1550059

U Kaštelu, župi na sjeveru Umaško – oprtaljskog dekanata, neposredno uz slovensku granicu, ponad istoimenog graničnog prijelaza, u ponedjeljak, 5. prosinca proslavljena je župna svetkovina nebeskog zaštitnika, sv. Sabe. Svečano misno slavlje predvodio je Rafael Villergas Castaño, župni vikar u Bujama i okolnim župama, a koncelebrirao je župnik domaćin vlč. Benjamin Petrović. Za ovu je prigodu ispred oltara je bio izložen kip sv. Sabe.

Predslavitelj je u prigodnoj homiliji, nakon kratkog podsjećanja na životopis v. Sabe i na činjenicu da je je taj Božji ugodnik borio protiv hereza, istaknuo da je on, poput svih svetaca, imao poseban, stalni odnos s Kristom, takvom odnosu s Kistom svi mi trebamo težiti. U nastavku pojašnjenja koncepta poslužio se usporedbom koju je izrekla sveta Majka Tereza, kako bi kršćani trebali biti poput kablova za struju koji crpe snagu iz izvora kako bi davali svjetlost, tako bi i mi kršćani trebali crpiti snagu od Isusa Krista kako bi mogli svijetliti svojom vjerom i svojim dobrim djelima u ovome svijetu. Propovjednik je u nastavku posvjestio da nam proslava blagdana sv. Sabe upravo u došašću želi biti ohrabrenje u našoj osobnoj pripravi na Božji dolazak. Potaknuo je okupljene da u toj misi mole za milost da nas dotakne Božja ljubav. „Bog nije došao na svijet da sudi, već da ljubi“, podsjetio je predslavitelj, „dopustimo stoga da nas dotakne Božja ljubav kako bismo se što dostojnije pripremili za dolazak Gospodina“.

Obzirom na značajnu zastupljenost talijanske nacionalne manjine, mise su u tome kraju pretežno dvojezične, dijelom na hrvatskom i dijelom na talijanskom jeziku, pa je tako uobičajeno da i na kraju homilije propovjednik izrekne nekoliko misli i na talijanskom. Ovom je prigodom predslavitelj i na talijanskom sažeo misao kako trebamo dopustiti da nas, kao što je to učinio sv. Saba, dotakne Božja ljubav kako bismo i mi mogli vršiti volju Božju volju.

Sv. Saba bio je jedan od značajnih osnivača i promicatelja redovničkog života na kršćanskom Istoku. „Rodio se 439. u Mutalaski, blizu Cezareje Kapadocijske, u Maloj Aziji, danas središnjoj Anatoliji u Turskoj, kao sin rimskog časnika. Kad mu je otac premješten u Egipat, ostavio je petogodišnjeg sina na brizi ženinog brata, dječakovog ujaka. No, ujna nije trpjela dječaka pa je on pobjegao stricu, očevom bratu. To je izazvalo svađu među obiteljima pa se Saba s 8 godina sklonio u obližnji samostan. Nakon deset godina pokorničkog života hodočastio je 456. na sveta mjesta u Jeruzalemu. Ondje postaje duhovni učenik svetog Eutimija Velikog, a potom i svetog Teoktista. Od 30. godine živio je kao pustinjak u jednoj spilji, posvetio se molitvi i uzdržavao se izradom vrbovih košara za obližnji samostan.

 Nakon nekog vremena preuzeo je vodstvo više od 1000 redovnika i pustinjaka, a u obližnjim brdima osnivao je samostane, među njima 483. i glasoviti Mar Saba, u gudurama Cedrona, jugoistočno od Jeruzalema. Kao opat toga samostana borio se protiv tadašnjih vjerskih zabluda. Pripisuju mu i bogoslužni red za čitavu crkvenu godinu, takozvani „jeruzalemski tipikon“, te redovničko pravilo koje nosi njegovo ime. Na glasu čudotvorca, prema predaji ozdravljao je bolesnike, dozvao bi kišu u vrijeme suše, a u svojem samostanu stvorio izvor svježe vode.

Za arhimandrita svih samostana u Palestini postavljen je 494. Preminuo je u Jeruzalemu, 5. prosinca 532, u dubokoj starosti od 93 godine. Kao sveca ga časti i istočna i zapadna Crkva. Njemu u čast u Rimu, na Aventinu, sagrađena je lijepa bazilika, a njegove relikvije godinama su se nalazile u Veneciji. Kako bi posvjedočio ljubav prema istočnoj kršćanskoj braći, papa Pavao VI. odobrio je 1965. da se te relikvije prenesu u samostan svetog Sabe u Jeruzalemu.“

Kaštel, sjedište pretpovijesne gradine, u povijesnim se spisima spominje od 1102. godine. Župa je prvotno bila u sastavu zbornog kaptola u Piranu, zatim postaje kapelanija te župa, vjerojatno od 13. st. Župna crkva temeljito je obnovljena 1869. i 1995. godine; zvonik, odvojen od crkve, sagrađen je 1869. godine, visok je 23 metra i ima dva zvona. Početka župnog arhiva datira od 1815. godine, a postoje matične knjige s glagoljskim upisima iz 1638. godine. Župa danas broji oko 1200 stanovnika.

Ova će crkva posjetitelja zadiviti na prvi pogled svojom ljepotom, uređenošću i očuvanošću povijesnih elemenata interijera sakralnog prostora, od čega je svakako najimpresivniji lijepi drveni uzdignuti pulpit. Značajni su i bočni oltari s drvenim kipovima svetaca, a prezbiterijem dominira oltarna pala s likom sv. Sabe, čiju sliku nalazimo i na stropnom osliku. 

G. Krizman

P1540959

Na drugu nedjelju došašća, 4. prosinca, Župa sv. Barbare, djevice i mučenice, u Raši proslavila je blagdan svoje nebeske zaštitnice. U koncelebraciji sa župnim vikarom Slobodanom Rakićem, misu je predvodio domaći župnik i dekan Labinskog dekanata preč. Mirko Vukšić. U asistenciji sudjelovali su i ministranti, među kojima i 73-godišnji Bruno Predrag, jedan od najstarijih ministranata u Porečkoj i Pulskoj biskupiji. Misi su uz vjernike župe Raša, nazočili i vjernici okolnih župa Labinskog dekanata, kao i predstavnici vlasti predvođeni načelnicom Raše Glorijom Paliska. Misa je bila u direktnom prijenosu na Hrvatskoj televiziji, u redovitom terminu mise.

Uvodeći u misno slavlje, župnik Vukšić pozdravio je sve prisutne, osobito prisutne predstavnike HRT-a koji su prenosili misu. Naglasio je, kako su oni, iako na radnom mjestu, službenici Božji preko kojih će Božja riječ doći u mnoge domove i u mnoga srca, osobito onima koji na ovaj način prate misu jer zbog starosti, nemoći ili bolesti u svojim kućama, bolnicama ili staračkim domovima i ne mogu nazočiti nedjeljnim misama. „Želim vam svima reći da smo s vama, ali nadasve Bog je s vama. Neka vam po ovoj euharistiji, Riječi Božjoj on bude utjeha, snaga, radost“.

 1540953

Na početku propovijedi, vlč. Vukšić, je naglasio, kako u svijetu punom nemira, svijetu u kojem se događa rat u Europi, Ukrajini, svi osjećamo nesigurnost i opasnost. Uz suosjećanje sa ukrajinskim narodom koji pati radi ratnih strahota, želimo suosjećati i sa svima onima koji su zakinuti zbog svoje ljudske slabosti, zbog grijeha, zbog struktura, pojedinaca. „Čini se, kako se u ovom vremenu čovjek nema na koga osloniti. No, sv. Pavao kaže, da mi koji vjerujemo, imamo se na koga osloniti: na Boga, koji je živ, prisutan i danas. Samo što mi njega ne čujemo, ne slušamo. Bog nam je dao svoju Riječ koja je sigurnost, jer sve u svijetu prolazi, ali Božja riječ ostaje“ naglasio je propovjednik. Nadalje je posvijestio, da kršćani ako nemaju nadu, da su jednaki onima koji ne vjeruju. Jer, „kršćanin što mu se god dogodilo ima nadu, ima snagu, ima Boga. To je naša različitost od drugih ljudi koji se oslanjanju na sebe, na sisteme, na bogatstvo, na mladost, snagu. Mi imamo nadu, jer među nama je Gospodin.“

Vlč. Vukšić je upozorio, da strah i nelagoda obuzima svakoga tko razmišlja što će se dogoditi njemu osobno, obitelji, u svijetu. No, potrebno je da svatko krene od sebe samoga, jer mi očekujemo Boga, njegovu vjernost.

Bog se ne obraća samo vjernicima, pojedincima, on se obraća svima. On kaže da će donijeti promjenu, pravednost koje nema u svijetu, jer mi polazimo od naše uskosti i razmišljanja da nama bude dobro, ugađamo sebi. No, potrebno je služiti drugima, paziti na malene, siromašne, starije, a ne na velike. Nije to lako, i baš zato Gospodin kaže da će donijeti pravdu ovome svijetu, rekao je propovjednik, te nastavio „stoga, svatko od nas se treba udarati u prsa i reći:  'Gospodine, nisam dobar, ne služim svojoj braći i sestrama.' Mesija koji će doći u poniznosti i promijeniti svijet, ne silom, vojskom, nego mirom, ljubavlju, neka iznutra promijeniti naša srca.“

 1550004

 

Vlč. Vukšić je ukazao na lik sv. Ivana Krstitelja kao uzora, te još jednom podsjetio, kako trebamo težini promijeniti sebe, a ne druge. „Danas želimo moliti, da Gospodin dade novih Ivana Krstitelja, našoj Crkvi, društvu, politici, da dođu oni koji žele služiti. Molimo i zagovor sv. Barbare da Gospodin svakome dade snagu da čini dobro, jer i malo je dovoljno da ovaj svijet bude pravedniji da Bog može doći i uspostaviti svoje kraljevstvo na zemlji“ rekao je na kraju propovjednik.

Misno slavlje pjevanjem je animirao VIS „Kerubini“ pod vodstvom Kristijana Čorića koji je pjevanje pratio na gitari, a Rafaela Blažina na klavijaturama.

Župu sv. Barbare u Raši osnovao je 1937. godine biskup Pederzolli. Gradnja župne crkve, u obliku prevrnutog rudarskog vagoneta, trajala je od 1937. do 1942. Riječ je o impozantnoj crkvi s pomno promišljenom krovnom konstrukcijom koja je dobivena nizanjem armirano betonskih lučnih rebara koji podsjećaju na jamsku podgradu, kao što četvrtasti pripojeni zvonik podsjeća na rudarsku lampu, koja se nalazi u općinskom grbu. Unutrašnjost crkve, vrlo skladnog modernog dizajna s jednostavnim, ali profinjenim detaljima mramornog oltara i škropionice, prirodno je osvjetljena bočnom stropnom rasvjetom, s dva izdužena staklena prozorska otvora na pročelju i s vrlo zanimljivim svjetlosnim efektima u bočnoj sakristiji s ostakljenom kupolom. Uz crkvu naslanja se pokrivena lođa. Na glavnoj fasadi ističe se i kameni reljefni lik sv. Barbare, djelo tršćanskog kipara Uge Carà. 

U župi je još jedna crkva posvećena sv. Barbari, u obližnjem selu Krapanj, sagrađena je 1905. godine.

Raša, najmlađi grad u Istri, zbog potreba tamošnjeg rudnika ugljena, izgrađen je u svega 547 dana kao jedan od niza novo izgrađenih gradova u doba talijanske uprave, odnosno u vrijeme tzv. fašističke ere. Izgradnja naselja započela je krajem travnja 1936., u travnju 1937. veći dio zgrada bio je dovršen, pa je počelo useljavanje stanara, a Raša je svečano inaugurirana 4. studenog 1937. u nazočnosti vladinog izaslanika Horsta Venturija i kraljeva izaslanika vojvode od Spoleta te brojnih visokih državnih dužnosnika. Godinu dana kasnije uspostavljena je nova općina Raša. Tijekom gradnje radni naziv naselja glasio je Liburnia, no kasnije je prevagnuo naziv Arsia (Raša) po istoimenoj rijeci koja sa svojim pritocima geografski i morfološki određuje ovo područje. Rijeka Raša (Arsia flumen), poznata od antičkih vremena, višekratno je bila značajna granična međa između raznih državnih entiteta, pa tako i Hrvatske države u 10. stoljeću. Izgradnji naselja prethodili su opsežni melioracijski radovi raške i osobito krapanske doline. Rudarska djelatnost ovog područja seže u 17. stoljeće, u doba mletačke uprave, jer iz godine 1626. potječe zasad prva poznata koncesija za vađenje ugljena u dolini Krapna.

(Txt: M. Belošević/ G. Krizman; Foto; G. Krizman)

 1540902Caritas Porečke i Pulske biskupije organizirao je u subotu, 3. prosinca 2022. adventsku duhovnu obnovu za članove župnih Caritasa župa iz cijele biskupije. Nakon uvodnog pozdrava ravnatelja dijecezanskog Caritasa preč. Željka Zeca, prigodni nagovor održao je p. Mate Kolak, pavlin iz samostana u Svetom Petru u Šumi.   

Predavač je nagovor započeo s citatima sv. Majke Tereze, no koji su na jednom svjetovnom portalu „prilagođeni“ na način da se ne spominje Isus Krist, a upravo je Krist u životu i riječima Majke Terezije bio ono najvažnije. Obraćajući se okupljenim članovima Caritasa, istaknuo kako u svome djelovanju trebaju uvijek biti svjesni da ono što daju potrebitima i što čine – sve je to u ime Isusa Krista. Time što čine trebaju i naviještati, svakome kome pomažu trebaju znati navijestiti „sve ovo što dajem, ne dajem ti ja već ti to daje Isus Krist“. Znak Caritasa je križ, to je ta ljubav koja gori. Ako želimo činiti nešto karitativno to je ono što moramo činiti – donijeti Isusa Krista, evangelizirati. Ljubav nije davati materijalno, davati materijalno je nedostatno, ljubav treba davati kako ju je davao Isus Krist. Za davati ljubav trebamo, poput svijeća, gorjeti, topiti se, nestajati. Smisao ovih malih duhovnih obnova je da se podsjetimo 'tko sam i što sam', jer o tome će ovisiti 'kamo ću'. „Nitko nas neće pitati što nismo napravili s onim novcima koje nismo imali niti smo mogli imati, ali s onih 10 lipa koje smo imali, e za to ćemo polagati račune. Boga nas poznaje bolje no itko, i ono što mi činimo treba biti plod te spoznaje. Naše djelovanje treba biti nešto što na zahvaća poput vatre, nešto što na obuhvaća u cijelosti. Ljubiš kada djeluješ, kada sagorijevaš, kada nestaješ. Nije bitno učiniti puno, ali svaka naša mala gesta neka bude vruća od Krista. To znači biti u Caritasu, jer mi nismo nekakva dobrotvorna agencija, nije zato Krist stvorio Crkvu. On želi da svojim djelovanjem naviještamo ljubav Božju“, rekao je predavač.

 1540874

Citiravši sv. Pavla apostola istaknuo je da mi imamo upravo one karakteristike s kojima Krist želi da djelujemo, sa svim našim slabostima. „Možda ćemo ovog Božića nahraniti tek desetak ljudi, ali neka to bude nahraniti ne samo kruhom već Kristovom ljubavi; jer dajući svoje vrijeme, svoju riječ, svoju toplinu dajemo svoje srce. To nije lako ni učiniti ni prihvatiti. To davanje je nešto što ide izvan naših svakodnevnih shema, to nije planirano, to je nemir za dušama koji nosimo u srcu, to je poput žeđi.“ Potaknuo je okupljene da u toj svetoj misi mole upravo na tu nakanu-da budu „gladni i žedni, slabi i siromašni, jer samo takvi možemo pomoći drugima“. Isus je sam sebe osiromašio, uzeo je križ, bio je prosjak, siromašan. Izabrao je živjeti u siromašnom okruženju da bi nama bio bliži. Obukao je ljudsku bijedu na sebe da bi nam pokazao ljubav. Predavač je nastavio posvjestivši da smo pozvani biti proroci Istine. Pozvani smo učiniti mali korak, kao što se malim koracima ostvaruje uspon na visoku planinu.  

U nastavku je pročitao početak evanđelja o rođenju Isusa Krista, o nedoumicama Josipovim i njegovom povjerenju u riječi anđela koji mu se objavio u snu. „Svi smo mi ostvarenje toga sna“, istaknuo je predavač. Osvrnuo se na prirodnu psihološku reakciju sv. Josipa pri saznanju da je trudna, htio ju je potajice otpustiti. No zbog anđelovih riječi on prihvaća biti sudionik u Božjemu promislu. Nastavio je pojasnivši da Bog nije Josipu pomogao u materijalnim dobrima, jer je Josip bio radišan i sposoban. Pomogao mu je da srcem prihvati tu Istinu da je u tom slučaju ono što bi se inače moglo smatrati nevjerom, izdajom, u biti dokaz vjernosti Bogu. „Josipova veličina je u tome što je nastavio vjerovati tome snu i nakon što se je probudio, nije prestao vjerovati, i mi smo plod toga sna i toga buđenja, i tog sna i te stvarnosti, to je evanđelje. To je ono što smo i mi pozvani naviještati. Taj san ima jedno ime, Imanuel, na hebrejskom – 'Bog je s nama'., naglasio je predavač te nastavio, „Bog zna da nam je često dalek i nerazumljiv, ali nam govori 'znaj da sam s tobom, dajem ti svoju prisutnost'. „Ne znam što ćeš ti s time učiniti, ali ti to želim dati, dajem ti ono najdragocjenije.“ rekao je predavač te je citirao rečenicu iz knjige Mali princ 'Shvatio sam, upravo je vrijeme koje si potratio na svoju ružu učinilo tvoju ružu tako posebnom.' „Upravo smo to pozvani učiniti ovog adventa, učiniti one siromahe, male, slabe ljude - posebnim, dati im svoje vrijeme, svoju ljubav, učiniti ih posebnim, a u biblijskom rječniku riječ poseban znači svet. Mi smo došli ovdje posvetiti ovaj svijet, učiniti ga drugačijim, učiniti ga svetim. Nismo došli riješiti problem gladi u svijetu, to ne možemo i ne znamo, ali  je problem i da se ljudi osjećaju nevoljeni, e to je već naša branša, to je naš poziv. No, kao i sveti Josip, ne smijemo zaboraviti zadnju lekciju koju nas on uči, a to je da treba to nešto odraditi, a onda, poput svetog Josipa treba učiniti ono najveće, najteže i najljepše – treba nestati. Ne znamo kako je sv. Josip završio. Tako i mi, nakon što smo učinili, prepustimo Isusu, jer i mi, kao i apostoli pozvani smo 'pripraviti put Gospodinu', kada smo to učinili, trebamo se znati maknuti. Trebamo tek nastaviti vjerovati da će Gospodin dalje učiniti najbolje. Učini ono malo koliko je potrebno a Gospodin će učiniti da to malo što si učinio procvjeta, da to donosi radost.“

Predavač je izlaganje zaključio naglasivši prigodnom anegdotom kako je u odnosu prema Bogu uvijek i apsolutno potrebna iskrenost, jer laž i prijetvornost bivaju otkriveni.

 1540870

U nastavku je ravnatelj preč. Zec pozvao okupljene predstavnike župnih Caritasa da iznesu svoja iskustva djelovanja tijekom vremena pandemije. Pojedine su župe podijelile svoja iskustva, generalno gledano, osim kratkoročnih, značajnijih prekida djelovanja i nije bilo. Naglašena je učestala potreba s kojom se susreću djelatnici Caritasa, a to je najčešće potreba starijih osoba koje žive same da ih netko posjeti i popriča s njima, da ih sasluša. U pojedinim župama, gdje osim Caritasa djeluje i Udruga sv. Vinka Paulskog, postoji lijepa suradnja i koordinacija u brizi o korisnicima. Preč. Zec je istaknuo potrebu da se župe bolje organiziraju u pogledu pokrivanja sitnijih financijskih potreba za Caritas, a kao primjer uspješne prakse u tom smislu posebno je pohvalio župe Rovinj i Umag.

 1540924

Uslijedile su tehničke obavijesti. Preč. Zec je pozvao da se ažurno evidentiraju izbjeglice iz Ukrajine na području naših župa. Ponuđen je na korištenje uređaj za izradu hostija. Obznanjena je nova lokacija Caritasovog skladišta, koja se nalazi pored pazinske željezničke stanice, te su okupljeni pozvani da se uključe u uređenje istog. Podsjetio je na činjenicu da je skladište odjeće i obuće u Puli, na Marsovom polju, otvoreno četvrtkom od 10 do 12 sati. Pozvao je okupljene da redovito šalju izvješća o radu župnih Caritasa, te da nastoje uključiti mlade članove. Napomenuo je potrebu suradnje sa župnicima u procjeni potencijalnih novih potrebitih, napose stoga što župnici obilaze domove prigodom blagoslova obitelji.

Preč. Zec je nagovijestio proslavu 3o. obljetnice osnutka dijecezanskog Caritasa, te je pozvao okupljene na suradnju u pogledu mišljenja glede načina obilježavanja te obljetnice.

Uslijedila je mogućnost za ispovijed, na raspolaganju je bilo 6 svećenika, a nakon toga je uslijedilo misno slavlje koje je p. Kolak predvodio uz koncelebraciju preč. Zeca, Susret je završen zajedničkim objedom.

(G. Krizman)

 

Trviški je župni zbor Majke Božje od Rožara s liderom riječke rock grupe Whiteheads, Damirom Komnenovićem i poznatim producentom Matejem Zecom, sudjelovao u izradi božićnog spota “U sve vrijeme godišta“.  Trviški zbor za samo sudjelovanje pripremio je voditelji i orguljaš zbora Toni Brajković.

Tradicionalno, na poseban, jedinstven način.  U dugoj povijesti trviškoga zbora (110 godina), ovo je prvi spot. Uložen trud svih koji su sudjelovali, ovu božićnu pjesmu čine, prema naslovu, svevremenskom. I to uistinu i jest!
Hvala svima koji su sudjelovali u nečemu, za malen Trviž, velikom i značajnom! 

Ivan Sironić Miškulin

Spot možete pogledati ovdje:

Najave i obavijesti

Četvrtak: 8 Pro 2022
Advent u katedrali
Nedjelja: 11 Pro 2022
Obilježavanje 50. obljetnice djelovanja Družbe sestara milosrdnica u Žminju

Istaknuto

 

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.