U Lanišću predstavljena fotomonografija o beatifikaciji i Duhovni dnevnik bl. Miroslava Bulešića

U srijedu, 23. kolovoza, dan uoči 70. obljetnice mučeništva bl. Miroslava Bulešića, na Dan sjećanja na žrtve svih totalitarističkih režima, u Lanišću u župnoj crkvi, održana je svečana akademija tijekom koje su predstavljena dvije značajne knjige, fotomonografija o beatifikaciji i Duhovni dnevnik bl. Miroslava Bulešića.

U glazbenom dijelu nastupio je Župni pjevački zbor laniške Župe sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile s dvije pjesme koje su se pjevale prije 70. godina kod slavlja svete krizme u Lanišću, te Vokalni ansambl Dulciana iz Rijeke koji se predstavio sa nekoliko maestralnih izvedbi klasične sakralne glazbe. Obraćanjima više sudionika projekata predstavljena su dva nova izdanja: monografija, te „Duhovnik dnevnik  bl. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika“.

Večer je započela premijernim prikazivanjem spota pod naslovom „Molitva“. Spot je nastao upravo za prigodu obilježavanja 70. obljetnice mučeništva Blaženika. Režiju potpisuje Elizabeta Ružić, snimanje Josip Ružić, u spotu Blaženika glumi Danijel Kirinčić, a glazbu na tekst pokojnog svećenika Izidora Poljaka (1883. – 1924.) skladao je Bruno Krajcar. Tekst Molitve pronađen je Blaženiku u džepu u trenutku mučeništva. Nakon spota pjevači laniške župe otpjevali su pjesmu „Pozdravljena Marijo“, isto onako kako se je ondje pjevala i prije 70 godina.

Prilog u Vijestima iz života Crkve, HKR

Na početku programa kojeg je moderirao mons. Vilim Grbac, generalni vikar biskupije, okupljenima se prigodnim pozdravom obratio porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša. On je istaknuo zahvalnost svima koji su sudjelovali u projektu glede beatifikacije, napose pokojnom mons. Vjekoslavu Milovanu i biskupu u miru Ivanu Milovanu koji su najviše doprinijeli da bi Miroslav Bulešić moga biti proglašen blaženim. O poruci koju lik Blaženika nama danas prenosi biskup je istaknuo poznatu izreku „Moja osveta je oprost.“ Time nas poziva da i mi u svojim obiteljima oprostimo jedni drugima da bi mogli krenuti naprijed, no jednako je tako i u društvu općenito potrebno praštati. Bl. Miroslav Bulešić je uvijek tražio Istinu, za nju je dao i život, on i nas danas poziva da slijedimo Istinu, koja je u biblijskom smislu podudaranje razuma i srca, a sve u podložnosti pred Bogom. Ako tako budemo činili ići ćemo putem kojim je išao bl. Miroslav Bulešić, zaključio je ordinarij.

            O monografiji s beatifikacije bl. Miroslava iz pulske Arene s naslovom „Blaženi Miroslav Bulešić, beatifikacija“ govorili su njezin tehnički urednik David Ivić i urednik izdanja preč. Sergije Jelenić. Ivić je na početku kratko predstavio spot kojim je započeo program, a potom se osvrnuo na tehničke aspekte ne samo realizacije samog izdanja već i na brojne pojedinosti o kojima treba voditi računa i kod samog fotografiranja takvih događaja, iznio je podatak su je na dan beatifikacije četiri fotografa čije se slike nalaze u monografiji napravili više od 6000 fotografija. Predstavio je impressum knjige te izrazio zadovoljstvo što je mogao sudjelovati u realizaciji toga projekta.

Preč. Sergije Jelenić, kancelar i ekonom biskupije, glavni urednik izdanja u svome je obraćanju ukratko podsjetio na odvijanje procesa kauze beatifikacije te na velebni događaj proglašenja blaženim u pulskoj Areni, citiravši pritom ordinarija Kutlešu koji je tada rekao „Uzdizanjem svećenika Katoličke Crkve u Hrvatskoj u razdoblju za vrijeme i nakon II. svjetskog rata na čast Oltara, znači ujedno priznanje svim žrtvama i mučenicima iz fašističkog, nacističkog i komunističkog režima u Istri.“

Knjiga donosi i kratak životopis novog Blaženika koji prikazuje životni put i pripravu na svećeništvo mladog Miroslava u teškim i neizvjesnim ratnim godinama. I njegovo svećeničko djelovanje u povjerenim mu župama bilo je obilježeno mnogim progonstvima, prijetnjama, iako je on činio svima dobro, istaknuo je preč. Jelenić te zaključio - neka ova fotomonografija bude  poticaj svakom dobronamjernom čovjeku, vjerniku da u životu treba uvijek činiti dobro, pa makar se zbog toga moralo i trpjeti, jer samo dobro ima budućnost, život.

O Duhovnom dnevniku govorili su: vlč. mr. Ilija Jakovljević, priređivač i vicepostulator, mons. Ivan Milovan, biskup u miru i vlč. dr. Josip Grbac.

Vlč. Ilija Jakovljević je nakon zahvala suradnicima ukratko predstavio knjigu koja se sastoji od uvodnih misli i kratkog presjeka života bl. Miroslava Bulešića od početka intelektualne i duhovne formacije u Rimu, priprave na svete redove, župničke službe u Baderni i Kanfanaru, službe podravnatelja u pazinskom Sjemeništu, tajnika Zbora svećenika sv. Pavla za Istru, komunističkih progona te svjedočanstava i zapisa o Blaženikovu životu odmah nakon mučeništva u Lanišću. Potom je pobliže iznio sadržaj svakog pojedinog poglavlja, njih 5, koja čitatelja vode kroz posljednje godine prerano prekinutog života Blaženika, uz napomenu da treba razlikovati zapise iz Duhovnog dnevnika i one, u posljednjim poglavljima, koji su preuzeti iz kronika župa gdje je Blaženik djelovao. Prvo poglavlje sadrži zapise duhovne priprave na svete redove; s četiri naslova: duhovne vježbe za subđakonat, đakonat, akademska godina 1942.-43., te duhovne vježbe za prezbiterat. Drugo poglavlje, naslova „Župa Baderna – pastoralni izazovi mladog svećenika“ sastoji se od dvaju Blaženikovih različitih zapisa: iz Duhovnog dnevnika te Dnevnika župe Baderna. Treće poglavlje, „Duhovni preporod župe Kanfanar“ donosi zapise o njegovim izvanrednim pastoralnim uspjesima u Kanfanaru, došavši na mjesto župnika kojeg je njemačka vojska objesila, Bulešić je uspio doslovno preporoditi duhovni život župe. Četvrto poglavlje naziva „Podravnatelj pazinskog sjemeništa“ donosi Blaženikove zapise iz vremena kada je obnašao tu dužnost, gdje je inzistirao na ne samo intelektualnoj već nadasve duhovnoj formaciji sjemeništaraca. Peto poglavlje donosi kroniku župe Badrena, teško stanje na koje je naišao došavši u župu, poteškoće na koje je nailazio zbog stava komunističkih vlasti prema svećenicima, upravo je ondje zapisao svoju najpoznatiju rečenicu: „Moja osveta je oprost.“ To je poruka Crkve svima onima koji su desetljećima u Istri progonili vjernike, svećenike i Crkvu. Mi Vam praštamo, jer naša snaga je Euharistija i Gospa, kako kaže bl. Miroslav, zaključio je vlč. Jakovljević.  

Ovaj Duhovni dnevnik nije još jedna knjiga o bl. Miroslavu Bulešiću već je to izraz njegove duše, njegovi intimni zapisi, razmatranja,  životne odluke, zazivi, molitve i vapaji, rekao je biskup Milovan na početku svoga obraćanja. On nije pisao dnevnik za druge već, poput sv. Augustina, kao izraz svoje duše pred Bogom. To je knjiga koja najviše i najintimnije govori o Blaženiku. Tu se zrcali kao u bistroj vodi njegova duša, srce, stajališta, želje, odluke i muke. Biskup je ukratko iznio glavne smjernice koje se o Blaženiku mogu iščitati iz Duhovnoga dnevnika. Kao najeklatantniju karakteristiku Miroslavove duše koja se iščitava iz Dnevnika mons. Milovan je istaknuo Miroslavovo predanje Bogu, jer to je za njega bilo živjeti svoje svećeništvo. Već je pokojni mons. Ivan Pavić, kao njegov vjeroučitelj u Juršićima, kod dječaka Miroslava primjećivao posebnu nadarenost za duhovno, a godinama kasnije, u kojima je Miroslav marljivo gradio svoju duhovnost, umirovljeni tršćansko-koparski  biksup Fogar će o mladome kandidatu za svećeništvo Miroslavu, kojeg je susreo u Rimu, zapisati mišljenje kao o budućem istarskom biskupu. Stranice Dnevnika svjedoče kako Miroslav intenzivno živi svoju vjeru i svagdanje predanje Bogu, vrlo doživljajno opisuje primanje svetih redova, te obljetnice istih. Njegova pokretačka snaga za svakodnevni život je upravo njegova stalna povezanost s Bogom kroz misu, molitvu, euharistijsko klanjanje i moljenje krunice. Stranice dnevnika svjedoče o  njegovoj stalnoj povezanosti s Bogom Ocem milosrđa i dobrote, svjedoče o vjeri u Njegovu Providnost i predanje sve do zadnjih riječi „Isuse primi moju dušu“. Bog mu je bio prijatelj, zaštitnik, snaga te smisao život i zalaganja. Njegova se duša s godinama sve više suobličuje Isusovoj riječi „Moja je hrana vršiti Volju očevu“. O tome svjedoče i gesla koja je birao, za prigodu oblačenja talara sa 16 godina „Bog moj si ti, u rukama tvojim sudbina je moja“ te za mladu misu geslo „Dođi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja.“ On svoje predanje Bogu pokazuje i svagdanjom praksom. Bio je zaljubljen u svoje svećeništvo, upravo kao služenje Bogu i narodu, on ga je živio u stalnom zaletu. Svoje je svećeništvo živio kao vjerno, zauzeto, dosljedno i neustrašivo služenje Bogu i narodu. Biskup se napose osvrnuo na ljubav s kojom je Blaženik djelovao na župama koje su mu bile povjerene. Kao treću karakteristiku Miroslavovog duhovnoga života biskup je istaknuo Blaženikovu marijansku pobožnost, te pojedine podudarnosti sa marijanskim blagdanima koje su obilježile njegov život ali i primjerice, prijenos posmrtnih ostataka, 11 godina nakon smrti, na njegov rođendan, na blagdan Gospe Fatimske, sa laniškog groblja u Svetvinčenat, pa je UDBA, odobrivši to za taj da, postupila po savjetu Majke Božje, našalio se je biskup.

Vlč. dr. Josip Grbac napomenuo je nekoliko stvari na koje bi čitatelji Dnevnika trebali obratiti pozornost. Istaknuo je kako se nema Bulešićevo dopuštenje za objaviti Dnevnik, te da je objavljivanje takvih intimnih zapisa uvijek problematično. U duhovnome dnevniku isprepliću se emocije, sumnje, druge osobe s kojima se je susretao, pitanje vjere, morala, smisla i besmisla života, poslanja. Duhovni dnevnik govori i o napastima s kojima se je susretao, no postoji uzrečica da Sotona napada dobre, jer one druge ne treba. Vlč. Grbac  je spomenuo, na primjer, šok koji je izazvalo objavljivanje duhovnog dnevnika Majke Terezije, „Tamna noć vjere“, zbog dubokih sumnji koje je zapisala. Nadalje, čovjek u duhovnome dnevniku izgovara prosudbe o drugim ljudima koje ne moraju uvijek biti objektivne, pa to može predstavljati moralno pitanje kod objavljivanja duhovnog dnevnika neke osobe. Bulešić si dopušta dobronamjernu kritiku nekih članova obitelji. No, bitno je napomenuti, da je prvi i jedini sugovornik Bulešićev u Duhovnome dnevniku upravo Bog,  istaknuo je dr. Grbac. Njegov Duhovni dnevnik njegova je teologija, duhovnost, poimanje vjere  i kršćanskog savršenstva. Zbog vremena u kojem je pisan, i odraza nekih značajki koje su karakterizirali teologiju toga vremena, ovaj će se dnevnik čitateljima možda činiti zastarjelim. Bulešić svijet vidi očnima evanđelista Ivana, za kojega je svijet prostor zla i napasti, koji čovjeka ograničava u njegovom napredovanju prema Spasenju. U Bulešićevim je zapisima potrebno razlikovati pojam svijet od pojma čovjek, koji kao da su u nekakvoj oprečnosti. To je viđenje svijeta jedne klasične teologije prije II. vatikanskog sabora. Tada još nije bila u kršćansko razmišljanje prodrla jedna pozitivna vizija svijeta koju nudi II. vatikanski sabor, koji je u toj pozitivnoj viziji svijeta pretjerao, rekoa je vlč. Grbac. Zbog takve vizije svijeta Bulešić često citira sv. Augustina, koji je dijeleći ovozemno i onozemno pao u herezu, prema kojem bi se savršenstvo kršćanina sastojalo u trajnom nijekanju ovoga svijeta koji na sprječava  na putu prema Bogu. Bulešić ne ide tako daleko ali jedna od njegovih misli vodilja je relativiziranje svega ovozemnoga na putu prema Bogu. „Izgubivši sve zemaljsko dobit ću po tebi sve vremenito. Još se nalazim u poteškoćama, još nisam sasvim odstranio svoje srce od zemaljština, od stvorova,  ali po Tvojoj pomoći uvjeren sam da ću doći do toga“, citirao je vlč. Grbac Blaženika naglasivši njegov eshatološki pogled na svijet. Dr. Grbac je napomenuo propust Drugog vatikanskog sabora u nedovoljnom uvažavanju pojma grijeha, te nedovoljnu razradu onoga što će biti poslije, a upravo su te dvije misli ključ shvaćanja vjere i morala kod Miroslava Bulešića. Taj Duhovni dnevnik može d se preporučiti svima, a napose onima koji se teško koncentriraju na ono što izgovaraju dok mole, rekao je vlč. Grbac podsjetivši da je molitva razgovor s Bogom. Bulešićeva molitva izražava nadasve bezuvjetno prihvaćanja volje Božje. Kao napose bitno vlč. Grbac je istaknuo poglavlje koje govori o Blaženikovoj pripravi na primanje svećeničkog reda, gdje on sagledava iskreno svoje dobre i loše strane, tako bi, naglasio je vlč. Grbac, trebao učiniti svatko tko se priprema za svećeništvo. Bulešić kao najveću krepost vidi poniznost, a najveće probleme vidi u svojoj oholosti, te je glavnina molitve usmjerena upravo na postizanje poniznosti. Ovaj Blaženikov duhovni dnevnik najbolje oslikava razloge zašto je on zaslužio čast oltara, zaključio je vlč. Grbac.

Nakon predstavljanja knjiga pozvani su da se pokažu krizmanici koji su primili sakrament sv. Potvrde 24. kolovoza 1947. te im je biskup Kutleša knjige koje su netom predstavljene.

Prije i poslije akademije svi okupljeni su mogli obići župnu kuću i pogledati mjesto ubojstva bl. Miroslava gdje je postavljena prigodna tematska izložba fotografija. Svečanoj akademiji je osim biskupa, svećenika, načelnice Općine Lanišće Roberte Medica i domaćih župljana sudjelovao i lijepi broj vjernika iz svih dijelova Istre.

Na druženju koje je upriličeno nakon predstavljanja načelnica Medica je biskupima i predstavljačima poklonila umjetnički crtež portret Blaženika, djelo jedne lokalne umjetnice. (G. Krizman)

   

  • P1000536
  • P1000539
  • P1000546
  • P1000549
  • P1000555
  • P1000557
  • P1000560
  • P1000567
  • P1000568
  • P1000569
  • P1000570
  • P1000571
  • P1000574
  • P1000578
  • P1000582
  • P1000584
  • P1000586
  • P1000589
  • P1000596
  • P1000598
  • P1000601
  • P1000606
  • P1000611
  • P1000614
  • P1000618
  • P1000619
  • P1000623
  • P1000625
  • P1000629
  • P1000632
  • P1000633
  • P1000634
  • P1000637
  • P1000641
  • P1000642
  • P1000646
  • P1000652
  • P1000657
  • P1000658
  • P1000661

Preč. Sergije Jelenić, kancelar, urednik fotomonografije:

PREDSTAVLJANJE FOTOMONOGRAFIJE

BLAŽENI MIROSLAV BULEŠIĆ – BEATIFIKACIJA

    Danas, uoči sedamdesete obljetnice mučeničke smrti blaženog Miroslava Bulešića koja se upravo ovdje dogodila, 24. kolovoza 1947. godine, u Lanišću, u župnom stanu – želimo predstaviti tek objavljenu fotomonografiju Blaženi Miroslav Bulešić – beatifikacija.

 Od srca zahvaljujem svim suradnicima koji su u bilo čemu dali svoj doprinos da ova knjiga ugleda svjetlo dana.

           Od beatifikacije koja se dogodila 28. rujna 2013. godine u pulskoj Areni prošlo je već četiri godine. S tog određenog, možda i kratkog vremenskog odmaka bolje možemo sagledati ono što se tada dogodilo. I pulska Arena bila je kroz više stoljeća simbol mnogih stradanja nevinih žrtava, kršćanskih mučenika, svjedoka vjere. A pred četiri godine, 28. rujna 2013., ta je drevna pulska Arena postala mjestom velike proslave Boga – beatifikacijom, proglašenjem blaženim Sluge Božjega Miroslava Bulešića, svećenika - mučenika za Boga i vjeru, drage nam Istre, Hrvatske, cijele Crkve.

           Tog je dana velebna Arena bila premalena za veliko mnoštvo vjernika koji su se okupili iz Istre, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih evropskih zemalja. Dvadesetak tisuća ljudi, a među njima četrdesetak biskupa i nadbiskupa, dva kardinala, od kojih je jedan bio izaslanik Svetog Oca, preko sedam stotina svećenika i redovnika, mnoštvo redovnica, bogoslova. I HRT je u živo prenosila taj povijesni događaj, tako da je posredstvom tv ekrana „prisustvovalo u Areni“ još nekoliko stotina tisuća ljudi, vjernika koji su Bogu zahvaljivali za mučenika – najmlađeg Blaženika u hrvatskom narodu.

          Ova je knjiga u prvom redu svjedočanstvo, pisani trag povijesti koja se tog dana u Areni događala i popraćena je mnoštvom slika. Tu su pozdravi Biskupa domaćina, predstavljanje Sluge Božjega Miroslava Bulešića, poziv da ga se proglasi blaženim, Apostolsko pismo pape Franje kojim se dopušta da se Miroslav Bulešić naziva blaženim, dekret o beatifikaciji, propovijed uzoritog kardinala Angela Amato, prefekta Kongregacije za kauze svetaca, zahvala mons. Dražena Kutleše svima koji su na bilo koji način ugradili sebe u ovaj veličanstveni događaj za Istru, Hrvatsku i cijelu Crkvu.

 Mons. Dražen Kutleša, radujući se zbog veličanstvenog događaja za našu Biskupiju i cijelu Crkvu u uvodniku ističe da: „Uzdizanjem svećenika Katoličke Crkve u Hrvatskoj u razdoblju za vrijeme i nakon II. svjetskog rata na čast Oltara, znači ujedno priznanje svim žrtvama i mučenicima iz fašističkog, nacističkog i komunističkog režima u Istri.“ A njih nije malen broj.

 Knjiga donosi i ono što se događalo dan ranije, kad su uzvanici i gosti pristizali u Pulu, posjećivali župnu crkvu u Svetvinčentu i grob Blaženika, kao i primanje za uzvanike u hotelu Riviera u Puli ujutro prije svečanosti u Areni.

 U kratkim crtama zabilježen je mukotrpan i dug put od pokretanja postupka za proglašenje blaženim mučki ubijenog mladog svećenika Miroslava Bulešića. Postupak je započeo mons. dr. Dragutin Nežić 1956. godine, ali je zbog tadašnje teške situacije u zemlji pod komunizmom bio privremeno obustavljen. Proces je ponovno otvoren za biskupa mons. Antuna Bogetića, nastavljen za biskupa mons. Ivana Milovana i dovršen za sadašnjeg biskupa ordinarija mons. dr. Dražena Kutleše.

 Posebno je zabilježena i proslava šezdesete obljetnice mučeničke smrti Sluge Božjega Miroslava Bulešića, 24. kolovoza 2007. godine u Lanišću i Svetvinčentu, kada je hodočastilo mnogo svećenika iz raznih naših biskupija  predvođeni biskupima.

 Knjiga donosi i kratak životopis novog Blaženika koji prikazuje životni put i pripravu na svećeništvo mladog Miroslava u teškim i neizvjesnim ratnim godinama. I njegovo svećeničko djelovanje u povjerenim mu župama bilo je obilježeno mnogim progonstvima, prijetnjama, iako je on činio svima dobro.

 „Protivnici su se digli protiv mene, smatrajući moje djelovanje u apostolatu kao neku politiku. A ja sam činio samo svoju dužnost: učio sam djecu kršćanski nauk, sve sam pozivao na kršćanski život, na svetu misu, na svete sakramente. Sve to nije bilo po volji protivnika. Ništa za to. Ja sam učinio koliko sam mogao iz ljubavi za ovaj jadni mi narod. Moj Bože, opet Ti prikazujem svoj život! Neka bude Tvoja volja.“

„A moja osveta je oprost!“ – poruka je svim njegovim progoniteljima, neprijateljima Crkve.

 Neka ova fotomonografija  Blaženi Miroslav Bulešić – beatifikacija bude  poticaj svakom dobronamjernom čovjeku, vjerniku da u životu treba uvijek činiti dobro, pa makar se zbog toga moralo i trpjeti, jer samo dobro ima budućnost, život. Neka nam svima nebeski zagovor našeg Blaženika izmoli od Gospodina ustrajnost u vjeri i činjenju dobra svima. I završavam riječima našeg Blaženika:

„Moja zadnja preporuka jest ova: Budite pravi kršćani. Bogu služite i bit će vam dobro, na tom svijetu i na drugom.“

 

Vlč. mr. Ilija Jakovljević, vicepostulator, priređivač izdanja Duhovnog dnevnika:

Prikaz Duhovnog dnevnika

Pridružujem se već upućenim pozdravima, te dijelim radost sa svima onima koji su već dugo vremena iščekivali da se priredi i iz tiska iziđe Duhovni dnevnik našeg blaženog Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika. Sami naslov već govori koji je sadržaj ove knjige, duhovni zapisi našeg blaženika. Prije nego predstavim strukturu knjige, dopustite da se zahvalim nekim osobama koje su dale veliki doprinos da se ovaj Duhovni dnevnik objavi. Ponajprije se zahvaljujem, sad već pokojnom, mons. Vjekoslavu Milovanu, najzaslužnijem u procesu postupka za beatifikaciju vlč. Miroslava Bulešića. Također se zahvaljujem na teološkoj korekturi i bilješkama mons. Ratku Periću, mostarsko-duvanjskom biskupu. Hvala i našem biskupu Ivanu Milovanu koji je cijelo vrijeme aktivno sudjelovao u pripremi ovog Dnevnika. Hvala Biskupu Draženu na predgovoru.

            Knjiga se sastoji od uvodnih misli i kratkog presjeka života bl. Miroslava Bulešića od početka intelektualne i duhovne formacije u Rimu, priprave na svete redove, župničke službe u Baderni i Kanfanaru, službe podravnatelja u pazinskom Sjemeništu, tajnika Zbora svećenika sv. Pavla za Istru, komunističkih progona te svjedočanstava i zapisa o Blaženikovu životu odmah nakon mučeništva u Lanišću.

            Prvo poglavlje sadrži zapise duhovne priprave na svete redove; s četiri naslova: duhovne vježbe za subđakonat, đakonat, akadesmka godina 1942.-43., te duhovne vježbe za prezbiterat. Miroslav nije davao naslove svojim zapisima, već sam smatrao da će se lakše moći čitati ovaj dnevnik ako se pojedinim cjelinama i tekstovima dadnu nalsovi. Koliko je dobro, to ćete sami moći prosuditi kad budete čitali. Također, sam zajedno sa suradnicima dao pojedinim tekstovima bilješke radi boljeg pojašnjenja.

Prvo poglavlje čini najveći dio duhovnih zapisa bl. Miroslava. Bl. Miroslav počinje pisati svoj Duhovni dnevnik, na dan kad započinje duhovne vježbe za subđakonat, 29. kolovoza 1942. Prva rečenica u Duhovnom dnevniku, zapravo najbolje sažima sadržaj svih duhovnih misli ovog dnevnika: „upoznati samog sebe, popraviti mane, prikazati se sav Bogu dušom i tijelom za Njegovu službu.“Miroslav „ispovijeda“ svoju dušu u ovom Dnevniku, ne da se pohvali, već traži svoje nedostatke kako bi mogao na njima poraditi. Ovo je ispovijest jedne mladenačke duše koja se sprema na svete redove. Kako sam kaže: „Govori mi, o Bože, rasvijetli, ražari mi srce, okrijepi me, daj mi milost da mogu postati svet i vrijedan tvoj svećenik. Isuse, Tebi živim, Isuse, Tebi umirem, Isuse, Tvoj sam živ i mrtav!“ On svoj život, svoj poziv, promatra u odnosu prema Bogu. Ne uspoređuje se s nekim, ne traži uzor u nekom, već samo u Bogu. Svjestan je svojih slabosti, ali još više Božje milosti i da samo uz Božju pomoć i zagovor bl. Djevice Marije može biti ono na što ga je On pozvao – Kristov svećenik. Bl. Miroslav bilježi svoje mane, kako bi bolje mogao „promotriti svoju nutrinu, odlučiti, popraviti se.“ Ovaj Dnevnik svima onima koji žele poraditi u svom duhovnom životu doći će kao dobar ispit savjesti te kompas kako nadići svoje mane. Miroslav je nailazio na iste kušnje na koje nailazimo mi svećenici, vjernici, svaki čovjek, ali on se ne mire s time. Zato piše: „Majko, nauči me šutjeti i o svakom dobro govoriti, imajući veliko poštovanje do svih, bez razlike, i misleći da svatko ima svoje vrline, koje moram uzdignuti i pohvaliti.“ Koje li snažne poruke nama u komunikaciji s drugim i govoru o drugom. Takvi duhovni pothvati si Miroslava učinili svetim.

            Drugo poglavlje nosi naslov: Župa Baderna – pastoralni izazovi mladog svećenika. Ovo poglavlje se sastoji od dvaju Blaženikovih različitih zapisa: Duhovnog dnevnika te Dnevnika župe Baderna. Miroslav je u Badernu došao u rujnu 1943. Da bi se moglo bolje razumjeti vjersko i društveno stanje u Župi Baderna Miroslav na početku pisanja Dnevnika župe Baderna donosi jedan kratki prikaz stanja župe u zadnjih nekoliko godina. Vjersko stanje u župi je teško vegitiralo i župa je bila vjerski jako zapuštena a ljudi udaljeni od Crkve. Drugi naslov u ovom poglavlju govori, o Događajima u župi Baderna 1945. Godine. Treći naslov donosi Zapise iz duhovnog dnevnika za vrijeme službovalja bl. Miroslava u Baderni. Iz svih zapisa vidimo kako su ove dvije ratne godine u Istri bile teške za pastoralni rad bl. Miroslava te kako su sve više komunističke vlasti nastojale spriječiti Blaženikov pastoralni rad te započinju s prijetnjama. Bl. Miroslav je bio svjestan da u bilo kojem času može biti ubijen te bilježi: „Želim umrijeti samo za slavu Božju i spasenje duše svoje i svojih vjernika“. Ova poglavlje napose odiše spremnošću i čežnjom za mučeništvo. Unatoč svim prijetnjama on ne posustaje u pastoralnom djelovanju, te nakon rata počinje pripremati svete misije u Župi. Međutim, biskup Radossi ga šalje, možda u još zahtjevniju župu Kanfanar.

Treće poglavlje, nosi naslov: „Duhovni preporod župe Kanfanar. Miroslav je u župu došao 14. listopada 1945. Župa je bila bez župnika, jer su Nijemci bili objesili svećenika Marka Zelca. Ovo je najkraće poglavlje, jer se djelomično poklapa sa sljedećim poglavljem. Imamo samo dva duhovna zapisa: o duhovnom stanju u Župi te želja za nastavkom studija u Rimu. PO dolasku u župu odmah se dao na organiziranje svetih misija i duhovnu obnovu župe. Bilo je ovo teško stanje, komunistički sustaj je još snažnije počeo uskraćivati vjersku slobodu, a sam Blaženik još više bio izložen komunističkim prozivkama i prijetnjama. Iz ovog perioda Blaženikova djelovanja, za daljnje proučavanje bit će važna Knjiga napovijedi župe Kanfanar. Koliko je uspio animirati ljude na svete misije najbolje svjedoči podatak da se na svršetku misija skupilo oko 2000 ljudi. Što je bio stožer njegovog pastoralnog rada možda najbolje opisuje ova rečenica iz oproštajnog govoru u Kanfanaru, 23. veljače 1947.: „Dvije vam uspomene puštam: Euharistiju i Mariju. Euharistiju primajmo i vi i ja, bl. Gospu molimo i vi i ja. Tu ćemo se naći, time ćemo biti združeni.“

Četvrto poglavlje nosi nalsov: Podravnatelj pazinskog sjemeništa. Jedno vrijeme je Miroslav bio u Pazinu u Sjemeništu i Kanfanru. Naslov poglavlja je: „Duhovna vertikala sjemeništa“. Što je on i uistinu bio. Za to imamo nekoliko značajnih svjedočanstava iz tog vremena: tada sjemeništaraca (bogoslova) Vjekoslava Slokovića i Ivana Graha. Miro se nije vio u službi odgojitelja u Pazinu, ali je pristao. On je imao viziju intelektualnog i duhovnog odgoja iz Rima. Ovdje je sve malo bilo skromnije, popustljivije, a on je tražio da svećenički kandidati moraju imati dobru ne samo intelektualnu nego i duhovnu formaciju. U tim stvarima nije uvijek nailazio na potporu drugih poglavara i profesora.

            Točno dva mjeseca prije mučeništva, piše u svom dnevniku: „Ja želim, ako je Tvoja volja, čim prije doći k Tebi.“Blaženik zadnji zapis unosi u svoj dnevnik 22. srpnja 1947., te piše: „Neka duboka bojazan napunjuje mi dušu. Komu da povjerim svoje poteškoće? Samo Tebi, Bože moj! I Tebi, Majko moja!“ Bilo je ovo teško stanje i veliko previranje kako u društvu tako i Zboru svećenika sv. Pavla za Istru. Komunističke su vlasti tražile da Zbor svećenika javno podrži petogodišnji plan a time da pomogne da se komunistička vlast što više učvrsti u narodu. Bl. Miroslav, kao tajnik Zbora svećenika suprotstavlja se bilo kakvoj podršci i nije želio potpisati nikakvo pismo po pitanju toga. Sve su to dobro znale komunističke vlasti, te će tražiti prigodan trenutak kad da se obračunaju s Miroslavom. I Sve je započelo na današnji dan prije 70 godina u Buzetu i dovršilo se drugi dan ovdje u Lanišću, gdje je Miroslav slavio svoju posljednju ovozemaljsku svetu misu i podnio mučeničku smrt.

            Peto poglavlje i zadnje, donosi Kroniku župe Baderan. Zašto sam ovo uvrstio? Najprije jer je ovo kronika koju ju je bilježio Blaženik. Drugo, jer ovi redci najbolje opisuje kakvo je bilo stanje u Istri, te kako su se komunističke vlasti odnosile prema svećenicima i vjernicima. Željeli su narod okrenuti protiv svećenika, ali unatoč glasnoj mašineriji nisu uspjeli te su uz pomoć male šačice ljudi, te političke potpore iz središnjice, nanijeli veliko zlo narodu, vjernicima i svećenicima. Miroslav je tad zapisao: „Moja osveta je oprost!“ To je poruka Crkve svima onima koji su desetljećima u Istri progonili vjernike, svećenike i Crkvu. Mi Vam praštamo, jer naša snaga je Euharistija i Gospa, kako kaže bl. Miroslav.