U utorak, 28. svibnja, u Velikoj dvorani Državnog arhiva u Pazinu predstavljena je knjiga „Katolička crkva u Istri između otpora i potpore talijanskoj vlasti u Istri 1918. – 1943.“, autora dr. sc. Stipana Trogrlića, eminentnog povjesničara, ponajboljeg poznavatelja povijesnih okolnosti, života i opstojnosti Crkve u Istri u tim teškim vremenima prve polovice XX. stoljeća.  Riječ je o jubilarnom, pedesetom izdanju u ediciji Posebnih izdanja Državnog arhiva u Pazinu, te četvrto izdanje koje je ovaj autor objavio u izdanju Državnog arhiva u Pazinu (DAPA).

O knjizi su, osim autora govorili: ravnateljica pazinskog državnog arhiva Mirela Mrak, glavni i odgovorni urednik izdanja dr. sc. Marko Medved te recenzent vlč. dr. Franjo Velčić.

Predstavljanju su, osim eminentnih predstavnika povjesničarske i arhivističke struke nazočili porečki i pulski ordinarij mons. dr. sc. Dražen Kutleša i porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, brojni svećenici, redovnice i redovnici, te mnogi laici iz raznih dijelova biskupije.

Predstavljanje možete poslušati ovdje:

Autor u prvome poglavlju donosi općeniti osvrt na situaciju Katoličke crkve pred izazovima međuratnog vremena. U drugome poglavlju sagledava crkvenu hijerarhiju u Istri i njezin odnos prema talijanskoj vlasti u periodu od 1918. do 1943., s detaljnijim osvrtom na pojedine periode obilježene posebnim modelima političkog uređenja: vojne vlasti od 1918. do 1920., građansko-liberalnog parlamentarizma od 1920. do 1922., fašističkog totalitarizma od 1922. do 1929., pa sve do sklapanja konkordata.  U posebnom poglavlju posvećenom mons. dr. Boži Milanoviću on ga definira - „rodonačelnik istarskog „svećeničkog antifašizma““. Sljedeće poglavlje naslovljeno „Na Milanovićevu tragu – primjeri dosljednosti i hrabrosti u otporu fašizmu“ donosi prikaz djelovanja istaknutih svećenika toga doba, s posebnim naglaskom na djelovanje vlč. Leopold Jurce. U devetom poglavlju autor donosi razne zanimljive popise: „podobni, nepodobni, konfinirani, prognani i zatvarani istarski svećenici“. Deseto poglavlje donosi prikaz pokušaja i rezultata političke instrumentalizacije crkvenih institucija, s detaljnijim osvrtom na Dječačko sjemenište u Kopru i Centralno bogoslovno sjemenište u Gorici, gdje posebnu pozornost pridaje vjerskoj pouci. Drugi dio istoga poglavlja

„U deset poglavlja, poredanih kronološko tematski, obuhvaćena je problematika odnosa trona i oltara u Istri u vrijeme talijanske vlasti od 1918. do 1943. Metodologijom povijesne znanosti nastojali smo uhvatiti različite ritmove tih odnosa na različitim razinama od one na hijerarhijsko-državnoj razini koja nije idilična, ali ni toliko problematična da bi došlo do prekida kontakata, do one na razini župa, gdje slavenski svećenici i vjernici, stisnuti u crkvene okvire brane slavensku nazočnost u tim okvirima kao posljednju oazu svoje posebnosti i nazočnosti. Unutar složenih odnosa, bremenitih napetostima, između crkvene vlasti u Italiji fašističkog režima, primjetna su nastojanja otklanjanja međusobnih nesporazuma. I jedna i druga strana u tome je vidjela svoju računicu. Crkva se nadala da će režim iskoristiti za rekristijanizaciju Italije, a režim se nadao da će učvrstiti svoje pozicije pomoću podrške Crkve. Posljedica će biti „politizacija“ Crkve i „sakralizacija“ politike. Unutar te sheme teško se snalazilo hrvatsko i slovensko svećenstvo u Istri. Poslano najprije „izgubljenim ovcama“ hrvatskog i slovenskog naroda u Istri, ono se nije okoristilo približavanjem države i Crkve. Čak što više često je od toga imalo samo štete.“, navodi se u zaključku sažetka knjige.

O naravi odnosa između Katoličke crkve i talijanske vlasti u Istri od 1918. do 1943. autor, dr. Stipan Trogrlić je na kraju predstavljanja u izjavi za medije rekao kako se u tom dužem vremenskom razdoblju odnos državnih struktura prema crkvenim strukturama na razini opće Crkve mijenjao, a onda on nije jednoznačan ni na razini mjesne Crkve ovdje u Istri. Biskupi su nastojali sačuvati slobodu Crkve i slobodu vjere i osigurati jedan prostor djelovanja. Neki su bili malo kooperativniji prema vlasti, neki su se, kao, primjerice, biskup Fogar malo radikalnije suprotstavili, zbog čega su morali i otići. Hrvatsko svećenstvo generalno se suprotstavlja talijanskoj politici talijanizacije, ne samo javnog i društvenog nego i  crkvenog života. Talijansko svećenstvo je najvećim dijelom pasivno, ne suprotstavlja se, ali i ne surađuje s tom vlašću. Samo mali dio njih aktivno se uključuje u podršku talijanskoj politici, zaključio je dr. Trogrlić.

    

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.