Đakonsko ređenje

U subotu, 30. studenoga 2013., o blagdanu sv. Andrije apostola, predvodeći misno slavlje u pulskoj prvostolnici, porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša zaredio je za đakone tri bogoslova iz pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“. Filip Celent iz Splita, Mladen Pranjić iz Zagreba i Karol Homieja iz Poljske primili su prvi stupanj sakramenta svetog reda, postali su đakoni Porečke i Pulske biskupije.

U prigodnoj homiliji Biskup se osvrnuo na svećeničko zvanje kroz perspektivu poziva sv. Andrije apostola. Sv. Andrija, kao i svi apostoli, bio je običan čovjek, nije bio ni pismoznanac, ni farizej, i, kao i veći dio apostola, bavio se ribarstvom. Isus je pozvao različite ljude, no ne prema njihovoj inteligenciji ili obrazovanju, već je sebi za apostole izabrao jednostavne ljude, ali poštene i dobroga srca, naglasio je biskup. Što tražite? pitanje je kojim se Isus obratio apostolima. I tada je bilo osoba koje su iz raznih pobuda slijedile Isusa, mahom zbog očekivanja nekih svojih privilegija; istim pitanjem obratio se Biskup ređenicima: „I ja vas pitam, što tražite od Crkve? Ako tražite samo sigurnost ili karijeru, niste dobrodošli, no ako tražite Krista, tada možemo računati s vama“. U svjetlu razmatranja poziva sv. Andrije apostola Biskup je pozvao i svećenike na preispitivanje svojega poziva, te na rješavanje eventualnih poteškoća. Prihvativši Isusov poziv apostoli su postali ribari ljudi. No, biti dobar ribar i biti dobar ribar ljudskih duša ima više zajedničkih karakteristika, nastavio je biskup. Prije svega, ako se želi biti dobar ribar ljudi potrebna je strpljivost, kako u ribolovu tako i u radu sa ljudima; potrebno je biti ustrajan te znati prihvatiti određene rizike u nastojanju dovođenja ljudi do Krista; treba biti otvorenih očiju te znati procijeniti u kojem trenutku i kako „baciti mreže“, kakvu propovijed izreći; nikada ne biti sjena koja viri iz lađe, ne isticati sebe, nego ljude voditi Kristu, rekao je Biskup. Sv. Andrija bio je čovjek koji je znao stati na drugo mjesto, nije bio zavidan, i znao se je radovati zbog uspjeha drugih. Kada je susreo Krista, on dovodi svoga brata Kristu, želi podijeliti sa drugima ono što je dobro. Za razliku od obiteljskih ljudi koji eventualni nedostatak uspjeha karijere ‘kompenziraju’ sa srećom u obitelji, kod svećenika se zna dogoditi da sve ulože u karijeru a zaborave na Boga i na suradnju sa Božjom milošću.

Dragi đakoni, pozivam da vas da ne budete zavidni, da se ne radujete neuspjehu kolega, da ne ogovarate i ne klevećete one sposobne i uspješne zato što napreduju, već po uzoru na sv. Andriju znajte biti drugi da bi oni koji vas promatraju mogli u vama to prepoznati, jer tko ne zna biti drugi taj neće znati ni vladati, ni upravljati. Sv. Andrija je znao dovoditi ljude k Bogu, rekao je biskup, te je potaknuo ređenike da upravo po uzoru na njega teže biti instrument Božji među ljudima, neka se u tome ne ograđuju samo na svoju obitelj, ili svoj narod, nego neka budu otvoreni za sve ljude.

Na misi ređenja, uz biskupa, koncelebriralo je pedesetak svećenika, neki iz mjesta iz kojih dolaze ređenici. Pjevanje su animirali naizmjence Katedralni župni zbor te kantori iz sjemeništa.

G. Krizman