Blagdan sv. Antuna Padovanskog u istoimenoj župi i samostanu u Puli proslavljen je, kao i svake godine, nizom misnih slavlja i trodnevnom duhovnom pripravom, koju su održali o. Gabrijel Škibola, župnik i o. Leopold Mičić, gvardijan, a u prethodnim mjesecima održana je i pobožnost 13 utoraka sv. Antunu.

Na sam blagdan, u subotu, 13. lipnja 2020., održano je sveukupno 6 misnih slavlja: u 7, 8, 9, 10.30, 17 i 19 sati. Misno slavlje u 10.30 predvodio je župnik pulske katedralne župe vlč. Rikard Lekaj. Svetu misu s blagoslovom djece i cvijeća predvodio je o. Nikola Rožanković, župni vikar pulske župe sv. Ivana Krstitelja, a svečano večernje misno slavlje porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan.

Biskup je u prigodnoj homiliji uvodno istaknuo da su sveci ostvarenje Evanđelja, i poput Evanđelja govore ljudima svakoga vremena. Podsjetio je na nastojanja sv. Antuna u borbi protiv krivovjerja. Upravo poput reakcije vjernog puka kada je preminuo sv. papa Ivan Pavao II. i tada su vjernici bili uvjereni u njegovu svetost, kanonizirao ga je papa Grgur IX. samo godinu dana kasnije. Bog mu je dao veliki dar rječitosti, ali i osjećaj za sve ljudi, bez obzira na stalež, a napose su ga bliskim osjećali siromašni i potrebiti. Kao i tada, i danas je svijet duhovno bolestan, a sv. Antun je to znao prepoznati. Bio je svjestan da je poslanje Crkve naviještati, i da je to pozvana činiti svima, uvijek i svugdje. I mi kao članovi Crkve pozvani smo činiti isto, iako možda ne svi kao propovjednici, svi možemo i moramo propovijedati svojim životom, rekao je između ostalog mons. Milovan, te je zaključio zazivom neka nam sv. Antun bude zagovornik u svim našim životnim potrebama.

Misu je glazbeno uzveličao župni zbor pod ravnanjem Vilme Gracije Žmak.

(G. Krizman)

 

Izložba sakralne umjetnosti „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“ otvorena je, uz prigodni program, u Kapitularnoj dvorani Franjevačkog samostana sv. Franje Asiškog u Puli, u petak, 12. lipnja 2020. godine. Nakon prošlogodišnje retrospektive prvoga desetljeća, u ovom, dvanaestom ciklusu svoju su likovnu zamisao hrvatskih svetaca i blaženika, ali i ponekih drugih, bliskih hrvatskome narodu, izrazili akademski umjetnici Ivan Ivica Mareković i Kristina Mareković, otac i kćer, iz Siska. Riječ je o projektu godišnjih ciklusa izložbi na temu svetaca i blaženika koji je nastao kao plod suradnje Udruge „Dr. Stjepan Kranjčić i Galerija Laudato. Od prošle godine organizator izložbe je Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu.

O Izložbi su govorili: gvardijan samostana  o. Đuro Hontić, rektor nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, mons. Antun Sente, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar prof. Stanko Špoljarić  te autori, Ivan Ivica Mareković i Kristina Mareković.

Glazbeni obol događaju dala je Grupa Oton, koja je nastala i djeluje u tom samostanu. Ta skupina mladih uobičajeno animira liturgijska slavlja u toj samostanskoj crkvi, upravo nadomak oltara bl. Otona iz Pule, gdje se čuvaju njegovi zemni ostaci. Prva pjesma koju su izveli bila je posvećena upravo bl. Otonu, a to je ujedno bila i svojevrsna neslužbena praizvedba te pjesme. U drugom glazbenom intermezzu izveli su pjesmu „ Svetome Leopoldu“, za koju je, za Uskrs fest 2005., na stihove Daniela Načinovića glazbu skladao Bruno Krajcar.

Okupljenima se prvi obratio gvardijan, o. Đuro Hontić. On je podsjetio da je, prema predaji, taj samostan osnovao sv. Antun Padovanski 1227. godine, na mjestu gdje iz prethodnih vremena već nalazimo ranokršćansku krstionicu. Progovorio je kratko o bl. Otonu, franjevcu iz 13. stoljeća koji je živio i djelovao u tome samostanu. Govoreći o izložbi iznio je najznačajnije odlike nekolicine svetaca i blaženika te njihovu povezanost s tim samostanom. Podsjetio je da je u tome samostanu bl. Miroslav Bulešić imao duhovne vježbe prije svoga đakonskoga ređenja. Poželio je da nam svetački likovi prikazani tom izložbom budu poticaj da, po uzoru na njih, nastojimo slijediti Isusa Krista, te da i mi u svome životu nastojim ostavljati taj trag ljubavi Božje.

Mons. Antun Sente se je na početku svoga obraćanja prisjetio otvaranja prošlogodišnje retrospektive izložbe. Istaknuo je da su ovu izložbu do sada otvorila četiri biskupa, dva gradonačelnika, jedan rektor sveučilišta, provincijal, dva gvardijana, a na otvaranjima je nazočilo oko tisuću osoba. Istaknuo je da je potrebno prezentirati hrvatske svece i blaženike o kojima možda premalo znamo. Podsjetio je ukratko da je povijest te izložbe, kojoj je ovo jedanaesta godina održavanja, započela u Križevcima, djelovanjem Udruge „Dr. Stjepan Kranjčić“, čiji su članovi, promovirajući lik svojega župnika, shvatili da mogu učiniti i mnogo više, pa je rođena ideja da prezentiraju hrvatske svece i blaženike. Od tada kroz godine različiti umjetnici slikaju svece i blaženike te izložba svake godine obiđe mnoga mjesta diljem Hrvatske. Sveci nas svojim primjerom provociraju na sveti život, istaknuo je mons. Sente, potiču da i mi budemo sveti, a oni su nam svojom svetošću, pokazali da je to moguće. Nadalje, važno je također da ova izložba širi svijest o činjenici da i mi u hrvatskome narodu imamo vrijedne velikane duha, koji su ovdje prezentirani, naglasio je organizator.

Povjesničar umjetnosti i likovni kritičar prof. Stanko Špoljarić je započeo svoje izlaganja istaknuvši da je ta izložba pristupačna, jednostavna, čitka i umjetnički zrela. Portret je ona likovna disciplina koja traži od umjetnika višeslojnost izraza da uhvati portretnost, karakter, psihologiju i duhovnost osobe, a u  ovoj je izložbi riječ o osobama kod kojih je duhovnost bila na prvome mjestu. Riječ je o izrazito doživljenoj izvedbi umjetnika koji su slikajući portrete svetaca nadišli samu portretnost, osjetivši svojim senzibilitetom tu duhovnost. Riječ je o osobama koje su moralne vertikale u hrvatskome narodu, a ova nam ih je izložba kroz ovih dvanaest godina približila. Mnogi su na ovaj način upoznali te duhovne velikane koji svojim primjerom daju smjer kojim treba ići. Ovom izložbom sveci idu na svojevrsno hodočašće, oni dolaze nama i tako nas potiču da razmišljamo o Istinama vjere koje nam pomažu na našim životnim putevima. Svaki od njih ima neku svoju specifičnost putem koje, upoznajući ih, možemo prepoznati onu veličajnost duhovnoga. Ovdje udivljenje stvara prvenstveno ljepota sadržaja, osobnost, karaktera tih velikana duhovnosti. Autori su doista osjetili, prepoznali i unijeli ono što je zapravo najvažnije u portretu, ono nemjerljivo zračenje kojim osoba postaje prepoznatljiva. Kritičar je nadalje istaknuo da je Ivica Mareković sjajni pejzažista  koji voli ekspresivnost prirode, koji slika bit prirode, jednako je tako pristupio i svecima. Po prvi put u povijesti ove izložbe autor je smjestio likove u njihov originali ambijent, poput Ozane Kotorsdke i bl. Otona iz Pule. Ivan gradi sliku slobodnije, slikarskim nemirom, dok Kristina Mareković, njegova kći teži koncentraciji, određenosti i finoj opisnosti. Umjetnicima je uspjelo uhvatiti taj trag tog bljeska koji je odlika duhovnosti svetaca. U svojoj su likovnoj interpretaciji uspjeli prenijeti puninu koju svetac nosi, kao čovjek koji korača prema nebu i zato ostavlja trag. Ovo je izložba koja ima veliku budućnost, upravo zbog važnosti sadržaja i poruke koju pronosi, istaknuo je kritičar.

Ivan Ivica Mareković je, govoreći o izložbi istaknuo i povijesnu dimenziju svetaca i Crkve općenito, napomenuvši da je proučavajući odnos i povijest Katoličke crkve i hrvatskoga naroda postao svjestan da bez Crkve hrvatstvo ne bi opstalo na ovim prostorima. Progovorio je o bitnoj povijesnoj ulozi bl. Miroslav Bulešića, kojeg je i naslikao, ali i mons. Bože Milanovića i Francesca Bonifacija. Podsjetio je i da je zahvaljujući vezi Katoličke crkve i hrvatskoga naroda Hrvatska priznata 1991.,zahvaljujući doprinosu tadašnjeg pape, sv. Ivana Pavla II. koji je za života, svakoga trenutka pokazivao da je svet.

Kristina Mareković je istaknula da je ovo za nju bilo novo iskustvo u odnosu na ono čime se inače bavi. Uobičajeno realizira radove vezane uz glazbu, više ili manje figurativne. Sagledavajući svoje radove s određenim odmakom, možda bih ponešto promijenila, no temeljna poruka ostala bi ista, rekla je umjetnica.

Ivan Ivica Mareković je u izložbi sudjelovao s 16 slika, a na portretima su prikazani: bl. Serafin Kodić Glasnović, bl. Anton Muzić, bl. Julijan iz Bala, sv. Ivan Trogirski, bl. Gracija iz Mula, bl. Jakov Zadranin, bl. Ozana Kotorska, bl. Katarina Kosača Kotromanić, bl. Augustin Kažotić (2 slike), bl. Mirolsav Bulešić, bl. Karlo I. Austrijski, sv. Marko Križevčanin, bl. Oton iz Pule te sv. Josip, zaštitnik Hrvata (2 slike).

Kristina Mareković realizirala je 8 radova a na slikama su: bl. Marija od Propetog Isusa Petković, bl. Ivan Merz, Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić, bl. Alojzije Stepinac, bl. Drinske Mučenice, sv. Leopold Bogdan Mandić i sv. Nikola Tavelić.

Ova je izložba do sada predstavljena u Križevcima, Karlovcu, Svetom Križu Začretje, Sisku, Čapljini, Šibeniku, Dubrovniku, zatim u Zagrebu na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, u župi bl. Augustina Kažotića i u župi sv. Leopolda Mandića, u Splitu i sada je ovdje u Puli gdje će ostati do kraja mjeseca kolovoza.

(G. Krizman)

 

           Svetkovinom Presvetog Tijela i Krvi Kristove Katolička crkva diljem svijeta slavi otajstvo prisutnosti Isusa Krista pod prilikama posvećenog kruha i vina. Od Isusove Posljednje večere, kada je ustanovljen ovaj sakramenat Božje ljubavi, kršćani iskazuju zahvalu Bogu slavljenjem svete mise i tako ispovijedaju vjeru u Kristovu prisutnost u Presvetom Oltarskom sakramentu. Iako je štovanje Isusa Krista pod euharistijskim prilikama pristuno od samih početaka kršćanstva, a na poseban način se širi od 8. stoljeća nadalje, blagdan je službeno proširen na cijelu Katoličku crkvu tek u 14. stoljeću. Svetkovina Tijelova, a s njom i tijelovska procesija, kod nas se slavila i prije, tako da 1279. godine nalazimo spomen o tijelovskoj procesiji u Zagrebu. I danas se svečano slavi u velikim i malim mjestima diljem naše domovine, u kojoj je Tijelovo državni blagdan.

            11. lipnja 2020. svetkovina Tijelova svečano je proslavljena u Eufrazijevoj bazilici u Poreču. Euharistijsko slavlje je predvodio mons. Dražen Kutleša, porečki i pulski biskup, uz koncelebraciju mons. Sergija Jelenića, kancelara Biskupije te župnika preč. Milana Zgrablića i vlč. Janeza Barboriča, porečkog kapelana, a uz sudjelovanje vjernog puka.

            Govoreći o otajstvu Tijelova u svojoj homiliji je mons. Kutleša rekao da je današnja svetkovina onima koji imaju čvrstu vjeru shvatljiva i jednostavna, za razliku od drugih koji traže znanstvene dokaze da bi nešto mogli shvatiti. Ipak, veličina svakog čovjeka, a i znanstvenika je u tome da je otvoren novim dostignućima i da ide onamo gdje ga razum i istina vode. Mi ljudi smo ograničena bića i neke stvari možemo shvatiti samo do određen razine, a drugo je ono što nas nadilazi. Zato na današnji blagdan trebamo preispitati svoju vjeru. Nadalje, govoreći o evanđeoskom odlomku o Isusovom čudesnom umnažanju kruhova, Biskup je rekao da smo i mi u opasnosti, kao i Isusovi učenici koji su Isusu savjetovali da otpusti gladno mnoštvo, da se zatvorimo pred potrebama naših bližnjih koje nam Bog stavlja na put, a poglavito svojim obiteljima. Osim toga, vidimo da Isus ne želi te ljude otpustiti, nego im želi pomoći, nahraniti ih. Mi danas možda nismo gladni kruha, ali smo duhovno ranjeni i gladni onih duhovnih stvarnosti - ljubavi, poštenja, istine. Stoga smo svi pozvani prihvatiti jedni druge u našim obiteljima - muža, ženu…te biti iskreni, pošteni. Nadalje, Isus je rekao učenicima da okupe ljude u skupine po pedeset, odnosno da budu u zajednicama. To je i nama poziv da budemo u zajednicama jer kada dođu oluje i problemi, javlja se osjećaj osamljenosti i čovjek zaluta jer nismo svi čvrsti i onakvi kakvi bismo trebali biti. Zato nas župne zajednice pozivaju da budemo skupa, da skupa možemo blagovati i dijeliti kruh jer ako smo sami postoji opasnost da postanemo egoisti, da uzimamo kruh samo za sebe, a ne vidimo potrebu drugih ljudi koji žive oko nas. Zato budimo u župnoj zajednici, a upravo centar te župne zajednice je Euharistija, ono što mi danas slavimo, oko čega se okupljamo i gdje Bogu zahvaljujemo. Nadalje, Isus poziva svoje učenike da kruh podijele narodu. On je mogao to sam učiniti, ali se želi osloniti na svoje suradnike. Zato nam je on ostavio apostole, odnosno njegove nasljednike - svećenike, da u njegovo ime i njegovom snagom lome kruh. Zato se trebamo zapitati, počevši od nas svećenika, ali i vjernika - kakav sam ja vjernik? Da li puštam da drugi oko mene gladuju? Svi ćemo poći s ovoga svijeta i ništa sa sobom ne možemo ponijeti. Možemo ponijeti samo djela milosrđa i djela ljubavi. Stoga, ako činimo dobro nastavimo činiti dobro, a ako ne činimo dobro, obratimo se, a ne tražimo obraćenje od drugih, zaključio je mons. Kutleša svoju homiliju.

            Iza popričesne molitve, uslijedila je euharistijska procesija, počevši od glavnog oltara do oltara bl. Miroslava Bulešića u atriju i natrag do glavnog oltara. Svečana sveta misa završila je blagoslovom s Presvetim Oltarskim Sakramentom.

(txt:s.T. Pavić; foto: s. T. Pavić, D. Maul)

 

Tijelovo, punim nazivom svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Blagdanom Tijelova želimo obnoviti svoju vjeru u osobu Isusa Krista, Bogočovjeka.

„Želimo se ponositi i ići za tobom Isuse, da te hvalimo, da te slavimo!“ rekao je dekan vlč. Mirko Vukšić na samom početku Tijelovske procesije. Nakon pjesme „Svet, svet, svet“ krenula je procesija iz crkve Rođenja BDM . Na čelu je bila kadionica zatim križ, ministranti s laticama cvijeća, svećenici, Presveti Oltarski Sakrament pod nebnicom, pjevači te ostali vjernici.

Postaje su bile postavljenje u starogradskoj jezgri i ukrašene cvijećem i svijećama. Na suncem obasjanim postajama izmjenjivali su se svećenici pokazujući da molitvom, poniznošću i s radošću javno prihvaćamo dar Isusove prisutnosti; da je to spomen Isusove smrti i uskrsnuća, da ne zaboravljamo da je Euharistija Kristova žrtva na križu i na kraju da znamo da je Euharistija Gozba Tijela i Krvi Kristove. Nadahnuti Božjom riječi, pjesmom, molitvom slavili smo Boga i svojim životom bili „žive pokaznice“ i kao takvi kršćani bili izvor blagoslova za svijet. Kršćanin bi se trebao zapitati: „Kako predstavljam Krista u svijetu?“

Svećenici i vjernici su na kraju procesije ušli u crkvu gdje je udijeljen blagoslov. Uz pjesme „Tebe Boga hvalimo“, „Divnoj dakle“ i „Blagoslovljen budi Bog“ vjernici su s radošću i ispunjenih srdaca otišli na zajedničko druženje u obližnji PC „M. Bulešić“ s odlukom da su spremni svjedočiti živu vjeru u Isusa Krista u svakidašnjem životu.

Bilo nas je stotinjak, nadajmo se mnogo više na idućem Tijelovu! (NL)

Najave i obavijesti

Ponedjeljak: 20 Srp 2020
Proslava blagdana sv. Margarete

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.