U četvrtak, 6. rujna 2018. u pulskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici predstavljena je autorska antologija stihova na talijanskom jeziku jednog od najvećih autora istarskog književnog kruga, umjetnika izuzetnog kršćanskog nadahnuća Daniela Načinovića.

Sukladno njegovom stilu i u ovoj antologiji pjesama uvelike su zastupljeni duhovni i crkveni motivi, koji su neodvojivi dio same teme knjige. Antologija, napose njezin četvrti dio koji nosi naziv same zbirke, donosi pogled na život, kulturu, rad, odlike stvaralaštva i bit ljudi koji su kroz vjekove s istočnih, hrvatskih obala Jadrana, u najrazličitijim okolnostima odlazili na njegovu zapadnu, talijansku obalu, te ondje, kroz razne oblike djelovanja ostavljali neizbrisiv i prepoznatljiv trag, stvarajući tako jednu novu, jedinstvenu jadransku vezu kulture i duhovnosti. Knjiga osim toga donosi i umjetnički, autorov modus promatranja i doživljaj detalja, ideja i zanimljivosti koje je susretao na proputovanjima ovim prostorima, mjestima koja je posjvećivao i koja su nekom specifičnošću i znakovitošću ušla u njegovu posebnu interesnu sferu. 

Autor, koji se osim književnošću bavi i glazbom otvorio je predstavljanje instrumentalnom izvedbom na klaviru. Kratki uvod i književni osvrt izrekla je Iva Lanča, djelatnica Općeznanstvenog odjela GKČ. Ravnateljica Nela Načinović i knjižničarka Lijana Diković vrlo su sugestivno na talijanskom i hrvatskom pročitale poemu „Bajka o potopljenim zvonima“, a autor ih je pratio glazbenom kulisom na instrumentu za stvaranje zvučnih efekata teremin, jednom od najranijih elektronskih instrumenata. Načinović, koji se je u sveobuhvatnosti umjetničkog izričaja iskazao i objavivši više samostalnih kantautorskih nosača zvuka ovime je pokazao svoj nadasve široki interes za sveobuhvatnost umjetnosti zvuka, a koji se nikako ne zaustavlja samo na uobičajenim glazbenim izričajima. Pojasnio je nakon predstavljanja kako je teremin izumio Rus Leon Teremin 1919. godine, a njegova je posebnost u tome da je to možda i jedini glazbeni instrument koji se svira bez doticanja. Teremin se sastoji od dva radijska oscilatora i dvije antene. Spojen na zvučnik, šalje električne signale koji proizvode vrlo sugestivne zvukove. Zvuk nastaje pomicanjem ruku oko antena u kojima se nalazi električni naboj, a samo tijelo svirača djeluje kao uzemljenje. Na taj način udaljenost ruku od antena kreira tonove i diktira glasnoću i tempo istih.

Nakon tog središnjeg glazbeno – poetskog performansa sam je autor na talijanskom jeziku pročitao nekoliko pjesama iz zbirke: „Adriaticus“, „L'abbozzo di un pellegrin croato“ (Skica hrvatskog hodočasnika), „Gente di frontiera“ (Ljudi s granice), „The wrecker, o il ladro di cose naufragate“ (Kradljivac nasukanih predmeta), „“Un gatto in chiesa“ (Jedan mačak u crkvi) i „L'estate piu bella“ (Najljepše ljeto).

U svome obraćanju okupljenoj publici urednica izdanja, novinarka i književna kritičarka Vanessa Begić izrekla je kratki osvrt na predstavljeno djelo te na sveobuhvatni poetski izričaj Daniela Načinovića.  Istaknula je širinu njegovog lingvističkog izričaja. U maniri vrsnog poliglota Načinović stvara na hrvatskom, talijanskom, engleskom i njemačkom jeziku, na istarskom talijanskom dijalektu istroveneto, a posebno je plodno njegovo stvaralaštvo na hrvatskom čakavskom dijalektu, s naglaskom na podvarijanati labinska cakavica. Begić je istaknula kako je „Lo Schiavone“ Načinovićeva četvrta zbirka  poezije na talijanskom jeziku, prethodile su „Ur“ (2001.), „Pitture rupestri“ (Špiljske slike) (2008.) i „Orme armoniose“ (Harmonični otisci) (2012.).

Ova knjiga objedinjuje doticaj, spajanje dviju kultura ulazeći time u kontekst multikulturalnosti kao obilježja Istre, rekla je urednica te istaknula širinu interesne sfere koja karakterizira Načinovićevo stvaralaštvo, zadirući nerijetko u tajne čovjekova odnosa s vjerom i sobom. Sve je to izrečeno dubokim metaforama, probranim stilskim figurama, pomno biranim izrazima, uvijek strogo poštujući pravila metrike i semantike stihova. U njegovom se pedantnom stvaralaštvu iščitava uvažavanje zanimanja pisca, on u onome što čini daje sve od sebe, što i rezultira izvanrednom kvalitetom literarnog uratka. Malo je hrvatskih autora koji su objavili djela na talijanskom jeziku, a u Načinovićevom književnom izričaju čak će i talijansko čitateljstvo pronaći nesvakidašnje izraze, arhaične riječi, koje donose posebna povijesna i odnosna značenja.

Za puno razumijevanje njegovih stihova potrebno je poznavanje povijesti ovih prostora, jer njegova je poezija puna znakovitih, nerijetko i višeznačnih aluzija, svaka je riječ pomno birana, a osim leksičkim značajem i metričkim doprinosom, probranim fonetskim obilježjima gradi i melodioznost stiha.

Begić je na kraju izrekla kraći osvrt i na talijanskom jeziku.   

Daniel Načinović jedan je od najistaknutijih suvremenih hrvatskih književnika srednje generacije i, uz pjesnika Borisa Biletića, danas vodeće poetsko ime istarskog književnog kruga. Bavi se i ilustracijom, slikarstvom i glazbom. Školovao se u Vinežu, Labinu, Pazinu, Rijeci, Puli i Zagrebu. U Pazinu pohađao klasičnu gimnaziju Biskupskog sjemeništa gdje maturira 1969. U Rijeci dvije godine studira filozofiju i teologiju. Godine 1975. diplomira hrvatski i talijanski jezik na Pedagoškoj akademiji u Puli. Studij talijanskog jezika dopunjava tijekom 1975. na Sveučilištu u Sieni (Italija) te 2002. u Castelaraimondu/Camerinu (Italija). Studirao je i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Načinović piše eseje za razne monografije, a tiska ih i u prijevodima na engleski, talijanski i njemački jezik; njegova je poezija objavljivana na talijanskom, slovenskom, makedonskom, poljskom i esperantu, priče za djecu na albanskome jeziku. Novinske članke, reportaže, intervjue, feljtone, putopisne zapise, prikaze i osvrte tiska u raznim listovima a najviše (na tisuće članaka) kao vanjski suradnik, a zatim i kao profesionalac u dnevniku “Glas Istre”, Pula.

Surađuje s mnogim skladateljima zborske i zabavne, pop-rock glazbe. Predstava “Burrra”, prema njegovoj slikovnici, u režiji Roberta Raponje, jedna je od najizvođenijih u djelovanju Istarskog narodnog kazališta. Prigodom otvaranja Međunarodne glazbene tribine u Puli, Raponja 2001. postavlja i Načinovićevu scensko-glazbenu fantaziju (libreto) “Tanac od mrtvih”, za koju je glazbu napisala Tamara Obrovac. Čakavska scena Istarskog narodnog kazališta u Puli u kolovozu 2004. izvodi Načinovićevu komediju “Divojke za ženidbu” (režija: Robert Raponja).

Daniel Načinović je dobitnik više književnih nagrada i društvenih priznanja. Sudionik je brojnih književnih priredaba, a tijekom 2001. i 2002. godine, zajedno s piscima Vjekoslavom Tomašićem i Juanom Octaviom Prenzom, voditelj je Hrvatske književne radionice u Trstu. Poezijom zastupljen u čitankama “Dveri riječi” (“Profil”, Zagreb, 2004. i 2005.) za VI. i VIII. razred osnovne škole. Jedan je od pokretača i urednika, uz Jasnu Orlić, “Ružmarina”, priloga za djecu “Glasa Istre”. Živi i stvara u Puli.

 

Najave i obavijesti

Nema događanja

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.