega nastavili smo posjetom dvorcu Baćani i kapeli Svetog Križa u kojoj se dogodilo čudo pretvorbe. U dvorcu je sada nalazi radionica Hrvatskog restauratorskog zavoda. Posjetili smo i u novije vrijeme izgrađeno Svetište Predragocjene Krvi Kristove koje se sastoji od Zavjetne kapele Hrvatskog sabora i postaja Križnog puta čineći izložbu mozaika od murano stakla na otvorenom.

Putovanje smo u večernjim satima nastavili do Varaždina, grada u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, smještenog uz rijeku Dravu. Varaždin je povijesno, kulturno, obrazovno, gospodarsko, sportsko i turističko sjedište Varaždinske županije. Prostorno se nalazi na raskrižju četiriju povijesnih regija: Štajerska, Zagorje, Međimurje i Podravina, a razvio se na rubovima Panonske nizine alpskog sustava. Dočekala nas je ljubazna i veoma elokventna vodičkinja gospođa Ingrid koja je hodočasnike upoznala s brojnim povijesnim zanimljivostima o Varaždinu. Grad se prvi put spominje 1181. godine te se postepeno razvija u tipičan srednjovjekovni grad u kojem se razvijaju obrti. U slijedećih 400 godina mijenjajući vladare nastavlja rast i razvija se u trgovačko središte.

Jedna od posebnih draži razgledavanja Varaždina bilo je to što smo došli u večernjim satima pa je razgledavanje bilo romantično uz svjetlost uličnih fenjera i javne rasvjete. Razgledali smo najstariji dio grada Varaždina kojega krase brojne palače i crkve. Saznali smo kako je u gradu djelovalo nekoliko crkvenih redova: isusovci i franjevci koji su došli u 17. st. te uršulinke i kapucini koji su došli u 18. st. Nakon 1773. godine je ukinut isusovački red te u grad dolaze pavlini. Izgradnja baroknih crkvi i samostana znatno je doprinijela urbanističkoj slici Varaždina koja je uglavnom ostala do današnjih dana.

U povijesnoj jezgri Varaždina nalazi se niz veoma lijepih plemićkih palača koje su mahom građene od druge polovice 17. st. do početka 18. st. Jedna od ljepših je palača Patačić, vrlo raskošna pročelja i s ugaonim ekerom. Na glavnom trgu se ističu palača grofova Drašković i Gradska vjećnica a u obližnjoj ulici palača Varaždinske županije. U urbanom prostoru Varaždina nalazi se i više javnih skulptura. Vidjeli smo monumentalan Meštrovićev kip Grgura Ninskog ispred Franjevačke crkve. Obišli smo i Anđelinjak kao primjer moderne umjetnosti. Iz dosta kratkog razgledavanja grada možemo zaključiti kako je Varaždin grad bogate povijesti i kulture koju živi i u današnje vrijeme.

Hodočasnicima će u sjećanju ostati odlično i veselo društvo tijekom putovanja, zajednička molitva u jednom od najvećih Marijanskih svetišta u Mariji Bistrici, klanjanje Presvetoj Krvi Isusovoj u Ludbregu, duhovnost i blagoslov zajedništva, kao i kratke lekcije upoznavanja znamenitosti posjećenih gradova i njihove bogate povijesti o čemu su nam govorile ljubazne vodičkinje. Posebnu zahvalnost hodočasnici duguju svećeniku Bernardu Jurjeviću na besprijekornoj organizaciji hodočašća i duhovnom vodstvu.

Napisala: Nevia Kožljan

Proslava Gospe Lurdske u Istarskim toplicama

U jedinom istarskom prirodnom termalnom lječilištu, Istarskim toplicama, svečanom misom u kapeli lječilišta, rukovoditelji, osoblje, korisnici usluga i brojni vjernici iz okolnih župa, 11. veljače 2020. proslavili su blagdan Gospe Lurdske, ujedno  i Međunarodni dan bolesnika.

Euharijstijsko slavlje predvodio je vlč. Jeronim Jokić, župnik iz Boljuna.

U vrlo nadahnutoj homiljji, vlč. Jeronim naglasio je važnost moljenja krunice i to obrazložio svjedočenjem djevojčice Bernardice tj. Bernardette Soubirous, kojoj se Gospa prvi put  ukazala 11.02.1858.g.: „ispred pećine vidjela sam gospođu odjevenu u bijelu haljinu – bila je odjevena u bijelo i opasana plavim pojasom, na nogama je imala žutu ružu, iste boje kao i njezina krunica. Kad to ugledah, protrljah oči misleći da se varam. Turnuh ruku u krilo svoje haljine i tu nađoh svoju krunicu, odmah počeh moliti krunicu. Gospođa je prebirala zrnca krunice, ali nije micala ustima. Kad završih krunicu viđenje odmah nestade“.

Ukazanja u Lurdu spojila su nebo i zemlju, a prožeta su pozivima na molitvu, pokoru i obraćenje, rekao je predslavitelj. Marija se za prenošenje svojih poruka poslužila siromašnom i neukom mlinarevom kćeri. Svevišnji znakovito izabire malene i ponizne. To je značajna poruka Lurdskih događanja. Lurdska ukazanja potiču Crkvu i vjernike na čistoću, skromnost, spremnost na žrtvu te na molitvu i ljubav prema bolesnicima, siromasima i nevoljnicima.

U Lurdu se Gospa četrnaestogodišnjoj Bernardici ukazala 18 puta. Blažena Djevica Marija je potakla Bernardicu je da zagrebe zemlju i „iskopa“ izvor s ljekovitom vodom, preporučila molitvu i pokoru za nevoljne grešnike, bolesni svijet i obraćenje nevjernika, zaželjela dolazak mnoštva vjernika na mjesto ukazanjai zatražila podizanje crkve na mjestu ukazanja. U šesnaestom ukazanju predstavila se kao „Bezgrešno začeće“.

Bernardica je imala problema sa vlastima, bolestima, a i sa lokalnim svećenikom dok joj Gospa nije odgovorila da je „Bezgrešno začeće“, što mlada curica tada nije nikako mogla znati bez da joj Gospa kaže.

Vlč. Jeronim je ukazao na bitnost duha, jer život je prolazan – Gospa je Bernardici rekla:“ Obećajem da ću te usrećiti, ali ne u ovome svijetu nego u idućem.“

Bernardette Soubirous proglašena je blaženom 1927.g., a svetom 1933.g. Njeno tijelo ostalo je netaknuto, a čuva se u staklenom lijesu u kapelici samostana u Neversu.

U Lurdu su se dogodila i još se događaju mnogobrojna tjelesna i duhovna ozdravljenja.

Ali, čudesa se ne događaju samo u Lurdu, nego svugdje gdje vjernici iskreno i s vjerom  mole, a Bog izabire što je prioritetnije za izliječiti – duhovno ili tjelesno, zaključio je propovjednik.

Valerija DM

 

 

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.