U subotu, 5. rujna 2020. održano je tradicionalno hodočašće Porečke i Pulske biskupije u Svetište Majke Božje na Trsatu. Misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, uz koncelebraciju 36 svećenika. Sudjelovalo je oko 500 hodočasnika, a misa je, uz poštivanje svih preporučenih epidemioloških mjera održana ispred ulaza u crkvu, pored kipa Trsatskog hodočasnika, sv. pape Ivana Pavla II. Upravo zbog poštivanja epidemioloških mjera hodočasnici su pristigli osobnim automobilima, organiziran je tek jedan autobus iz Pulskog dekanata. Kao što je to tradicionalno već 24 godine i ove je godine skupina neustrašivih hodočasnika stigla na Trsat pješice iz Pazina, krenuli su kao i svake godine točno u podne dva dana ranije, iz pazinskog Franjevačkog samostana Marijina Pohođenja.

Mons. Milovan je na početku prigodne homilije podsjetio da je čovjekov život, kao i svako hodočašće, posut radostima i naporima, no, nastavio je, uspjeh života ne mjeri se samo po omjeru lijepi napornih dana već vjernik u životu uvijek treba računati i s Bogom. Pogledamo li život Marije i Elizabete, onda bi već samo uzimajući u obzir činjenicu da su sinovi obiju žena umrli mučeničkom smrću još kao mladi ljudi, mogli zaključiti da je riječ o nesretnim ženama. No, zahvaljujući upravo vjeri tih dviju žena , i potpunom pouzdanju da Bog uvijek sve izvodi na dobro, i da se njegovoj volji treba do kraja podvrgnuti, njihova je u uloga u povijesti čovječanstva poprimila kozmičke razmjere. Njihovu vjeru danas baštinimo, u njihovu smo vjeru zagledani i priželjkujemo da nam izmole vjernički snagu koja nam je potrebna da bismo se nosili sa svime što život stavlja pred nas.

Danas smo hodočastili ovamo jer osjećamo da nam Isusu i Marija mogu pomoći na  putu vjere, i to zato jer nas razumiju u našim potrebama, a razumiju nas jer su i sami bili hodočasnici, od samog Isusovog utjelovljenja. Prizor Marije koja trudna ide Elizabeti u pohod u gorje blizak je hodočašćenju na ovaj trsatski brijeg, to nam otkriva i karakternu crtu Isusa i Marije, oni idu u susret čovjeku. Iako od Boga izabrana, Marija s Isusom pod srcem, odlazi Elizabeti, Isus i Marija se ne distanciraju od čovjeka, oni mu idu ususret, naglasio je biskup.

Upravo u susretu Marije i Elizabete možemo pronaći nadahnuće za naš svakodnevni život, bitno je istaknuti da one nisu podlegle napasti međusobnog uspoređivanja, one obje daju prednost najvažnijemu: slavile su Gospodina koji im je učinio velika djela. Bile su istinske vjernice, a istinski se vjernici klone međusobnog odmjeravanja, rekao je biskup. Danas je stalno odmjeravanje sveprisutno među ljudima a upravo to vodi frustracijama i velikim nezadovoljstvima. Marija i Elizabeta uče nas nadasve zahvalnosti Bogu za njegove darove.

Hodočasteći ovamo kao crkvena obitelj s istarskog poluotoka prigoda je da se pokušamo sagledati pred Bogom. Hodočasteći danas, možda i ne sluteći to, nosimo kao vjernička zajednica prošlost i sadašnjost našega kraja, nosimo zahvalnost Bogu za plodove naših polja i našega mora i za sve ono što čini dostojanstven život čovjeka; nosimo memoriju na povijest naše biskupije od trećeg stoljeća koja je ispisana vjerničkom nepokolebljivošću tolikih naraštaja, plaćena krvlju brojnih mučenika, od onih koji su u prvim stoljećima ubijani po arenama do mučenika pod zločinačkim režimima čiji se spomen sastaje u liku bl. Miroslava Bulešića; nosimo sva povijesna previranja iseljavanja i naseljavanja, koja su naše krajeve do dana današnjega pretvarala u susretište naroda, vjera i kultura. Sve je to naša povijest koje se ne možemo odreći i u kojoj je čovjek sklon pronalaziti uzroke i rješenja današnjih problema i izazova, rekao je biskup.

Uvijek postoji napast uspoređivanja današnjeg vremena s prošlim vremenima, posebno na način da se žali za njima – jer za prošlim vremenima najčešće žale oni koji nemaju budućnosti. Svaka sekunda koja se provede žaleći za prošlošću i uspoređujući prošlo vrijeme sa sadašnjim, oduzima dragocjeno vrijeme da se kao vjernici ulovimo ukoštac sa životom koji se sada događa, i onome što nam dolazi, istaknuo je mons. Milovan te naglasio da jedino što kao vjernici možemo uspoređivati jest u kojoj je mjeri naše djelovanje u skladu s Isusovom zapovijedi ljubavi da ljubimo Boga i bližnjega svoga.

 1370048

Došli smo u ovo svetište tražiti vjerničku snagu, a u isto vrijeme molimo da nas kao dionike Crkve Kristove ne napusti vjernička postojanost, u čemu su nam vrhunske učiteljice Marija i Elizabeta.

Nije li odlika istinskih kršćana kroz sva vremena bila upravo ta da su željeli izvršavati volju Božju i da nisu podilazili trendovima, da nisu bili dio, danas bi se reklo 'mainstreama' koji je često silovito nastojao odvlačiti čovjeka o svijesti o njegovu dostojanstvu djeteta Božjega? Potrebni su nam danas u kršćanskoj vjeri postojani brakovi i obitelji: potrebni su nam roditelji koji djecu odgajaju u kršćanskom duhu i omogućuju im da do njih u župi i u školi dolazi blagodat radosne vijesti; potrebni su nam poslodavci koji znaju da je vrijedan radnik plaće njegove i koji svoje djelovanje prožimaju kršćanskim poštenjem: potrebne su nam i vlasti koje neće vladati tako što će kopirati, za naša područja i za naše ljude neprimjenjive zakone i upravljačke modele i vlasti koje neće, pod izlikom boljega života, ugroziti opće dobro ljudi i zemlje kojoj služe!, naglasio je propovjednik te nastavio, sve su to napasti koje dolaze iz potrebe za kopiranjem drugih, umjesto da se učini blagotvoran napor prepoznavanja snage koju ima ovaj vjerni narod, koji ne želi da mu klonu ruke i koji i koji duboko u sebi zna, da dok je u njemu vjernika u njegovoj će sredini biti i Bog, silni spasitelj.

Molimo danas da naš vjernički naraštaj nikad ne napusti postojanost u odluci da živimo svoja kršćanska uvjerenja da budemo svoji! Kao vjernici znamo da smo pošteni i svoji zapravo jedino onda kada djelujemo u skladu s voljom Boga koji nam je darovao život. Neka se naša vjernička postojanost i pouzdanje u Boga hrani iz nedjeljne euharistije, ispovijedi i drugih sakramenata; neka živi iz molitve, osobne i obiteljske i življenja u skladu s Božjom voljom. To je jedina računica vrijedna života. Vazda na pomoći u tome bili nam naši istarski sveci i mučenici, a napose bl. Miroslav Bulešić! Zagovarala nas Kraljica Jadrana, naša Majka Marija, Majka Milosti!, zaključio je mons. Milovan.

 

Po završetku misnog slavlja održan je blagoslov nabožnih predmeta a potom su svi okupljeni, predvođeni biskupom i svećenicama u ophodu prošli iza glavnoga oltara gdje se čuva čudotvorna slika Gospe Trsatske, Majke milosti.

Misno slavlje je glazbeno uzveličao omanji zbor pod ravnanjem dirigenta Gorana Pitinca te uz instrumentalnu prof. Branka Okmace.

Biskupa, svećenike te sve okupljene je tom prigodom pozdravio novi gvardijan svetišta, fra Krunoslav Kocijan.

Prilog u Vijestima iz života Crkve, HKR:

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.