Ususret 100. obljetnici rođenja b. Miroslava Bulešića
Pastoralni plan Porečke i Pulske biskupije ove je godine u znaku obilježavanja 100. obljetnice rođenja bl. Miroslava Bulešića, svećenika koji je ubijen 24. kolovoza 1947. godine.
Ti povodom od ovog mjeseca u Lanišću, mjestu pogibije, i Valbandonu, gdje se nalazi jedina njemu posvećena crkva, započelo je obilježavanje svakog 24. u mjesecu, posebnim liturgijsko - molitvenim sadržajima.
O bl. Miroslavu Bulešiću tijekom „10. dana pobijenih hercegovačkih franjevaca“
Molitveni program drugoga dana obilježavanja „10. dana pobijenih hercegovačkih franjevaca“ na Širokom Brijegu, u srijedu, 5. veljače, započeo je molitvom krunice i razmatranjem, nakon čega je misu zadušnicu predvodio vicepostulator postupka mučeništva bl. Miroslava Bulešića don Ilija Jakovljević. Koncelebrirali su vicepostulator fra Miljenko Stojić i fratri širokobriješkog samostana.
Don Ilija je u propovijedi istaknuo: „Mučeništvo nije junaštvo ili dokazivanje svoje ljudske moći; a još manje smatranje ovozemaljskog života bezvrijednim. Naši mučenici, naši fratri, nisu težili junaštvu, nego su nastojali, po uzoru na sv. Franju, svoj život suobličiti vrhovnom svećeniku Isusu Kristu i to do kraja, na križu. Mi ponekad više govorimo o junaštvu naših mučenika nego o njihovoj duhovnoj veličini. Oni su postali mučenici ne zbog svog junaštva, nego zbog vjere i vjernosti Katoličkoj Crkvi i svom hrvatskom narodu. Izvor i počelo njihovog mučeništva treba gledati u njihovoj vjeri. Jer da nisu imali vjere, kad su došle nevolje, progonstva, mogli su otići, napustiti svoje zvanje i ovaj kraj. Međutim, oni nisu mogli svoju redovničku odjeću zamijeniti nekom drugom odorom, nisu mogli evanđelje zamijeniti nekom ideologijom. Na naše fratre možemo primijeniti riječi bl. Miroslava Bulešića, mučenika istog sustava: ‘Ako me ubiju, ubit će me za vjeru i za Boga!’ To nisu bile riječi očaja, već riječi duboke vjere koja je Božji dar. U mučeništvu naših fratara gledamo proslavu Isusa Krista. Oni su odlučili ići za njim do svoje Golgote, u svom mučeništvu opraštajući svojim ubojicama“. Jakovljević je također istaknuo: „Naša ljudska memorija ponekad je prepuna onog ljudskog, izvanjskog, što se dogodilo. Moramo zapisati ono što se dogodilo, to je naša obveza prema svim žrtvama i napaćenom našem narodu. Znam da se morate boriti za povijesnu istinu, jer i danas postoje pojedinci i sustavi kojima ne samo da nije stalo do istine o stradanju hrvatskog naroda, već svjesno i sustavno nastavljaju iskrivljivati povijesne činjenice. Naša je zadaća govorit, pisati samo istinu. Na nama je da skinemo stigmu ljage s naše subraće koju na njih staviše oni koji su ih pobili. Neka nam fra Leo i subraća (širokobriješki mučenici) budu nadahnuće da i mi danas dostojno živimo svoju vjeru i ostanemo vjerni Svetoj, Katoličkoj i Apostolskoj Crkvi“.
Misna čitanja i molitvu vjernika čitali su članovi FRAMA-e Široki Brijeg. Oni su predvodili i pjevanje na misi zadušnici.
U sklopu programa dodijeljene su nagrade 9. nagradnog natječaja o temi „Pobijeni hercegovački franjevci“ za uzrast mladež. Prvu nagradu osvojila je Jana Bulum, učenica Opće gimnazije u Čapljini, za likovni rad „Neću pogaziti vjeru“. Druga nagrada pripala je Zlati Veroniki Bošnjak, učenici Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, za literarni rad pod naslovom „Moj brat živi“. Treću nagradu dobio je Pero Pehar, učenik Srednje škole dr. fra Slavko Barbarić u Čitluku, za literarni rad „Hercegovačkih 66 vitezova“.
U povodu obljetnice ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca i mnoštva vjernih članova puka Božjeg, ujutro su pred križem na Trgu širokobrijeških žrtava vijence položili i zapalili svijeće izaslanstva Grada Širokog Brijega, Zapadno-hercegovačke županije, Odjela za Drugi svjetski i Domovinski rat HNS-a u BiH, zajedno s ministarstvom branitelja Zapadno-hercegovačke županije i Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata iz Mostara. Vicepostulator fra Miljenko Stojić predvodio je molitvu za pobijene. (IKA)
Bl. Miroslav Bulešić odgajatelj u molitvi
Talijanskom okupacijom Istre nakon I. svjetskog rata te progonom hrvatskih svećenika sa župa i zatvaranjem hrvatskih škola dolazi u određenim mjestima do slabljenja vjerskog života. Takva se sudbina dogodila i u župi Baderna gdje su se mnogi ljudi udaljili od Crkve, ne zato što nisu voljeli svoju Crkvu i željeli biti vjernici nego zbog svećenika koji je bio stranac (Talijan) i nije znao hrvatski jezik. Nakon dva desetljeća u takvu sredinu, u jesen 1943. za župnika dolazi vlč. Miroslav Bulešić. Uz mnoge župne aktivnosti nastojat će u svojim propovijedima i nagovorima potaknuti ljude na molitvu.
Pastirsko pismo bl. Miroslava Bulešića župljanima Badrene za božićne blagdane
Pred Božić 1944. godine mladi župnik u Baderni vlč. Bulešić poslao je svojim župljanima pismenu poruku radosti, mira, Božje ljubavi – koju betlehemsko Dijete donosi svima: „gospodarima“ obitelji, ženama, mladima, djeci, onima koji su daleko od kuće ili u zarobljeništvu… Bl. Miroslav želi potaknuti svoje župljane na važnost slavlja božićnih blagdana. Ovo će pismo bl. Miroslava izazvati veliku reakciju od strane boljševika, o čemu će on progovoriti u božićnoj propovijedi.
